Izazov vjere – kako smo hodočastili u Santiago de Compostelu

“Smisao morate naći sami, morate osjetiti da vas Camino zove. Mogu vam odgovoriti samo zašto sam ja otišao. Zato što je to najveći izazov i posljednja velika avantura našeg starog kontinenta. Izazov vjere. Vjere u sebe. Vjere u Boga” – objasnio je u hodočasničkom vodiču u španjolski Santiago de Compostelu njegov autor Andrej Bader, dajući odgovor na pitanje zašto se mnogi odlučuju krenuti pješke na put dug gotovo 800 kilometara od granice s Francuskom do ovog, jednog od najpoznatijih kršćanskih svetišta. Naime, u srednjem vijeku kršćani su hodočastili na tri sveta mjesta – u Jeruzalem, Rim i Santiago de Compostelu u španjolskoj pokrajini Galiciji.

Camino de Santiago je ruta koju prelaze hodočasnici iz Španjolske, cijele Europe i svijeta koja vodi u Santiago de Compostelu, grad u kojem se nalaze moći svetog apostola Jakova. Zbog toga se naziva još i Put Svetog Jakova. Tijekom cijelog Srednjeg vijeka, Santiago de Compostela je bilo vrlo popularno hodočasničko odredište te je na ovoj trasi izgrađeno oko 1.800 građevina, vjerskih, ali i svjetovnih, od velikog povijesnog značaja. Put je odigrao temeljnu ulogu u poticanju kulturne razmjene između Iberijskog poluotoka i ostatka Europe u srednjem vijeku. On ostaje svjedočanstvo snage kršćanske vjere među ljudima svih društvenih slojeva iz cijele Europe. Kasnije je zanimanje za ovo hodočašće oslabilo, ali u današnje vrijeme ponovo mu se vraća popularnost. Postoji nekoliko verzija Puta Svetog Jakova, ali klasična verzija je francuski put Svetog Jakova. Vijeće Europe mu je 1987. dodijelilo titulu “Glavne ulice Europe”. UNESCO je 1993. proglasio španjolski i francuski dio puta za Santiago UNESCO-vom svjetskom kulturnom baštinom.

Od početka 12. stoljeća ljudi u velikom broju hodočaste u Santiago. Uz putove do konačnog odredišta, ljudi grade hospitale za prihvat hodočasnika, gostionice, poštanske postaje te mjenjačnice. Aymeric Picaud 1139. godine piše prvi vodič za hodočasnike u Santiago. U mjestima uz put niču nove kapelice, crkve, samostani, utvrde, mostovi – danas spomenici graditeljstva. Hodočaste pripadnici svih staleža – od najmanjih do najvećih, jer oni koji su došli do cilja dobivali su oprost grijeha. No, crna kuga, protestantska reformacija i politički nemiri u 16. stoljeću te na koncu francusko prosvjetiteljstvo 18. stoljeća jako su smanjili hodočašće. U drugoj polovici 20. stoljeća broj hodočasnika bio je zanemariv, ali je zanimanje obnovljeno i danas oko 200 tisuća ljudi godišnje hodi u Santiago de Compostelu dolazeći iz različitih polaznih točaka u Španjolskoj te izvan nje. Sjeverna Španjolska upravo je Caminu podredila svoj turizam. Svakih 15-ak kilometara nalaze se jeftina prenoćišta za hodočasnike, organizirani su autobusi, a kažu da nema čega nema u trgovinama po putu, od svih mogućih lijekova za žuljeve do kuhanih jaja.

Foto: Facebook

Predaja govori kako su Teodor i Anastazije, učenici sv. Jakova koji je prvi od apostola umro mučeničkom smrću, uz pomoć anđela i povoljnog vjetra brodicom prevezli mrtvo tijelo svog učitelja do Galicije, gdje je bio duhovno najaktivniji, i tamo ga pokopali. Grobnica pada u višestoljetni zaborav. Početkom 8. stoljeća Arapi vrše snažan prodor u Španjolsku i lako osvajaju tu veliku, ali politički i vojno razjedinjenu zemlju. I kad je nakon stotinu godina njihove prevlasti ostalo slobodno tek nekoliko katoličkih državica na sjeveru, događa se čudo u pokrajini Galiciji. Godine 813. pustinjak po imenu Pelayo boraveći na brdu Libradon svake noći uočava tajanstvena svjetla poput zvijezda iznad jednog nadgrobnog humka u polju. Od straha se nije usudio približiti humku. Onda mu se u snu obrati sam sv. Jakov, tražeći da se iskopa njegov grob. Pelayo prvo odluči o neobičnim događajima izvijestiti svog biskupa Teodomira. Pronađena je mramorna grobnica, a u njoj zemni ostaci čovjeka odrubljene glave. Uskoro je, po odobrenju kralja, iznad groba podignuta velika bazilika i svetište Santiago de Compostela (Sveti Jakov iz polja zvijezda). Glas o čudu brzo se proširio širom porobljene kršćanske Španjolske i šire, pa već od 840. godine ljudi iz cijele Europe počinju hodočastiti sv. Jakovu. Tome su pridonijele i priče kako se taj svetac znao pojaviti u vojnim okršajima s Maurima te donijeti pobjedu kršćanskoj vojsci onda kad su bitke već izgledale izgubljene, uključujući i Španjolcima važnu bitku u mjestu Las Navas de Tolosa 1212. Upravo tada se u Europi obnavlja osjećaj zajedništva, stvaraju se savezi katoličkih zemalja u borbi protiv muslimana. Zato sv. Jakov postaje zaštitnik kršćanstva u Europi, posebice Španjolskoj. Godinu u kojoj njegov blagdan pada u nedjelju, Španjolci proglašavaju godinom sv. Jakova.

I dvanaest je hrvatskih hodočasnika (Marija M. iz Malog Losinja, Dunja iz Opatije, Hrvoje i Magdalena iz Slavonskog Broda, Antonija iz Kloštra Ivanića, Anamarija iz Viškova, Monika iz Bibinja, fra Tomislav, Marija J. i Gordana iz Pule, Ana iz Zagreba te Sinisa iz Rijeke) prošlo pješice ovo hodočašće, pronašavši smisao upravo u Baderovim riječima. Krenuvši najpoznatijom rutom od francuskog mjesta Saint Jean Pied de Port, u Santiago de Compostelu stigli su na blagdan Sv. Jakova, 25. srpnja 2014., nakon 26 dana pješačenja u prosjeku 30-ak kilometara po danu. ZAŠTO? Svatko zbog vlastitih molitvenih nakana, kako bi se vratili kao (ob)nov(ljen)i ljudi u svoje gradove, obitelji, Domovinu.