PROMJENE U POSTUPKU

Devet stvari koje treba znati o reformi postupka proglašenja ništavosti ženidbe

Sveta Stolica objavila je dva dokumenta pape Franje kojima se reformira način na koji Crkva pristupa proglašenju braka ništavim. Ovo je devet stvari koje je dobro znati i podijeliti o tome.

Jimmy Akin/National Catholic Register

1. Što je proglašenje braka ništavim? Je li to isto što i razvod?

To je presuda da je pojedini brak bio ništav od početka, tj. da je u vrijeme vjenčanja bila prisutna neka jako ozbiljna stvar, koja je spriječila da uopće nastane valjan brak. To je različito od razvoda, gdje se raskida brak koji postoji.

2. Zašto je ovo važno pitanje u Katoličkoj Crkvi?

Isus Krist izričito je naučavao da dvoje ljudi, ako se razvedu, a zatim drugi put vjenčaju, čini ozbiljan grijeh – grijeh preljuba. Naučavao je:

»Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub.« (Mk 10,11-12)

Zbog ovog nauka Crkva ne može jednostavno razvedenim ljudima dati dopuštenje da se drugi put žene. Kad bi to učinila, bilo bi to dopuštenje za preljub.

Prema tome, ako se razvedena osoba želi drugi put vjenčati, Crkva mora ispitati prvi brak da utvrdi je li bio valjan ili ne.

Ako je brak bio valjan, onda je ta osoba i dalje vezana za prvog bračnog druga i ne smije se vjenčati s drugom osobom.

Ako je brak ništav, onda bračni drugovi nisu vezani, i prema tome, osim ako nešto drugo ne utječe na situaciju, slobodni su ući u brak.

Broj razvedenih ljudi u našem društvu ovo čini gorućim pastoralnim pitanjem.

3. Kako teče proces proglašenja braka ništavim?

Radi se o složenoj temi, ali najjednostavnije rečeno, pravila su formulirana u prvom redu u dvama dokumentima: Zakoniku kanonskog prava, po kojem se ravna zapadna Katolička Crkva, te Zakoniku kanona istočnih Crkava, po kojem se ravnaju istočne katoličke Crkve.

Kada se muškarac i žena razvedu, mogu se obratiti odgovarajućoj biskupiji i zatražiti da se istraži valjanost njihovog braka.

Taj proces može biti jednostavan ili dugačak, ovisno o naravi slučaja i dostupnim dokazima.

Ako njihov brak nije bio valjan, onda će dobiti proglas o ništavosti ili „poništenje“.

4. Što je učinio papa Franjo?

Objavio je dva motuproprija. Motuproprij je dokument objavljen na papinu inicijativu. Njime se često utvrđuju ili pojašnjavaju pravna pitanja (različito od doktrinalnih pitanja, koja se rješavaju drugim dokumentima, kao što su enciklike).

Poznati primjer je motuproprij iz 2007. godine Summorum Pontificum, u kojem je papa Benedikt XVI. proširio dopuštenje za slavljenje tradicionalne latinske liturgije.

Ta dva dokumenta su:

Mitis Iudex Dominus Iesus („Gospodin Isus, blagi sudac“), kojim se reformira process poništenja za zapadnu Crkvu (latinski tekst, talijanski tekst), i
Mitis et Misericors Iesus („Blagi i milosrdni Isus“), kojim se reformira process poništenja za istočne katoličke Crkve (latinski tekst, talijanski tekst).

Dokumente je, uz upute pape Franje, u Vatikanu pripremila skupina pravnih stručnjaka, zaduženih za taj zadatak u listopadu 2014. godine.

U oba se dokumenta nalazi uvod u kojem se objašnjava što je papa učinio, iza kojeg slijedi niz kanona koji zamjenjuju dijelove o poništenju iz Zakonika kanonskog prava i iz Zakonika kanona istočnih Crkava.

Svakom je dokumentu dodan niz proceduralnih pravila kojima se biskupu (i drugima) objašnjava kako funkcioniraju novi procesi.

5. Zašto je papa Franjo to učinio?

Učinio je to u želji da proces bude učinkovitiji. U mnogim je dijelovima svijeta on jako spor i složen. U nekim je zemljama gotovo nemoguće da crkveni sud uopće sasluša nečiji slučaj, a ako ga i prihvati, treba mnogo godina da se dobije presuda.

Kako piše papa, biskupska sinoda iz 2014. godine zatražila je izmjene procesa. Na Sinodi su napisali:

Veliki broj sinodskih otaca naglašava potrebu da postupak u slučajevima ništavosti bude pristupačniji i kraći, i, ako je moguće, bez troškova.

Predložili su, između ostalog, oslobođenje od zahtjeva za potvrđivanjem presuda na drugostupanjskom sudu, mogućnost iznalaženja administrativnog puta pod nadležnošću dijecezanskog biskupa, i korištenje jednostavnog procesa u slučajevima kad je ništavost očita.

No neki su se sinodski oci suprotstavili ovim prijedlozima jer im se čini da oni ne bi jamčili utemeljenu presudu.

U svim slučajevima su sinodski oci naglasili da je primarno utvrditi istinu o valjanosti ženidbenog veza.

Između ostalih prijedloga, pri utvrđivanju valjanosti sakramenta ženidbe mogla bi se ispitivati uloga koju vjera ima kod osoba koje se žene, potvrđujući pritom i dalje da je brak dvoje krštenih kršćana uvijek sakrament [Relatio Synodi 48].

Novim se dokumentima želi proces poništenja učiniti pristupačnijim i kraćim.

U dokumentima se ne zahtijeva da process bude besplatan (biskupije moraju plaćati ljude koji rade na tim slučajevima, a to znači da se nekad treba platiti određena svota da se djelomično pokriju troškovi), ali proceduralne norme dodane dokumentima doista pozivaju na smanjenje troškova (vidi čl. 7 §2).

6. Koje je promjene u procesu papa uveo?

To je složena tema, jer je promijenio dijelove u dvama kodeksima kanonskog prava koji se bave poništenjima. U slučaju zapadnog Kodeksa to znači da je dao da se ponovno napiše 21 kanon (kanoni 1671-1691).

Neke od promjena su malene, ali previše ih je da ovdje idem u pojedinosti.

Među velikim promjenama, kako su navedene u uvodu Mitis Iudex Dominus Iesus, nalaze se sljedeće:

Traži se samo jedna presuda o ništavosti. Do sada, u većini slučajeva, ako je jedan sud utvrdio da je brak ništav, presuda je automatski išla na priziv drugostupanjskom sudu, i poništenje se dobivalo samo ako se drugi sud složio. Sada će u nedvojbenim slučajevima biti dovoljna moralno sigurna presuda prvoga suda.
Sam biskup je sudac. Iako je biskup uvijek bio glavni sudac u svojoj biskupiji, prije dio kodeksa koji se odnosio na poništenja nije određivao da je sam biskup sudac u bračnim slučajevima. Sada on to jest, u skladu sa svojom ulogom pastira svojih vjernika. Zapravo, on je glavni sudac u svojoj biskupiji, i pomažu mu drugi ljudi koje on odabere. Novi zakon svu odgovornost stavlja na pleća biskupa kao pastira.
Sada postoji novi, kraći proces u koji je uključen biskup. Do sada su postojala dva procesa za postupanje s poništenjima: formalni proces (onaj dulji, u kojem se prikupljaju i procjenjuju svjedočanstva), i dokumentarni process, koji se bavi situacijama u kojima se može dokazati da je brak ništav jednostavno iznošenjem određenih dokumenata, kao na primjer, dokument koji pokazuje da se katolik oženio izvan Crkve bez obveznog dopuštenja. Sada imamo proces koji uključuje biskupa, i negdje je u sredini između ta dva. Ako su dokazi za ništavost naročito jasni, onda se mogu iznijeti pred biskupa u procesu koji zahtijeva manje vremena od formalnoga. No ako dokaze treba temeljitije ispitati, slučaj tada zahtijeva formalni proces.
Mogu se činiti prizivi metropolitu protiv biskupove presude. Stranke mogu, kao provjeru biskupove presude, činiti priziv na njegovu presudu metropolitu (tj. biskupu koji je na čelu mjesne crkvene provincije, sastavljene od nekoliko susjednih biskupija). Ili, ako je sam metropolit saslušavao slučaj, može se učiniti priziv starijem biskupu-sufraganu (tj. biskupu u provinciji koji je po statusu prvi iza metropolita).

7. U kojim se situacijama može koristiti novi, kraći proces?

Prema proceduralnim normama dodanima Mitis Iudex Dominus Iesus (vidi čl. 14 § 1), među tim slučajevima su sljedeći:

Nedostatak vjere, koji je rezultirao simulacijom pristanka na vjenčanje ili grješkom koja određuje volju koju osoba mora imati u vezi zahtjeva za brak;
Kratkoća bračnoga života (tj. par se veoma brzo nakon vjenčanja razveo);
Učinjen je pobačaj da bi se spriječila prokreacija (pretpostavlja se, tijekom samoga braka, prije začeća druge djece, pokazujući tako odsutnost volje da se ima djecu);
Tvrdoglavo ustrajanje u izvanbračnoj vezi u vrijeme vjenčanja ili neposredno nakon vjenčanja;
Zlobno prikrivanje:
Neplodnosti
Ozbiljne zarazne bolesti
Djece iz prethodnih veza
Zatvorske kazne;
Razlog za vjenčanje koji je sasvim protivan životu u braku (nešto poput ulaska u brak radi useljavanja u stranu zemlju ili radi dobivanja nasljedstva), ili kad je razlog ženina neplanirana trudnoća;
Tjelesno nasilje naneseno da se iznudi pristanak na brak;
Medicinskim dokumentima dokazana neuračunljivost.