„The 33“, film o trideset i tri čileanska rudara koji su preživjeli urušavanje rudnika, za desetak dana pojavit će se u američkim kinima.

Ono što je posebno za film jest religijska komponenta koja čini njegov velik dio. Kako je u razgovoru za Catholic News Service izjavila redateljica filma Patricia Riggen, tijekom snimanja nije doživjela nikakav pritisak od produkcijske kuće (Warner Bros., op. a.) da umanji ulogu vjere.

„Nisam dobila nikakve zapovijedi ili imala agendu zadanu iz Hollywooda vezanu uz taj dio priče“, rekla je Riggen nadodavši kako je odgojena u katoličkoj obitelji te da se uvijek trudi od svojih filmova napraviti „dobro duhovno iskustvo koje može svijet učiniti boljim“.

U istom razgovoru Riggen je opisala i način na koji su rudari svakodnevno živjeli svoju vjeru:

„Vjera rudara vidljiva je od onog trenutka kad ulaze u rudnik. Tamo se nalazi mali kip Marije, oni se prekriže pred njim. Također potrube i pomole se kada voze pored njega. To čine svaki dan svoga života“, izjavila je, pritom nadodavši: „Svaki dan mole Boga za zaštitu jer znaju da ulaze na jako opasno mjesto.“

Redateljica je također navela i nekoliko primjera: „Dolje se događa i jedan trenutak pokajanja. Jedna od osoba koja je bila ovisna, koja je izgubila dušu, prihvaća Boga. (…) Ta osoba danas vodi dobar i zdrav život.“

„Postoji također i simbolična scena u filmu koju nazivam ‘posljednja večera’ kada svi zajedno dijele zadnje konzerve tune. Jedan drugoga mole za oproštenje“, nadodala je Riggen.

Vijesti o nesreći u čileanskom rudniku San Jose, koje su 2010. obišle svijet, često su praćene snažnom religijskom porukom i obraćenjima koja su se događala u samom rudniku tijekom svih 69 dana zatočeništva.

Tako je poznato da su rudari uredili kapelicu s kipovima svetaca te organizirali dnevnu molitvu. Kada je uspostavljena veza s površinom mnogi od njih zatražili su krunice, Biblije i kipove Djevice Marije. Također papa Benedikt XVI. poslao je svakom rudaru tijekom njihova zatočeništva po jednu osobno blagoslovljenu krunicu. Jedan od njih, Mario Sepulveda izjavio je tom prilikom: „Bio sam s Bogom i bio sam s vragom – i Bog me uzeo k sebi“.

Patricia Riggen nadodala je kako su film na DVD-u poslali papi Franji koji se potom u Vatikanu susreo s rudarima na petu obljetnicu njihova izlaska iz rudnika.

„Jednom od rudara rodilo se dijete dok je bio tamo dolje. Njeno ime, Esperanza, znači ‘nada’. To je bilo ime i kampa u kojem su živjele obitelji zatočenih tijekom mjesec dana, Kamp nade“, zaključila je Riggen.

Film u kojem jednu od glavnih uloga glumi Antonio Banderas trebao bi se početi emitirati u američkim kinima od 13. studenog. U Čileu, gdje je distribucija započela u kolovozu, film je proveo pet tjedana na vrhu liste najgledanijih filmskih ostvarenja..

Međutim snimanje filma i njegovo emitiranje nisu prošli bez kontroverzi. Kako navodi britanski Guardian, devetoro zatočenih rudara tužilo je odvjetnike koji im lošim odlukama nisu uspjeli osigurati prikladan postotak prihoda od novog filma, ali i popratnih materijala poput knjiga i televizijskih serijala.

Rudari, od kojih mnogi još uvijek trpe psihičke i fizičke posljedice zatočeništva pod zemljom, kažu kako su ih odvjetnici prevarili pružajući im loše savjete.

Naime 33 rudara su nakon izlaska iz rudnika osnovala tvrtku koja im je trebala omogućiti ispravno vođenje financija i pravilnu raspodjelu novca.

„Ugovori koje smo potpisali nisu ono što su odvjetnici tvrdili da jesu, na primjer, od 15 milijuna dolara koje je naša tvrtka dobila, nama je pripalo samo 17%“, rekao je Luis Urzúa, vođa rudara. Kako kažu, novac im je potreban jer mnogi od njih imaju zdravstvenih problema, a neki se još uvijek ne mogu zaposliti.

Autor Héctor Tobar, dobitnik Pulitzerove nagrade, koji je objavio knjigu intervjua sa spomenutim rudarima izjavio je kako muškarci izgledaju „kao da su bili u ratu“ te se osvrnuo i na njihovo psihičko stanje:

„Osjećaju da ih se tretira s nedostatkom poštovanja, da ljudi na njih gledaju kao na obične osobe koje su slučajno bile zakopane pod zemljom i sad se žele obogatiti na račun toga“, zaključio je Tobar.

Rudari su ukupno proveli 69 dana zatrpani u rudniku. Tijekom svog boravka pod zemljom organizirali su svakodnevni život i zalihe hrane. Premda su mnogi smatrali kako su njihovi životi izgubljeni, s obzirom na već poznatu nestabilnost i nepravilnosti vezane uz urušeni rudnik, čileanska vlada pokrenula je akciju spašavanja koja je završila uspjehom.

Kako je prenijela američka televizijska kuća NBC, mnogi Čileanci, uključujući i rudare, ali i tadašnjeg predsjednika Sebastiana Pineru pozivali su se na Božje čudo: „Kada prvi rudar izađe neozlijeđen nadam se da će sva zvona sa svih crkava u Čileu snažno zvoniti u radosti i nadi. Vjera je pomaknula planine“, izjavio je tada Pinera.

Unatoč mnogim dobrim plodovima i nadahnutim trenucima kojima je obilovala ova tragedija sa sretnim završetkom, priča o snazi zajedništva koje se tada osjetilo u cijelom Čileu, ali i među više od milijardu ljudi koji su uživo gledali akciju spašavanja, u opasnosti je da postane priča o sukobima, nepovjerenju i prijevarama.

Međutim, ona je trenutačno još uvijek jedna od najljepših ikad ispričanih.

Tino Krvavica | Bitno.net