U povodu Dana grada Karlovca, na 443. obljetnicu njegova postojanja u srijedu 13. srpnja zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško predvodio je euharistijsko slavlje u karlovačkoj župnoj crkvi Presvetog Trojstva, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.

Izdvajamo dio iz homilije biskupa Šaška u kojem je pohvalio državu Japan zbog vraćanja ukradenog lista pergamenta hrvatskim franjevcima iz samostana u Rabu, te u tom činu pronašao puno simbolike.

“Već desetak dana razmišljam o vijesti koja se početkom ovoga mjeseca pojavila u crkvenim medijima. Dana 30. lipnja država Japan vratila list pergamenta iz liturgijskoga kodeksa, nastaloga u 15. stoljeću, a u vlasništvu franjevačkoga samostana u Kamporu na otoku Rabu.

Iz toga su samostana 1986. godine provalnici ukrali kaleže (koji nisu pronađeni) te iz staroga psaltira/antifonara istrgnuli taj list, dvije stranice. Cijeli su preostali kodeks bacili u more. Nakon nekoliko godina pronašli su ga ribari, ali se – zbog teških oštećenja – više nije mogao restaurirati.

Ostale su samo dvije stranice, jedan list, koji je, donacijom japanskoga privatnog kolekcionara, svoje odredište našao u Nacionalnome muzeju zapadnjačkih vrijednosti u Tokiju.

Možemo zamisliti koliko je truda, znanja, osjetljivosti i odgovornosti bilo potrebno uložiti da se dođe do podatka odakle je taj list i zatim ga vratiti Hrvatskoj. Predivan primjer koji nas, na primjeru kulturalnih dobara, ohrabruje u činjenju dobra.

Već je to po sebi lijepa vijest. No, mene je tjerala dalje u pozornije promatranje i darovala mi nove poticajne spoznaje.

Zanimalo me koji je to list i kakav je sadržaj na njemu napisan prije više od pet stotina godina. I mogao sam na prvoj stranici pročitati antifonu premaPsalmu 95.: In manu tua, Domine, omnes fines terrae.A taj Psalam moli: „U njegovoj su ruci zemaljske dubine, njegovi su vrhunci planina. Njegovo je more, on ga je stvorio, i kopno koje načiniše ruke njegove.“ Nije li rukopis završio u moru? Ali – iako za nas naizgled uništen – vraćen je Gospodinu, našoj Crkvi i narodu – po jednome listu.

Vidio sam i to da je to list od srijede Pozivnika matutina, u kojemu se pjeva himan Rerum creator optime: („Rerum Creator optime, / rectorque noster, respice; nos a quiete noxia / mersos sopore libera.“) To je himan koji smo baš danas, molili u Službi čitanja: „Dobrostiv Stvorče svemira“. Pri dnu te stranice nalaze se riječi predzadnje kitice koje prelaze na drugu stranicu, a koje kažu: „Sa suzama te molimo, oprosti što sagriješismo.“ („… Preces gementes fundimus; dimitte quod peccavimus“).

Siguran sam da oni koji su prije trideset i šest godina ukrali taj list pergamenta i usput uništili vrijedan rukopis, nisu znali što su ponijeli i sačuvali. Možda su kasnije u životu molili upravo takvim riječima: „Bože, oprosti što sagriješismo.“

No, ta pouka postaje još ljepšom na drugoj strani lista, gdje je i dublja životna podudarnost. Ono što je očito privuklo kradljivce je ‚iluminirani inicijal‘, oslikano početno slovo ‚D‘ kojim započinje Psalam 53.: Dixit insapiens in corde suo: Non est Deus.

Poznat nam je taj psalam, veoma sličan Psalmu 14., sa strašnim riječima, koje na hrvatskome glase: „Bezumnik reče u srcu svome: ‚Nema Boga‘. Pokvareni rade gadosti; nitko da čini dobro. Bog s nebesa gleda na sinove ljudske da vidi ima li tko razuman Boga da traži. No svi skrenuše zajedno, svi se pokvariše: nitko da čini dobro – nikoga nema.“

S druge strane, dok psalamske riječi upozoravaju na širenja zla, iznoseći poraznu sliku o ljudima – nikoga nema tko bi činio dobro – nakon tolikih godina neki su ljudi u Japanu očitovali da ipak živi dobro i onda kada se čini da ga nema.”