“Na određen način obojica su u pravu i drago mi je da su samokritični odnosno da za stanje u Crkvi ne krive nekoga izvana”, ovim jer riječima dr. sc. fra Ivica Jurić komentirao nedavnu polemiku između Riječkog nadbiskupa koadjutora Mate Uzinića i prof. dr. Mladena Parlova, dekana splitskog KBF-a.

Podsjetimo, nadbiskup Uzinić je u razgovoru za naš portal kazao je kako je teološka znanost kod nas „ostala blokirana u prošlosti“ te da joj „nedostaje aktualnosti i spremnosti ponuditi teološki odgovor na pitanja i probleme s kojima se suočavamo u sekulariziranom i pluralnom svijetu“, dok je prof. Parlov istaknuo kako hrvatski problem nije u aktualnosti teologije nego u tome što je Crkva postala irelevantna.

“Teolozi u Hrvatskoj se nedovoljno bave egzistencijalnim temama što onda za posljedicu ima lošu posjećenost simpozija, stručnih skupova, tribina kao i malu čitanost teoloških knjiga i članaka. U velikim čitanim medijima i na televizijama teolozi su premalo prisutni. Tomu može biti razlog percepcija urednika, novinara ali i šire javnosti o nerelevantnosti teologije i teologa u govoru o problemima društva s kojima se suočavamo. U tom stavu možemo prepoznati kako posljedice odgoja iz vremena prije demokratskih promjena tako i sekularističke tendencije koje teologiju i vjeru smještaju u privatnu sferu i područje emocija”, komentirao je Jurić u velikom razgovoru za Slobodnu Dalmaciju.

Ipak, prema njegovom mišljenju, ne leži sva krivica na leđima teologa nego i na  svećenicima i laicima koji “preferiraju djelovanje u komfornoj zoni a zaziru od javnih nastupa i sučeljavanja”.

“Kako se utjecaj Crkve ne mjeri samo njezinom prisutnošću u medijima u smislu dobro osmišljenog, argumentiranog i aktualnog izlaganja vjere već njezinim sveukupnim (ne)djelovanjem onda su i njezini medijski dosezi ograničeni. To hoće reći da se neautentičnost Crkve, svećenika i vjernika, ne može samo na ‘leđima teologa i teologinja’ iznijeti. Utjecaj teologije usko je vezan uz autentičnost onih koji je izlažu i Crkve u cjelini”, smatra Jurić.

Prema mišljenju splitskog franjevca pravi vjernik i pravi teolog jest onaj koji “u jednoj ruci drži novine (medije) a u drugoj Bibliju”. “Mediji mu služe da bi vidio bolje što se događa, kuda društvo ide, a Biblija mu služi kako bi bolje znao kako treba živjeti, kako doprinijeti izgradnji i u konačnici spasenju društva.”

Razgovor se dotaknuo i uloge vjere u suvremenom, postmodernom, društvu kojeg mnogi opisuju kao kraj religije. Ipak, Jurić smatra kako religija nije nestala nego se promijenila “postala je jedna vrsta ‘proizvoda’ ostavljenog na izbor svakom pojedincu”.

U našem vremenu “čovjek više ne prihvaća kao nekada svoj identitet, kršćansku antropologiju, već ga sve više pod utjecajem protukršćanske popularne kulture želi stvarati dekonstruirajući pritom sve otvorenije brak i obitelj”, objašnjava Jurić.

U takvoj novoj društvenoj situaciji splitski franjevac vidi prostor koji pastoralno mogu popuniti pokreti i nove zajednice sa svojim aktivnostima: “Upravo oni kroz bogatstvo svojih aktivnosti i inicijativa mogu integrirati u Crkvu mnoge distancirane vjernike, osobito u velikim sredinama, te tako pomoći Crkvi da prijeđe s modela ‘očuvanja’ na misionarski model.”

U današnjem svijetu sve većeg individualizma i narcizma Jurić smatra kako su upravu novi pokreti i zajednice osobito važni jer stvaraju socijalni kapital, integriraju u društvo i formiraju identitet.

“Znajući koliko je obitelj i obiteljska evangelizacija u krizi, osobito u Zapadnoj Europi, nema sumnje da oni predstavljaju i jako važnu ulogu u kršćanskom odgajanju, posebno u velikim gradovima”, kaže splitski franjevac. Cijeli razgovor s dr. sc. fra Ivicom Jurićem možete pročitati ovdje.