DAN GRADA

FOTO Požega procesijom i svetom misom proslavila sv. Tereziju Avilsku, zaštitnicu grada

Nadbiskup Marin Barišić upozorio je sudionike slavlje da smo i mi današnji vjernici izloženi napasti da zbog želje da se svidimo suvremenom svijetu kompromitiramo svoju vjeru i izgubimo svoj kršćanski i narodni mentalitet. Stoga im je poručio da «vjerovati u Boga uvijek znači i donositi odluke koje nas koštaju, odreći se prividnih koristi, zamamljivih i kratkotrajnih privilegija», naglasivši da je u pitanjima vjere potrebno biti radikalni, u skladu s riječima bl. Alojzija Stepinca: «Ili jesmo ili nismo kršćani!»

Foto: Požeška biskupija

Svetkovina sv. Terezije Avilske, zaštitnice požeške Katedrale, grada Požege i Katoličke gimnazije u Požegi proslavljena je 15. listopada svečanim euharistijskim slavljem u Katedrali, koje je predvodio splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić, u zajedništvu s mjesnim biskupom Antunom Škvorčevićem, đakovačko-osječkim nadbiskupom i metropolitom Đurom Hranićem, srijemskim biskupom Đurom Gašpraovićem, hvarskim biskupom i generalnim tajnikom HBK Petrom Palićem, đakovačko-osječkim pomoćnim biskupom Ivanom Ćurićem, članovima požeškog Stolnog kaptola sv. Petra i svećenicima Katedralnog arhiđakonata. Slavlje je započelo procesijom s moćnikom sv. Terezije Avilske iz crkve sv. Lovre, u kojoj su uz biskupe, svećenike, đakone, časne sestre, vjeroučitelje, djelatnike katoličke osnovne škole i Katoličke gimnazije s djecom i mladima sudjelovali članovi crkvenih udruga i pokreta te brojni vjernici.

Upućujući izraze dobrodošlice sudionicima slavlja, biskup Antun im je poručio da ih sv. Terezija «na dan svoga prijelaza s ovoga svijeta u vječnost prima svojim ljudskim nemirima, čežnjama i humorom, još više svojim svetačkim oduševljenjem i potpunim predanjem Isusu Kristu, za kojeg je posvema živjela ovdje na zemlji a sada ga uživa u vječnosti, kako to predstavlja slika bečkog majstora Caspara Franza Sambacha na našem glavnom katedralnom oltaru a na svetišnom svodu prikaz Požežanina Miroslava Kraljevića.»

Foto: Požeška biskupija

S osobitom zahvalnošću pozdravio je predvoditelja slavlja nadbiskupa Marina Barišića «što je iz grada Svetog Dujma rado došao u Požegu, gotovo izravno s hodočašća u Poljsku tragovima utemeljitelja naše Biskupije sv. Ivana Pavla II.» S jednakom srdačnošću i zahvalnošću pozdravio je druge nadbiskupe i biskupe, a učenici požeške Katoličke osnovne škole uručili su im cvijeće. Pozdravio je svećenike, dijecezanske i redovničke, a župniku katedralne Župe Sv. Terezije Avilske Mladenu Štivinu i svim župljanima čestitao je svetkovinu njihove nebeske Zaštitnice. Dobrodošlicu je uputio đakonima, sestrama redovnicama, vjeroučiteljima, kolegijašima, mladima koji su prošle subote primili stipendije Požeške Biskupije. Poseban pozdrav radosti uputio je učenicima i djelatnicima Katoličke gimnazije u Požegi predvođenima ravnateljem Ivicom Bedeničićem te im je čestitao svetkovinu njihove Zaštitnice sa zahvalnošću za molitveno bdijenje koje su organizirali noć ranije u Katedrali. Također je pozdravio učenike i djelatnike Katoličke osnovne škole u Požegi na čelu s ravnateljem Franom Barišićem, napose članove dvaju školskih zborova koji su pjevali u određenim dijelovima slavlja. Svim sudionicima misnog slavlja iz župa Grada Požege, čiji su joj vjernici hodočašćem u Katedralu već tijekom trodnevice u pripravi za njezinu svetkovinu očitovali odanost, čestitao je svetkovinu zaštitnice njihova Grada. Pozdrav poštovanja biskup je uputio predstavnicima Grada i gradskih ustanova na čelu s gradonačelnikom Darkom Puljašićem, kao i predstavnicima Požeško-slavonske županije na čelu sa županom Alojzom Tomaševićem, članovima udruga, predstavnicima Hrvatske policije i Hrvatske vojske. Predsjedatelja slavlja nadbiskupa Marina zamolio je da okupljeno mnoštvo vjernika povede «u misno slavlje onim žarom i snagom vjere kojom Crkva Isusova živi na hrvatskom jugu» te ih poveže «u zajedništvo koje ostvaruje Isus Krist snagom svoga Duha, očitujući svoju prisutnost nade i utjehe i na ovim našim hrvatskim, slavonskim prostorima u tjeskobama ovdašnjih ljudi, da ojačani božanskim nadama, prihvaćajući trenutačne izazove našeg postojanja, izgrađujemo svoj dom u domovini otaca za čiju se slobodu i dostojanstvo prolijevala krv i u nedavnome Domovinskom ratu».

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Uvodeći u misno slavlje nadbiskup Marin je zahvalio biskupu Antunu na pozdravu te je izrazio radost što zajedno s okupljenim vjerničkim mnoštvom može biti dionikom ovog slavlja u čast sv. Terezije.

U homiliji na naviješteni Ivanov evanđeoski ulomak o susretu Isusa i žene Samarijanke na Jakovljevom zdencu, nadbiskup Marin je ustvrdio da je taj evanđeoski prizor bio jedan od najomiljenijih svetopisamskih tekstova sv. Terezije Avilske, kojim je od svoga najranijeg djetinjstva bila oduševljena i o kojem je često razmišljala, kako i sama svjedoči u svojoj autobiografiji. Napomenuo je kako su tome dva razloga. Prvi je što je njoj kao ženi bio drag opis susreta Isusa s jednom ženom; a drugi razlog leži u činjenici da se Isus u tom sasvim običnom, svakodnevnom događaju očitovao u ljepoti svog čovještva, kao jedan od nas ljudi, koji umoran od puta i žedan traži pomoć od jedne obične žene. U Isusu Kristu Bog se prilagođava nama i dovoljno mu je ono što mu u danom trenutku mi ljudi možemo pružiti. On nešto traži od nas, zato jer nam želi dati. «Treba nas, kako bi nam pokazao koliko smo mi potrebni Njega! Traži ono što mu možemo dati, kako bi nam dao ono što nemamo i što ne možemo postići svojim snagama, a to je punina života – spasenje, ustvrdio je nadbiskup. Još je dodao kako se život žene Samarijanke radikalno promijenio nakon što je u Isusu Kistu prepoznala onoga koji svojom božanskom moći može utažiti njezinu iskonsku žeđ za životom.

Foto: Požeška biskupija

Govoreći o mjestu na kojem se dogodio susret, nadbiskup je podsjetio na simboličku važnost Jakovljeva zdenca za izraelski narod. Taj nepresušni izvor vode, koji je sačuvan do danas, mjesto je sjećanja na Savez što ga je Bog sklopio s rodozačetnicima svoga izabranog naroda, ali i mjesto gdje su se tijekom povijesti odvijale duhovne bitke u srcima Židova, te donosila odluka hoće li služiti svome jedinome i pravome Bogu ili idolima okolnih poganskih naroda. Nadbiskup je podsjetio kako su Samarijanci, čijem je narodu pripadala žena s kojom se Isus susreo, zakazali u duhovnoj borbi za čistoću vjere i bogoštovlja i završili u svojevrsnom vjerskom sinkretizmu, jer su vjeru u Jedinoga Boga «pomiješali» sa štovanjem poganskih bogova. Drugim riječima, protumačio je nadbiskup, u vjerskim su pitanjima činili nedopuštene kompromise, prilagodili su se ondašnjoj situaciji, želeći biti «politički korektni», kako se to danas kaže. Upozorio je sudionike slavlje da smo i mi današnji vjernici izloženi napasti da zbog želje da se svidimo suvremenom svijetu kompromitiramo svoju vjeru i izgubimo svoj kršćanski i narodni mentalitet. Stoga im je poručio da «vjerovati u Boga uvijek znači i donositi odluke koje nas koštaju, odreći se prividnih koristi, zamamljivih i kratkotrajnih privilegija», naglasivši da je u pitanjima vjere potrebno biti radikalni, u skladu s riječima bl. Alojzija Stepinca: «Ili jesmo ili nismo kršćani!». Pozvao ih je, da poput Samarijanke koja je Isusu priznala svoje grješno stanje, i oni priznaju kako su često podijeljeni u sebi samima jer jedno lice žive doma, drugo u Crkvi, treće na poslu, i da poput nje dopuste Isusu da ih izliječi od njihova grješnog stanja.

Govoreći o sv. Tereziji Avilskoj kao velikoj moliteljici koja je svoje vlastito iskustvo Božje ljubavi zapisala u svojim duhovnim spisima, nadbiskup je ustvrdio kako su se mnogi ljudi, ne samo katolici, nego i drugi kršćani i pripadnici različitih svjetonazora nadahnjivali na njezinim zapisanim iskustvima, spomenuvši Židovku Edith Stein, koja se obratila na kršćanstvo, postala redovnicom, štoviše sveticom, upravo nakon što je pročitala Terezijinu autobiografiju. «Onaj tko čita njezina pisma lako se može uvjeriti koliko je Tereziji stalo do drugih, koliko je pozorna na ono što se događa s njenim prijateljima, poznanicima, drugim ljudima i koliko misli na život i rast Crkve. Blizina s Bogom učinila ju je bliskom ljudima, osjetljivom na njihove potrebe, a istodobno i duboko sjedinjenom sa Crkvom«, ustvrdio je nadbiskup. Još je napomenuo da sv. Tereziju s pravom nazivamo Velikom, naglasivši da je ona svoju veličinu posvjedočila time što usred podjela i sukoba u Crkvi svoga doba, nije očajavala niti podlegla napasti kritiziranja i prozivanja drugih. K tome, uspješno je ostvarila veliko djelo reforme karmelskog reda, zbog toga što je usporedno s mijenjanjem izvanjskih strukturâ, iznutra mijenjala sebe.

Foto: Požeška biskupija

Nadbiskup Marin je istaknuo kako nam ova velika Svetica poručuje da put do duhovnoga ide preko tjelesnoga, svakidašnjega, običnog ljudskog iskustva, a taj put ona naziva »čovještvo Isusa Krista«, koji savršeno poznaje naše srce i sav naš život, jer ga je i sam proživio. »Koje li utjehe znati da Bog nije negdje po strani onoga što mi živimo. On nas traži! Nema te životne situacije ni okolnosti, koja Njemu ne bi bila pogodna za susret s nama. Dapače, susret Isusa i samarijanke, svjedoči nam da su sva naša iskustva dragocjena, a svaki od nas sposoban za osobni susret s Bogom«, zaključio je nadbiskup Marin. Poželio je sudionicima slavlja da ih primjer žene Samarijanke i zagovor sv. Terezije hrabri u nastojanjima da na svom životnom putu susretnu Gospodina Isusa Krista, i da ispunjeni Duhom Svetim sa sv. Terezijom posvjedoče »Solo Dios basta – samo je Bog dostatan«.

Pri koncu misnog slavlja predvođeni biskupom Antunom svi sudionici su uputili molitvu sv. Tereziji Avilskoj. Jedan učenik Katoličke gimnazije u Požegi u ime učenika i djelatnika svoje škole, kao i u ime učenika i djelatnika Katoličke osnovne škole u Požegi pozdravio je nadbiskupa Marina i zahvalio mu za predvođenje misnog slavlja u čast Zaštitnice njihove gimnazije, a jedna učenica mu je uručila cvijeće. Biskupu pak Antunu zahvalio je za sve što čini za njih mlade, osobito za njihovo intelektualno i duhovno izgrađivanje u cjelovite osobe kroz katoličke škole. Nakon zahvalne riječi biskupa Antuna predvoditelju slavlja, drugim biskupima i svima nazočnima, nadbiskup Marin je na sve njih zazvao Božji blagoslov.

Pjevanje je predvodio Katedralni mješoviti zbor pod ravnanjem i orguljaškim sviranjem Marija Večerića, a ljepoti slavlja svojom pjesmom pridonijeli su mali i veliki zbor učenika Katoličke osnovne škole u Požegi pod vodstvom Ljube Šolić.

Požeška biskupija | Bitno.net


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 16. listopada 2019.

Možda vam se svidi