fra Antonio Šakota

U Jeruzalemu je održan povijesni susret pape Franje i carigradskog patrijarha Bartolomeja, prigodom pedesete godišnjice susreta tadašnjeg pape Pavla VI. i patrijarha Atenagore.

Jedan od sudionika zajedničke molitve koja je održana u jeruzalemskoj crkvi Sv. groba bio je mladi hercegovački franjevac fra Antonio Šakota, kojemu je pripala čast pred papom i patrijarhom otpjevati Evanđelje na latinskom jeziku.

Ovaj povijesni posjet fra Antonio je opisao u intervjuu za Bljesak.info. Prenosimo ga u cijelosti.

Fra Antonio, koliko ste dugo u Jeruzalemu i kako ste doživjeli boravak i studij u tom gradu i zemlji?

– Ovo mi je treća i posljednja godina studija te se za mjesec dana vraćam u Hercegovinu na nastavak svoga hoda stopama Isusa Krista i svetoga Franje. Ovo mi je vrijeme bilo svakako obogaćujuće. Upoznao sam stanje u Zemlji našega Otkupljenja, i njezine ljepote i radosti, ali i tugu dvaju naroda u traženju pomirenja. U tom kontekstu treba gledati i pohod pape Franje. Svim njegovim riječima i pogotovo gestama nastojao je dati do znanja da je istinski put do mira trajna, ponizna i duboka molitva, da bi se tako došlo do istine koja nadilazi i “ovu i onu stranu”. Za nju je potrebna trajna borba oružjem ljubavi i praštanja, te napose prihvaćanja drugoga i različitoga, jer svi istu sliku u sebi nosimo. Vjerujem da ovom narodu predstoji naporan put da bi se do istine, mira i pravednosti došlo, te se nadam da ovaj pohod pape Franje može biti dodatni poticaj tome. 

Kako ste doživjeli posjet pape Franje i koje poruke najviše odjekuju u Izraelu i Palestini?

– Svakako je središnji događaj Papina hodočašća bio susret s ekumenskim patrijarhom Bartolomejem I, u sklopu 50. obljetnice susreta njihovih prethodnika, Pavla VI. i Atenagore. Oni su u subotu potpisali zajedničku izjavu koja se, ukratko, sastoji u nadi da se dođe do punog jedinstva među kršćanima, tj. do zajedničkog slavlja svete euharistije. Na tom putu postoji mnogo zajedničkih točki preko kojih do toga jedinstva trebamo doći i zajednički svjedočiti da smo Kristovi učenici. Pozvani smo stoga promicati istinske kršćanske i ljudske vrijednosti, kao što su naše obitelji, borba za pravednu raspodjelu dobara i čuvanja stvorenoga, i dr. Trebamo znati također da jedinstvo već postoji, pogotovo u onom najeminentnijem obliku, mučeništvu. Doista, krv koja se prolijeva danas na Srednjem istoku, pogotovo u Siriji, nije ni katolička ni pravoslavna, nego kršćanska, kako nas je upozorio u bazilici Isusova groba papa Franjo. 

Sinoć ste pred Papom i Patrijarhom pjevali Evanđelje. Kada ste doznali za to i kako Vas se dojmilo?

– Osobno sam imao posebnu milost navijestiti Radosnu vijest uskrsnuća Gospodinova u istoj bazilici na ekumenskom susretu molitve kojem su predsjedali Papa i Bartolomej. Taj će događaj ostati urezan u meni do kraja života! To da ću pjevati Evanđelje na tom povijesnom susretu doznao sam u sklopu priprema za Papino hodočašće, te se tako i dostojno pripremio. Cilj je navještaja da Riječ odzvoni u srcima ljudi, te se Bog tako služi i čovjekom da bi istome prenio svoju poruku. A poruka je, kao što je Papa i naglasio u svom govoru, gledati na stvarnost u svjetlu uskrsloga jutra, a ne očima smrti. Osobno sam istinski radostan što sam, prije svega, mogao biti dionikom toga susreta s Papom i u zajedništvu s istočnom braćom. A to što sam navijestio Evanđelje, vjerujte mi, itekako je odjeknula i u mome srcu.

Kako protječe Papin posjet?

– Pripreme su protekle relativno mirno, uz pokoji protest, kojih će vjerujem biti i u budućnosti. Ne treba nas to obeshrabriti. Cilj je biti protagonistima u zemlji koja i tebi pripada, te samim time dijalogizirati ravnopravno, a ne metodom podilaženja. Stoga se nadam da će ovaj papin pohod s Bartolomejem I., biti dodatni poticaj u promicanju mira na ovim prostorima i u očuvanju kršćanskoga identiteta ove zemlje. Jer, ova zemlja je i njihova. Tu žele živjeti. Živjeti u slobodi i miru, u mogućnosti ostvarenja vlastitih sposobnosti u ovoj zemlji, a ne negdje drugdje.