Mladi su prije početka svete mise stajali u klaustru i ispred crkve poput statua držeći u rukama natpise na hrvatskom, engleskom, njemačkom i talijanskom jeziku, simbolično predstavljajući grijehe koji nas udaljuju od Boga i uništavaju naše živote. 

Na samom ulazu u crkvu dva su mladića pozivala ljude da uđu u crkvu.

Prvi mladić je predstavljao Isusa koji nam uvijek prašta sve naše grijehe ako se za njih iskreno pokajemo („Naš Bog prašta svaki grijeh, uvijek oprašta, i stoga se uvijek veseli, a kada netko traži oprost ‘zaboravi’ sve“ – papa Franjo).

Drugi mladić predstavljao je sv. Franju, a u rukama je držao natpis „Sve vas želim poslati u raj“ – riječi koje je sam sv. Franjo rekao vjernicima okupljenim u Porcijunkuli 2. kolovoza 1216. godine, objavivši im da je od pape Honorija III. izmolio potpuni oprost za sve one koji posjete Porcijunkulsku crkvicu, ispovjede se i pokaju.

Nakon galerije grijeha, na ulazu u crkvu stajao je natpis „Nitko nije toliko svet da bi ostao vani i nitko nije toliko grešan da ne bi mogao ući u crkvu“. Upravo su te riječi potaknule mnoge turiste i domaće ljude da uđu u crkvu – kiša koja je taj dan padala nije ih spriječila da dođu i sudjeluju na misnom slavlju i klanjanju. Crkva je bila popunjena do zadnjeg mjesta, a veliki broj prisutnih pristupio je sakramentu pomirenja te dobio porcijunkulski oprost. 

Svečanu koncelebriranu svetu misu u 20:30 sati predvodio je fra Stjepan Brčina, a nakon mise bilo je i klanjanje koje su animirali polaznici kampa za mlade s domaćom grupom Cresana. 

Martina Eršeg