Bombaški napad u Bostonu

Cijeli svijet je još jednom bio šokiran kada su 15. travnja ove godine tijekom završetka Bostonskog maratona eksplodirale dvije bombe koje su ubile troje ljudi i ozlijedile više stotina promatrača i natjecatelja. Reakcija hitnih službi i policijskih snaga je nedvojbeno bila uzorna i zahvaljujući njima mnoge su druge nepotrebne smrti i patnja spriječeni.

U takvim situacijama svaka je pomoć dobrodošla i ljudi se spontano ujedine u naporu pomoći bližnjima. Liječnici, medicinske sestre, policajci i vatrogasci, svatko s imalo iskustva ili bilo kakvom vještinom, poput treninga u hitnoj pomoći, koja može pomoći su dobrodošli. Svi su dobrodošli, izgleda osim katoličkih svećenika…

Naime, nakon što su bombe eksplodirale određen broj katoličkih svećenika je požurio pomoći stradalima, prije svega podijeliti sakramente bolesničkog pomazanja teže ranjenima i umirućima. No, policija im je zabranila pristup i nije im bilo dopušteno približiti se ni stradalnicima ni spasiocima. Ovo je posebno još više začuđujuće s obzirom na to da je Boston tradicionalno katolički grad s velikim brojem stanovništva talijanskog i irskog porijekla – oba naroda sa snažnom i ponosnom katoličkom tradicijom. Ponašanje policije još je više zbunjujući s obzirom i na to što je za vrijeme napada na tornjeve Svjetskog trgovinskog centra 11. rujna 2001. godine svećenicima bilo dopušteno ući na scenu napada i podijeliti sakramente kako žrtvama napada, tako i spasiteljima koji su ulazili u goruće ruševine riskirajući vlastite živote.

Zar je sekularizirano društvo slobode otišlo toliko daleko da se sada otvoreno mogu zanijekati osnovna vjerska prava? Čitava situacija je utoliko apsurdnija i tragičnija, što je najmlađa žrtva ovog napada osmogodišnji dječak Martin koji je samo godinu dana prije primio Prvu Pričest, u trenutku kada je policija branila svećenicima pristup, umirao nekoliko metara dalje bez mogućnosti da primi sakrament bolesničkog pomazanja ni sakrament pomirenja.

Preuzeto s bloga Tragom Istine.