Antonietta Meo, djevojčica rođena u Rimu koja je na glasu svetosti umrla u dobi od samo 6 i pol godina, mogla bi postati najmlađa svetica, nemučenica, u povijesti Katoličke Crkve.

Antonietta je rođena u Rimu, pokazavši veliku pobožnost još od ranih nogu. Njen kratki život pun je nevjerojatnih i mističnih događaja koji su produbili vjeru i dotaknuli srca mnogih. Mala Antonietta već je u drugoj godini istaknula želju da postane časna sestra. Njeno srce gorjelo je za Gospodina od najranije dobi zbog njihova dubokog i prisnog odnosa.

Crkveni službenici ustvrdili su kako je ova pobožna djevojčica imala najmanje 4 ekstaze i 7 viđenja, a otisci toga mogu se vidjeti u preko 100 pisama koja je napisala Isusu i Djevici Mariji, kao i u njenim molitvama.

“Dragi Isuse, toliko te volim. Želim se predati u tvoje ruke. Želim se prepustiti u tvoje naručje. Čini sa mnom što hoćeš. Pomogni mi svojom milošću. Pomogni mi, jer bez tvoje milosti ništa sam”, pisala je Antonietta Isusu stavljajući svako pismo u podnožje raspela koje je držala u sobi. Mnogi teolozi kasnije će se diviti dubini njenih riječi i promišljanja iskazanima u razgovorima s Gospodinom, promišljanja čiji je teološki trag naoko daleko iznad njezine dobi.

Međutim taj teološki trag, premda dubok, odavao je dječju zaigranost, kao da je njeno biće dotaknuto i dovedeno da savršenstva mogućnosti zemaljskog postojanja njene dobi. Svjedoci kažu kako je znala nakon svete mise prići svetohraništu i moliti: “Isuse, dođi se igrati sa mnom”.

Njena radost, nježnost i vjernost nisu prestali ni u trenucima kada joj je dijagnosticiran osteosarkom, jedan od najčešćih primarnih malignih tumora kosti, zbog čega joj je u dobi od pet godina amputirana noga. To ipak nije spriječilo rak te je bolest nastavila napredovati zahvativši joj ubrzo ruku, glavu, grlo i jezik.

“Dragi mali Isuse, pomozi mi i daj mi ovu milost, i povrati mi moju nogu ako ti hoćeš. Ako nećeš, neka bude volja tvoja… Dragi mali Isuse, želim te jako ljubiti, znam da si jako dobar i da nema nikoga tako dobroga kao što si ti. Oh, mali Isuse!… Dragi Raspeti Isuse! Zahvaljujem ti što si mi poslao ovu bolest jer je sredstvo za dolazak u Raj. Dragi Isuse, reci Gospici da je jako volim i da s njom želim stajati ispod Kalvarije jer ja želim biti tvoja žrtva ljubavi, Isuse”, pisala je tada ova nevjerojatna djevojčica koju teolozi s pravom nazivaju “mističarkom”.

Iako je bila izrazito mlada, župnik je prepoznao njen dubok duhovni rast pripustivši ju sakramentima prve pričesti i krizme prije vremena. Kako stoji na službenoj vatikanskoj stranici, Antonietta je htjela obilježiti godišnjicu amputacije noge s velikim ručkom i devetnicom Gospi od Pompeja, kako bi zahvalila na tom događaju koji joj je omogućio patiti za Isusa.

Predvidjela je i čas svoje smrti, poručivši svojoj majci u dan kad je umrla: “Umrijet ću za nekoliko sati, ali neću više patiti, stoga nemoj plakati. Trebala sam živjeti još nekoliko dana, ali je sveta Terezija od Djeteta Isusa rekla – Dosta je bilo!” Njena majka svjedoči kako je nakon smrti imala viziju u kojoj je vidjela svoju kćer u raju.

Premda Vatikan nije objavio nikakvu službenu potvrdu njene beatifikacije, “Nennolina”, kako su je od milja zvali prijatelji i obitelj, ima priznat dekret o življenju herojskih krjeposti koji je potpisao papa Benedikt XVI. 17. prosinca 2007. te sada nosi naziv “časne službenice Božje”. U medijima se pojavila i vijest o ženi iz američke savezne države Indiane koja je po njenom zagovoru ozdravila od hepatitisa C, što bi moglo ubrzati proces proglašenja blaženom Antoniette Meo.

Sam papa Benedikt XVI., jedan od najvećih umova našeg vremena, o njoj je rekao ovo: “Njen život, tako jednostavan i u isto vrijeme tako važan, pokazuje nam kako su svi pozvani na svetost: djeca i mladi, odrasli i stari. Sva razdoblja našega života dobra su za odlučiti se ozbiljno voljeti Isusa i vjerno ga slijediti. U samo nekoliko godina, Nennolina je dosegla vrhunac kršćanske savršenosti koji smo svi pozvani doseći. Ona je samo ubrzala ‘autocestom’ koja vodi do Isusa.”

Njeno tijelo položeno je u baziliku Santa Croce u Rimu.

Tino Krvavica | Bitno.net