Gospodarstvenik, sociolog, ali i otac obitelji, odgojitelj mladih, laik i svjedok evanđelja, čiju je Riječ unio u područja politike i kulture; Toniolo je odgovorio na sve pozive koje mu je Gospodin uputio, uvjeren da su svijetu potrebni sveti ljudi – istaknuo je u propovijedi kardinal Salvatore De Giorgi.

Giuseppe

Tijekom svečanoga euharistijskog slavlja slavljenoga u nedjelju, 29. travnja, u bazilici svetoga Pavla izvan zidina u Rimu, na čast je oltara uzdignut Giuseppe Toniolo, nazvan također „Božji gospodarstvenik“. Riječ je o vrlo istaknutom liku koji je živio na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće, a koji je – kako je rekao papa Benedikt XVI. nakon podnevne molitve ‘Kraljica Neba’ – upozorio na „put prvenstva ljudske osobe i solidarnosti“.

Gospodarstvenik, sociolog, ali i otac obitelji, odgojitelj mladih, laik i svjedok evanđelja, čiju je Riječ unio u područja politike i kulture; Toniolo je odgovorio na sve pozive koje mu je Gospodin uputio, uvjeren da su svijetu potrebni sveti ljudi – istaknuo je u propovijedi kardinal Salvatore De Giorgi. Bio je uvjeren da smo svi bez razlike pozvani na svetost, odnosno na ‘puninu kršćanskoga života i na savršenstvo ljubavi u redovnim prilikama u životu’; da ta svetost u samom zemaljskom društvu promiče ljudskiji način života; da se laici posvećuju u svijetu i za posvećivanje svijeta, i to ne bježeći od svijeta, ali i ne bivajući od svijeta, kroz obavljanje svoje vlastite zadaće: kršćanske animacije vremenitih stvarnosti – istaknuo je kardinal.

Obitelj je smatrao glavnim mjestom svojega posvećenja i poslanja. Njegova je obitelj bila normalna, uključena u život župe i otvorena za život društva, mirna u suočavanju s neizbježnim teškoćama jer je bila sjedinjena snagom Evanđelja koje je cijela obitelj svakoga jutra čitala i podupirala zajedničkom večernjom molitvom. Prava kućna crkva – dodao je kardinal De Giorgi.

Giuseppe Toniolo, sveučilišni profesor u Padovi, Modeni, i ponajviše u Pisi, bio je odgojitelj i prijatelj svojih studenata, svjestan da ih želi i kršćanski odgojiti, te uvjeren da je za dobro zemlje nužna nazočnost katolika u društvu i u politici. Već je tada primjećivao problem odgoja, zbog raspoloženja koje je vladalo u sveučilišnoj sredini, a koje je bilo ravnodušno ili čak neprijateljsko prema temeljnim vjerskim i moralnim načelima, kao i žurnu potrebu temeljitoga kršćanskog kulturnog odgoja koji će pripremiti nove naraštaje za suočavanje s budućim izazovima.

Bio je primjer istinske laičnosti za cijeli katolički svijet, koji je želio vidjeti nepodijeljen, i za čije je jedinstvo mnogo radio, stavljajući na raspolaganje svoju neograničenu sposobnost. Bio je izvrstan pokretač Socijalnih tjedana, animator, koordinator kulturnih, društvenih i političkih nacrta kršćanskoga nadahnuća, kao i novih javnih katoličkih ustanova, poput Sveučilišta Presvetoga Srca. Brojna su opažanja novoga blaženika dobila svoju potvrdu, i razvila se poslije, u socijalnom nauku Crkve, kao što je središnji položaj osobe u svijetu rada, neizostavni etički temelj gospodarstva, važnost evanđelja u izgradnji društva, ili pak zalaganje za mir.

To je njegova baština i njegov najvažniji nauk, na koji je podsjetio kardinal De Giorgi, koji je na kraju propovijedi istaknuo da nas novi blaženik posebno potiče da se s oduševljenjem zauzmemo u novoj evangelizaciji, čiji je sastavni dio Socijalni nauk Crkve, te da ju učinimo vjerodostojnom svjedočanstvom života koji je dosljedan vjeri, prosvijetljen istinom, poduprt nadom, ljubitelj pravde i nadahnut ljubavlju, i to posebno prema siromašnima. (rv/bitno.net)