Dnevnički zapisi blaženog kardinala Alojzija Stepinca, točnije prijepis koji je 50-ih učinila UDBA, mogli bi postati predmet sudskog spora, javlja Večernji list.

Naime, izdavačka kuća Despot infinitus objavila je Stepinčeve dnevničke zapise oglušivši se na upozorenje što joj ga je 10. siječnja ove godine poslao generalni vikar Zagrebačke nadbiskupije mons. Tomislav Subotičanec.

“Ovime Vas upozoravamo da je materijal koji se uobičajeno naziva Dnevnik Alojzija Stepinca vlasništvo Zagrebačke nadbiskupije“, koja “do sada nikomu nije dala dopuštenje za objavljivanje ni dijelova ni cjeline toga materijala te bi svaki takav čin bio izravno kršenje vlasničkih prava, prava objavljivanja (copyright) i drugih prava.”

Originalni dnevnik sakrili su 1945. dugogodišnji Stepinčev ceremonijar i bilježnik Dragutin Nežić i vršitelj dužnosti tajnika Zagrebačke nadbiskupije bogoslov Antun Ivandija. Uprava državne bezbjednosti (UDBA) otkrila ga je 1950. godine. Premda se ne zna što je jugoslavenska tajna policija sve činila s Dnevnikom, poznato je da je napravila nekoliko prijepisa i kopija te da je sav materijal, uključujući i originalni Dnevnik, bio dio “Dosjea Stepinac”. Nakon osamostaljenja Hrvatske original je vraćen Zagrebačkoj nadbiskupiji.

Godine 2000., dogovorom Hrvatskog državnog arhiva (HDA) i Zagrebačke nadbiskupije, dosje o kardinalu predan je HDA, a izvorni dnevnik ostao je Crkvi te se čuva u Postulaturi bl. Alojzija Stepinca.

Dr. Dinko Čutura, ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva, rekao je kako se u HDA čuva mikrofilmirana kopija, a svaki se zainteresirani korisnik upućuje na Zagrebačku nadbiskupiju kao vlasnika izvornika za dobivanje suglasnosti za korištenje. Dosje je dostupan u cijelosti.

Zvonimir Despot, vlasnik izdavačke kuće Despot infinitus, potvrdio je za Večernji list da su upozorenje Zagrebačke nadbiskupije dobili i on i priređivač knjige dr. sc. Željko Karaula, ali kaže kako “nije točno da objavljujemo originalni Dnevnik”.

“Mi u knjizi objavljujemo arhivsku građu iz „Dosjea Stepinac“ koja se čuva u HDA. To je javno dostupna građa za istraživanje i objavu te ne treba tražiti nikakvo dopuštenje Zagrebačke nadbiskupije”, naglasio je Despot.

Dodao je i kako se i iz naslova knjige (Dnevnički zapisi Alojzija Stepinca 1934. – 1945. iz arhiva UDBA-e) “jasno vidi da se priređivač koristio isključivo gradivom UDBA-e u kojem je i taj čuveni prijepis Stepinčeva Dnevnika, kao i sva druga građa vezana uz ‘Dosje Stepinac’”.

Jednako razmišlja i Željko Karaula, znanstveni suradnik HAZU-a koji je priredio knjigu: “Nije mi pravno jasno kako je moguće da Zagrebačka nadbiskupija ima autorska prava na UDBA-in prijepis, a prijepis Stepinčeva Dnevnika javno je dobro sukladno Zakonu o arhivskom gradivu i arhivima i dostupan je svakome korisniku usluga HDA.”

Ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva, dr. Dinko Čutura, istaknuo je pak kako je svaki korisnik “obvezan dobiti odobrenje HDA za objavu gradiva”, što Karaula, po vlastitom priznanju, nije učinio.

Mons. Subotičanec upozorio je da se “kod objave povijesnih izvora, a radi izbjegavanja manipulacija te krivih i necjelovitih objava, ne smije zanemariti niti jedan oblik toga izvora koji je do nas došao, a osobito ne sam izvornik”.

“Poznato je da su UDBA-ini službenici oštetili izvorni Dnevnik, u smislu otuđenja raznih priloga koji su se u njemu nalazili. Koliko je UDBA-in prijepis Dnevnika nadbiskupa Stepinca sadržajno istovjetan s izvornikom, trebalo bi tek istražiti i ustanoviti. To do sada još nitko nije učinio. Stoga je neozbiljno, znanstveno nepošteno i za hrvatsku javnost manipulativno, objavljivati Dnevnik koji to u svojoj cjelovitosti nije, nego je samo njegov prijepis nepoznate kvalitete i cjelovitosti.”

Generalni vikar Zagrebačke nadbiskupije dodao je kako ne postoji “neka opća zabrana” Kaptola za istraživanje i objavu prijepisa Stepinčeva Dnevnika, budući da prijepis nije u njihovom vlasništvu, no “postoji trenutačno upozorenje gospodinu Despotu da krši vlasnička i autorska prava Zagrebačke nadbiskupije objavljujući nešto pod imenom Dnevnika nadbiskupa Stepinca koji to zapravo nije, odnosno tek bi trebalo ustanoviti u kojoj mjeri to jest”.

Neslaganja postoje i oko pitanja je li UDBA-in prijepis identičan originalu.

Dok Čutura tvrdi da “prijepis vjerojatno nije identičan izvorniku”, Željko Karaula ističe kako je akademik Ljubo Boban bio u posjedu prijepisa i originala Stepinčeva Dnevnika te “osobno posvjedočio u nizu novinskih članaka u tjedniku ‘Danas’ i u ‘Slobodnoj Dalmaciji’ krajem 1989. i početkom 1990. da je prijepis identičan originalu, s time da su prepisivači UDBA-e izostavljali određene stranice zbog njihove nezanimljivosti ili nekih drugih, samo njima znanih razloga”.

Zvonimir Despot poručio je, pak, kako mu nije jasno zašto Zagrebačka nadbiskupija nikad nije objavila cjelovit original Stepinčeva Dnevnika.

“Stepinac nije pisao dnevnik kao privatna osoba, nego kao nadbiskup. Objava originala koristila bi i Crkvi, i Hrvatskoj, i Stepincu, da se s dnevnog reda skinu sve laži i manipulacije komunista i beogradske čaršije koje su desetljećima pratile Stepinca i Dnevnik”, zaključio je za Večernji list.

Bitno.net