NA SEMINARU O ZAŠTITI MALOLJETNIKA
Biskup Uzinić o ispovijedanju zlostavljača: Nema odrješenja ako osoba ne prijavi počinjeni zločin – to je moj stav
U raspravi na Teološko-pastoralnom seminaru održanom u Rijeci postavilo se pitanje može li se osobi koja je počinila kazneno djelo zlostavljanja maloljetnika odrješenje uvjetovati zahtjevom da prijavi svoj zločin i suoči se sa zakonskom kaznom.
U Auli pape Ivana Pavla II. na Trsatu u utorak 21. rujna održan je Teološko-pastoralni seminar (TPT) Riječke metropolije na temu: „Zaštita maloljetnika i ranjivih skupina kao pastoralni prioritet“.
O temi su govorili: Mislav Kutleša, Ilija Jakovljević, Gordana Buljan Flander, Đulijano Trdić, Sanda Smoljo – Dobrovoljski, s. Benedikta Nina Krapić i Laura Pavičić. Skupu su nazočili riječki nadbiskup mons. Ivan Devčić, riječki nadbiskup koadjutor mons. Mate Uzinić i krčki biskup Ivica Petanjak, a ovogodišnji TPT bio je posvećen sustavnijem proučavanju teme zaštite maloljetnika i ranjivih skupina u Crkvi i društvu i pristupilo mu se na interdisciplinaran način.
Riječki nadbiskupi u uvodnom pozdravu istaknuli su kako je riječ o teškoj temi, no potrebno je o njoj govoriti zbog svega što se događalo u Crkvi. Moramo o njoj govoriti kako bismo zaštitili ranjive skupine, govoriti o zaštiti kao pastoralnom prioritetu, ali i suočiti se sa situacijama kada se ta zaštita nije dogodila. U prošlosti bi se ta tema ostavila ‘sa strane’, ili bismo se propitivali zbog čega je potrebno otvarati rane, ali to su rane koje treba otvoriti, očistiti, previti i zaliječiti, rekao je mons. Uzinić.
Podsjetio je da papa Franjo često ponavlja da Crkva nije tvrđava, niti dvorac smješten na uzvisine. Međutim, u našim odnosom prema žrtvama znali smo se stavljati u tu poziciju. Papa kaže da je Crkva poljska bolnica, a zadaća bolnice je vidati rane, čistiti i previjati. Mnoge žrtve podigle su ograde zbog našeg često neprikladnog odnosa prema njima i onome što im se događalo, ali Sveti Otac kaže da rane mogu biti kanali koji će nositi milost i pretvoriti nas u poljsku bolnicu koja ih vida te pomaže ustati onima koji su poniženi.
O kršćanskoj savjesti u kontekstu zaštite maloljetnika govorio je doc. dr. sc. Mislav Kutleša. Predavač je upozorio na problem klerikalizma koji je prisutan kod velikog broja kandidata za svećenike već u samoj percepciji svećeništva, shvaćajući ga kao oblik vlasti nad ljudima, a koja ne podliježe nikakvom drugom sudu osim onog vlastitog.
Osim toga, Kutleša je upozorio na svojevrsnu cenzuru onih zala koja su se događala u Crkvi kako se ne bi zamaglilo ponizan i mukotrpan rad i služenje velike većine klera. Nasuprot takve političke korektnosti postavlja se pitanje priziva savjesti.
U tom kontekstu Kutleša je istaknuo da počinjeno zlo ne smije biti cenzurirano pod strahom da će zagaditi ili zamagliti ono dobro što čini Crkva. Zlo treba istrijebiti te je upravo nad tim Bog svojim učenicima dao vlast, a ne nad ljudima kako se često misli.
Iskustveno o informacijama o kažnjivom djelu i prethodnim istragama govorio je mr. sc. Ilija Jakovljević. Naglasio je da se Crkva ne smije bojati puta pročišćenja, niti misliti kako nam netko želi loše ako Crkvu suočava s realnošću. Taj put potreban je za ozdravljenje Crkve kako bi jasno stala u obranu ljudskog dostojanstva, posebno onih koji mogu postati žrtve ljudi s pozicije i moći. Važna je ta svijest u narodu da Crkva ništa ne skriva i da je transparentna, istaknuo je Jakovljević.
U raspravi se dotaknulo pitanje isprepletenosti prava i morala. Konkretnije, postavljeno je pitanje može li se osobi koja je počinila kazneno djelo zlostavljanja maloljetnika odrješenje uvjetovati zahtjevom da prijavi svoj zločin i suoči se sa zakonskom kaznom.
Na pitanje je odgovorio nadbiskup Uzinić povukavši paralelu s odnosom prema ispovijedanju osobe koja je počinila krađu:
“Netko tko ispovijeda krađu, da bi dobio odrješenje, mora nadoknaditi štetu, a u ovom slučaju je to isto. Nije dovoljno samo se ispovjediti, potrebno je nadoknaditi štetu, a nju se može nadoknaditi samo ako se napravi korak samoprijave, i ako se suoči, ne samo s grijehom, nego i sa zločinom koji je počinio.
Dakle, nije pitanje može li mu se dati odrješenje, a da se ne prijavi nakon toga – nego mu se ne smije dati odrješenje. To je moj stav”, rekao je biskup Uzinić.
Drugi blok seminara ponudio je studiozna predavanja o psihološko-pastoralnom pristupu zaštiti dostojanstva ranjivih skupina u Crkvi te iskustva rada sa ženama i djecom, žrtvama obiteljskog nasilja u Domu sv. Ana, Caritasovom domu za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja u Rijeci čiji je osnivač Riječka nadbiskupija. O ovim temama govorile su doc. dr. sc. Sanda Smoljo – Dobrovoljski, s. M. Benedikta Nina Krapić, mag. iur. i psihologinja Laura Pavičić.
Na kraju dana zaključnu i zahvalnu riječ sudionicima uputio je ravnatelj Metropolitanskog pastoralnog instituta, organizatora skupa, vlč. mr. Mario Gerić.