Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je u nedjelju 16. travnja 2017. godine euharistijsko slavlje svetkovine Uskrsa u zagrebačkoj katedrali.


U koncelebraciji s Kardinalom su bili apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Alessandro D’Errico, kancelar Nadbiskupskog duhovnog stola mons. Stjepan Večković, biskupski vikar za vjernike laike i moderator Nadbiskupskog duhovnog stola preč. mr. Marko Kovač, generalni postulator za kauze beatifikacije i kanonizacije Zagrebačke nadbiskupije mons. Juraj Batelja te kanonici Prvostolnog kaptola zagrebačkog i prebendari Prvostolne crkve u Zagrebu.

Na početku homilije, Kardinal je govoreći o radosti Kristova uskrsnuća rekao kako je Isus umro i uskrsnuo jednom zauvijek i za sve, ali snaga uskrsnuća, taj prijelaz iz ropstva zla u slobodu dobra, mora se događati u svakom vremenu, u konkretnim prostorima našeg života, u našoj svakidašnjici.

Isus je pokazao da zluradost nije snaga koja pobjeđuje!

Podsjetio je da je uskrsna radost nikla nakon najveće žrtve podnesene u povijesti čovječanstva, jer njega koji je svijetom prošao čineći samo dobro “smakoše, objesivši ga na drvo”. Upitavši tko je sudjelovao u okrutnom progonu Sina Božjega, Kardinal je odgovorio:  “Mnogi, uključujući i učenika iz reda njegovih najbližih suradnika, svi čija je mržnja vukla Isusa do Golgote. Kao da su svi bili upregnuti u želju da Isus ne uspije, da ne izdrži do kraja, da ostane ponižen od ljudi i od povijesti zaboravljen. To je bio festival zluradosti, koji u raznim oblicima traje i danas.

Zluradost – radovati se zlu – zvuči već u samom smislu riječi zastrašujuće i nakazno. Mnogi mogu biti zluradi, a žrtve uvijek postaju svi. Žrtva je zluradosti i čovjek kada doživljava da mu drugi, u sredini u kojoj djeluje, onemogućuje da poštenim radom i zauzimanjem uspije u svojem životnom poslanju. Obitelj može biti žrtva zluradosti – i onda kada netko, obitelji koje su uspjele ostvariti sklad, zavidno proglašava nazadnima. Obitelj također može biti žrtva zluradosti i onda kad neki tobože rone gorke suze zbog neuspjelih brakova i obiteljskoga rasapa, a pritom ništa ne čine da bi se očuvalo obiteljsko zajedništvo. I društvo i država mogu biti žrtve zluradosti onda kada se brojni postojeći problemi još više potenciraju do razine beznađa, a svako rješenje se omalovažava i unaprijed osuđuje na propast.

O zluradosti prema Crkvi i prema vjernicima može se posebno govoriti. Zanimljivo, najčešće se šuti o vjerničkim pothvatima za opće dobro kao što su na primjer različita djelovanja karitativne, odgojne i kulturne naravi, ali se zato spočitava kad se glasno zauzima za žrtve različitih društvenih nepravdi ili kad ukazuje na pogubne društvene procese koji dugoročno vode u propast. No, zamjera joj se i kada ne dopušta da bude uvučena u ispolitizirane procese, pa ju se čak proglašava društveno i socijalno neosjetljivom, prešućujući pritom da se na kraju upravo Crkva najviše brine za sve žrtve socijalnih nepravdi.

Međutim, dragi vjernici, uskrsnuvši, Isus je pokazao da zluradost nije snaga koja pobjeđuje, nego tek grubo očitovanje slabosti zlonamjernih ljudi i različitih skupina. Stoga prva poruka koju danas na Uskrs želim istaknuti jest: uvijek se radujmo dobru!”.

Uvijek se radujmo dobro!

To radovanje dobru, istaknuo je Kardinal, uključuje spremnost na promjenu stajališta prema ljudima, događajima te inicijativama koje nas okružuju na način da se prvo pitamo što je dobroga u nekomu ili nečemu, a ne da se pod svaku cijenu traži samo ono što ne valja. Slabosti će uvijek biti, no ako se one potenciraju onda ih se tek dodatno osnažuje.

“Zabrinjavajuće je kako se u posljednje vrijeme u javnosti gotovo programirano stvara ozračje nezadovoljstva u hrvatskom društvu, uporno se traži ono što ne valja i to se često generalizira, prešućujući sve dobro i pozitivno. Umjesto toga, nošeni uskrsnom radošću, nastojmo osnaživati sve što je dobro i lijepo, a toga ima puno. Njegujmo dobro i onda kada je krhko i radujmo se njegovu rastu. Kad bismo prema svemu što nosi klicu dobra u drugim ljudima, obiteljima, društvenim i državnim inicijativama postupali s ljubavlju kojom brižna majka obasipa svoje dijete tijekom njegova rasta i dozrijevanja, tada bismo, uvjeren sam, preobrazili našu svakidašnjicu.

U vjerničkom poslanju potrebna je uskrsna odlučnost!

Govoreći o Isusovoj odlučnosti i poslušnosti Ocu sve do smrti na križu iz ljubavi prema nama, Kardinal je istaknuo da nas je tako Isus posvetio kako bismo i sami bili odlučni u nasljedovanju Isusa sve do cilja. To je put usklađivanja naše volje s Božjom voljom. On može nekad biti i teži. To je ponekad i put žrtve, put samoprijegora, put odricanja od svake sebičnosti ali kao takav dugoročno, po Isusovu primjeru, uvijek donosi obilate plodove. “Uskrsna odlučnost, koja podrazumijeva spremnost na žrtvu, snaga je svih Kristovih vjernica i vjernika, jer vjeruju u Krista uskrslog i živog koji je i danas prisutan među svojima.”

Poslušajmo, dragi vjernici, poziv pape Franje: »Prigrlimo milost Kristova uskrsnuća! Dopustimo da nas Božje milosrđe obnovi, dopustimo da nas voli Isus, dopustimo da snaga njegove ljubavi preobrazi naš život; i postanimo oruđa toga milosrđa, kanali kroz koje će Bog moći natopiti ovu zemlju, čuvati sav stvoreni svijet i dati da procvjetaju pravda i mir« (Uskrs, Urbi et orbi 2013.).

Svaka odluka koja se donosi u molitvi i predanju Uskrslomu, može dati pokretačku snagu!

U nastavku homilije Kardinal je podsjetio da se na današnji dan, 16. travnja, prije devedeset godina rodio papa u miru Benedikt XVI. Istaknuo je kako, u bratskom odnosu pape Franje i njegova prethodnika pape Benedikta XVI. u miru, vidimo danas simbol snage i zajedništva Crkve koja kao mistično tijelo Kristovo ne prestaje preobražavati svijet.

“Papi u miru Benediktu XVI., u ime vjernika Zagrebačke nadbiskupije, čestitao sam rođendan. A susreo sam se s njim prije nekoliko tjedana u Vatikanu. Kako mi je tada rekao, u živom sjećanju ostao mu je njegov pastirski pohod Hrvatskoj, a na poseban način veličanstveni susret s mladima na Trgu bana Josipa Jelačića i ona duga šutnja tijekom klanjanja pred Presvetim, koju se usuđujem nazvati najprodornijom šutnjom vjerničkoga naroda u suvremenoj hrvatskoj povijesti. Nikada nećemo doznati koliko se važnih odluka donijelo tih trenutaka”, rekao je Kardinal.

Homiliju je Kardinal završio ovim riječima: “Dragi vjernici, uvjeren sam da svaka odluka koja se donosi u molitvi i predanju Uskrslomu, može dati pokretačku snagu. Potrebna nam je danas, i osobno, i u svim slojevima naše domovine Hrvatske, snaga uskrsne odlučnosti. U skladu s njom djelovali su mnogi naši vjernički uzori, a na poseban način blaženi Alojzije Stepinac koji je svoju odlučnost napajao na vrelu vjere u Uskrsloga Krista i njegovu Crkvu. Odlučan da nikad ne prestane djelovati iz istine, da ostane uz svoju Crkvu i narod, da ne napusti svoju Domovinu, ne samo da je razoružao svaku zluradost koja ostaje jalova kolikogod intenzivno napadala njegov svetački lik, nego nam je pokazao put kako se radovati u Gospodinu.”

U euharistijskom slavlju su uz mnoge vjernike sudjelovali i predsjednik Vlade Republike Hrvatske gospodin Andrej Plenković, potpredsjednici Hrvatskog sabora akademik Željko Reiner i gospodin Gordan Jandroković te predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademik Zvonko Kusić. Liturgijsko pjevanje su predvodili koralisti zagrebačke katedrale pod ravnanjem mo Miroslava Martinjaka.

Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije