Vukovar

Predvodeći misu u župnoj crkvi sv. Filipa i Jakova, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić rekao je da se u Vukovaru izbliza uči kako živjeti za druge, darivati se drugomu, služiti drugima. “Ovdje se ne može proći bez pitanja što je bitno i najvažnije u ljudskome životu. Oni ljudi koji su bili spremni dati i život za bližnje, ovdje su posijali sjeme nesebičnosti što ga mržnja nije uspjela ugušiti, premda su za mržnju bile izorane duboke brazde, pripremljena široka polja, obilato zalijevana neistinom”, rekao je kardinal.

“Došli smo u Vukovar u trenutku kada hrvatsko društvo iznova preplavljuju pokušaji da se posebnost Vukovara zaniječe, da se ne cijeni ono što je najvrjednije u tkivu naroda, da se ne gradi na istini. Tako se nastoji stvoriti dojam da je ovo mjesto kao i svako drugo; da se ovdje nije dogodilo ništa što bi odstupalo od redovitosti; da se prema Vukovaru treba odnositi nekom beživotnom i hladnom redovitošću kao i prema drugim mjestima. Ali, mi dobro znamo da za Hrvatsku ovdje postoje toliki nositelji nezaobilazne memorije koja odiše ljudskom i kršćanskom duhovnošću. U Vukovaru nisu na prvome mjestu oni koji su razarali, nego oni koji su čuvali i gradili. A svatko tko od ovdašnje neobičnosti i dara ljubavi stvara beznačajnu običnost taj i dalje pokušava razarati, unositi nemir, otvarati rane i širiti neosjetljivost koja vodi u sukobe. I dok se čini neupitnim da je Vukovar jedan od najjasnijih simbola hrvatske slobode, nerazboritim se stavovima, udaljenima od stvarnoga života, pridonosi stvaranju osjećaja da nekima do toga nije stalo”, istaknuo je zagrebački nadbiskup, zapitavši “zar se nismo već dovoljno uvjerili upravo u Hrvatskoj da nepoštivanje ili dokidanje istinskih simbola ne vodi k dobru?”

“To, braćo i sestre, tako lako u našemu društvu prepoznaju jednostavni ljudi koji su prokušani nepravdama i poniženjima. Kao da se i ovdje potvrđuje Isusova evanđeoska riječ u kojoj slavi Oca što je otajstvo spasenja ‘sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima’ (Mt 11, 25). Poznato nam je da su u Svetome pismu ‘maleni’ oni koji imaju čisto srce, koji su ponizni i Bogu odani; oni vide srcem i zbog toga ne zanemaruju tuđu ranjenost i bol. Taj stav ‘malenih’ nije teško prepoznati u braniteljima Vukovara koji su jednostavnošću srca prepoznali nepravdu i u obrani Domovine znali gdje im je mjesto. Branitelji su pokazali da posjeduju neposrednost uvida kao pokretačku snagu da se u ljubavi traži dobro drugoga. Kao što su tada prepoznali posebnost Vukovara, danas uočavaju da se ta posebnost želi izbrisati. Ljudi takvih stavova nikada nisu smetnja društvu niti su izvor nereda”, rekao je kardinal Bozanić, primijetivši da za razliku od njih, oni koji sebe smatraju mudrima ne izriču svoje stavove, ne čuje im se glas, ne zalažu se za istinu; ili se skrivaju u svojoj sebičnosti, ili im se ta pitanja čine nevažnima, ili misle da su te posebnosti zapreka za boljitak nekog novog društva. “No, upravo je suprotno. Posebnost vukovarske memorije je jamstvo da se jedino na istini može graditi zajedništvo i produbljivati odnose među ljudima koji mogu jamčiti bolju budućnost. Sve što unosi laž, sve što šutnjom prekriva osjetljivost za čovjeka šteti ovomu Gradu i domovini Hrvatskoj”, upozorio je kardinal.

“Zbog toga treba jasno reći da je pitanje jednoga pisma sažetak mnogih drugih pitanja na koja nisu dani odgovori. Ta goruća pitanja još uvijek odjekuju i traže odgovore. Stoga Vukovar zaslužuje posebnu osjetljivost koja treba biti izražena i posebnim okvirom pozitivnih propisa o uređenju pojedinih pitanja. Naime, politička mudrost odlikuje se osjetljivošću za stvarnost, ne utječe se nasilju prema osjećajima građana da bi provela svoj plan, poznaje iznimke i strpljiva je u iščekivanju da sazrije vrijeme. Ovdje je najprije potrebno učiti istinu, promicati čežnju za susretima i zajedništvom te širiti prostor suživota i pomirenja. Tu osjetljivost potvrđuje i naša nazočnost danas, ali prije svega nazočnost mnoštva hrvatskih građana tijekom godine, među kojima je zapažen znatan broj djece i mladih. Uviđamo da je potrebno daleko više ulagati u odgoj, pouku i prenošenje vrijednosti žrtve Vukovara novim hrvatskim naraštajima”, poručio je zagrebački nadbiskup.

“Mi, svećenici Zagrebačke nadbiskupije, došli smo ovamo moliti molitvom zahvale za darove koje nam Gospodin daje, da bismo s pomoću njih služili i donosili radost bližnjima. Došli smo moliti molitvom prošnje za pokoj poginulih u ratu protiv Hrvatske; za one koji se još uvijek vode kao nestali; za sve koji nose teret na tijelu i duši; za sve umorne i opterećene, da im Gospodin u svojoj blagosti daruje snagu, utjehu i odmor”, zaključio je kardinal Bozanić.

Na misi su koncelebrirali đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić, zagrebački pomoćni biskupi Valentin Pozaić, Ivan Šaško i Mijo Gorski te dvjestotinjak svećenika.
Svećenici će popodne pohoditi i Spomen-dom Ovčara, a službu Riječi na Memorijalnome groblju žrtava Domovinskoga rata predvodit će nadbiskup Marin Srakić. Slijedi odlazak prema Đakovu, gdje će u đakovačkoj katedrali biti molitva Večernje, koju će također predvoditi mons. Srakić. (ika/bitno.net)