Luigi i Maria proglašeni su blaženima 21. listopada 2001. godine

Par

Maria Luisa Corsini rođena je 24. lipnja 1884. godine u Firenci kao jedino dijete Angiola i Giulie Corsini. Kad joj je bilo devet godina 1893. obitelj se preselila u Rim. Luigi Beltrame rodio se 12. siječnja 1880. godine u Kataniji na Siciliji, kao treće dijete u obitelji Francesce i Carla. Kako sestra njegove majke i njezin muž nisu imali djece, Luigi je u dobi od devet godina otišao živjeti s njima. Godine 1891. preselili su se u Rim. Kako su obitelji Quattrocchi i Corsini bili u lijepim prijateljskim odnosima, Maria i Luigi upoznali su se još u ranoj mladosti. Povezali su ih mnogi zajednički hobiji. Oboje su voljeli glazbu, književnost, kazalište, prirodu i putovanja. Luigi je bio teško obolio krajem 1904. godine pa je Maria bila zabrinuta za njegovo zdravlje. Za njegovo ozdravljenje poslala mu je sliku Gospe Pompejske. Početkom 1905. godine Maria i Luigi su se zaručili, a 25. studenog iste godine vjenčali su se u rimskoj bazilici sv. Marije Velike na blagdan svete Katarine i to upravo u kapeli sv. Katarine. Nakon vjenčanja oboje su se doselili k obitelji Corsini, Marijinim roditeljima.

ParLuigi do tada nije bio baš pobožan čovjek, iako je bio dobar, pošten i plemenit. Maria je kao djevojka živjela jednim intenzivnijim duhovnim životom pa je tako svoga muža Luigija u braku povukla u tom smjeru. Zajedno su svako jutro išli na svetu misu, a navečer su molili krunicu na koju bi često dolazili i susjedi. Obitelj su bili posvetili Presvetom Srcu Isusovu. Išli su na molitvene seminare i molili su svetu uru svakog prvog četvrtka u mjesecu. Bili su i članovi Franjevačkog svjetovnog reda (OFS), a duhovni vođa bio im je fra Pellegrino Paoli. U prve četiri godine braka dobili su troje djece, Filippa (15. listopada 1906.), Stefaniju ( 9. ožujka 1908.) i Cesara (27. studenog 1909.).  U rujnu 1913. Maria je čekala i četvrto dijete. Međutim, u četvrtom mjesecu trudnoće dobila je teška krvarenja. Završila je u bolnici. Liječnici su joj predložili pobačaj, jer šansa da preživi bila je svega 5%.  Maria i Luigi nisu htjeli na to pristati, pa su sve svoje pouzdanje stavili u Božju Providnost. Dana 6. travnja 1914. rodila se zdrava kćerka Enrichetta. 6. studenog 1924. oba su sina izabrala duhovni poziv. Filippo je otišao u sjemenište, a Cesare u samostan trapista. Tri godine kasnije Stefanija je stupila u benediktinski samostan u Milanu. S roditeljima je ostala živjeti najmlađa kćer Enrichetta. Maria je bila volonterka Crvenog križa, a izdala je i brojne knjige o obitelji i odgoju djece. Pomagala je i u župnoj katehezi. Sudjelovala je i u radu ženskog ogranka Katoličke akcije, te pomagala kod osnivanja Katoličkog sveučilišta u Milanu. S Luigijem je pokrenula izviđačku grupu za djecu iz siromašnih dijelova Rima, a volontirali su u nacionalnoj udruzi koja organizira hodočašća za invalide. Luigi je preminuo 9. studenog 1951. godine od srčanog udara, a nakon 14. godina i Maria, 26. kolovoza  1965. godine, također od srčanog udara nakon molitve «Anđeo Gospodnji». Trideset godina nakon Marijine smrti otvorena je kauza za proglašenje blaženima. Čudo se dogodilo po mladiću Gilbertu Grossiju, koji je danas neurokirurg u Milanu. Ozdravio je od neizlječive bolesti kostiju. Luigi i Maria proglašeni su blaženima 21. listopada 2001. godine. Njihov spomendan se slavi na godišnjicu njihova vjenčanja, 25. studenog. Njihovi ovozemni ostaci počivaju u kripti svetišta Gospe Božje Ljubavi u Rimu. Na njihovoj beatifikaciji bili su nazočni kći Enrichetta, već u 87. godini života, don Tarcisio, dijecezanski svećenik i pater Paolino, trapist, koji je kasnije preminuo početkom 2009. godine u 99. godini života. 

Priredio: Francisko Pavljuk