Anglikanska zajednica, nakon Rimokatoličke i Pravoslavne Crkve, treća najveća kršćanska zajednica, koja broji oko 85 milijuna članova, nalazi se pred mogućim raspadom zbog pitanja ređenja homoseksualaca i LGBT prava.

Biskupi-predstavnici Anglikanske zajednice okupili su se ovog tjedna u Canterburyju na tradicionalnoj konferenciji prelata koja se odvija svake dvije godine. Međutim, između trenutačnog i posljednjeg susreta prošlo je pet godina, a mnogi smatraju kako je upravo homoseksualnost i strah od šizme razlog odustajanja od prošle konferencije.

Šestorica odmetnika

Kako javljaju britanski mediji, šest biskupa trebalo bi napustiti konferenciju na kojoj se okupilo 38 prelata, izražavajući na taj način protest prema liberalnom krilu Crkve koja se zalaže za veća prava osoba s LGBT tendencijama unutar Anglikanske zajednice.

Kako je za britanski Guardian rekao “visoki izvor iz Anglikanske crkve”, očekuje se “puno drame” na spomenutom susretu: “90% je sigurno da će šestorica napustiti sastanak. Ako uspijemo preživjeti utorak, na dobrom smo putu.”

“Šestorica” su zapravo prelati anglikanskih Crkava u Africi, točnije radi se o biskupima Ugande, Ruande, Kenije, Nigerije, Južnog Sudana i Konga koji inzistiraju na sankcijama za Episkopalnu crkvu u SAD-u (članicu Anglikanske zajednice), poznatu po svom liberalnom pristupu gay braku, i ređenju osoba s LGBT tendencijama.

Sve ovo neodoljivo podsjeća na slične sukobe koji su izbili prilikom posvećenja za biskupa prvog otvoreno gay svećenika, Genea Robinsona, koji je tijekom obreda posvećenja zbog brojnih prijetnji nosio neprobojni prsluk.

Konzervativci vs. liberali

Nadbiskup Stanley Ntagali, prelat Anglikanske crkve u Ugandi, upozorio je kako će napustiti ovotjedni sastanak ako se “ne uspostave disciplina i božanski red”.

Slično je izjavio i nadbiskup Eliud Wabukala iz Kenije rekavši: “(Evanđeoska) istina konstantno se dovodi u pitanje unutar Anglikanske zajednice.”

Konačnu prijetnju o šizmi dao je Peter Jensen, glavni tajnik GAFCON-a, grupe koja okuplja anglikansko konzervativno krilo, poručivši u novogodišnjoj poruci: “Istina je važnija od institucionalnog jedinstva.”

Međutim, kako piše National Catholic Register, ni liberalni svećenici nisu ostali dužni svojim konzervativnim kolegama. Više od sto anglikanaca, predvođenih upraviteljem katedrale sv. Pavla u Londonu, poslalo je pismo Canterburyjskom nadbiskupu Justinu Welbyju u kojem su pozvali na kajanje zbog tretiranja homoseksualaca kao “građana drugog reda”.

Potpisnici pisma ustvrdili su kako razumiju da postoje “različiti načini interpretacije Svetog pisma”, zatraživši pritom da se primati ponašaju “proročki” i “kristoliko” u obnašanju prema “našim LGBTI sestrama i braći koji su predugo bili ignorirani i omalovažavani”.

Biskup Oxforda David Ison čak je usporedio one koji se protive homoseksualnoj praksi s terorističkim ISIL-om.

‘Šizma ne bi bila katastrofa, ali bi bila neuspjeh’

Nadbiskup Canterburyja, Justin Welby, primus inter pares među prelatima anglikanskih Crkava i formalni vođa Anglikanske zajednice bez stvarnih ovlasti van Crkve u Engleskoj, izgleda nije pretjerano zabrinut trenutačnim stanjem.

Welby je tako za BBC Radio izjavio: “Šizma ne bi bila katastrofa kako ju vi doživljavate. To bi bio neuspjeh, ali Bog je veći od naših neuspjeha.”

Osvrnuvši se na moguće napuštanje konferencije od strane “šestorice”, nadbiskup Welby rekao je kako taj potez ne bi značio automatski prekid zajedništva. Pritom je nadodao da homoseksualnost nije jedina tema konferencije, već će se prelati fokusirati i na probleme koji pogađaju cijeli svijet poput ratnih sukoba, progona i religijskog nasilja.

Smiren ton nadbiskupa Canterburyja nije iznenađujuć ako se uzme u obzir da strah od raspada anglikanskog zajedništva visi nad spomenutom Crkvom već dvadeset godina.

Povijest sukoba

Na Konferenciji svih anglikanskih biskupa u palači Lambeth 1998., svojevrsnoj anglikanskoj Sinodi koja se održava svakih deset godina, konzervativci su iznijeli pobjedu proguravši rezoluciju koja je “odbacila homoseksualne čine kao nekompatibilne sa Svetim pismom”.

Međutim, kako smo već spomenuli, to nije spriječilo Episkopalnu crkvu u SAD-u da proglasi prvog otvoreno gay biskupa 2003. Pobjeda liberalnog krila Episkopalne crkve pet godina poslije dovela je do osnivanja GAFCON-a (Global Anglican Future Conference) koji je pozvao na očuvanje kršćanskog seksualnog morala te osnivanje Anglikanske crkve Sjeverne Amerike, kao protuteže episkopalcima. Također na prvom sastanku GAFCON-a 2008., donesena je odluka prema kojoj je priznavanje primata Canterburyjskog nadbiskupa proglašeno nepotrebnim za očuvanje anglikanskog identiteta.

Cijela situacije dovela je do bojkota Konferencije u palači Lambeth koja se također trebala održati 2008., od strane 250 anglikanskih biskupa.

Mnogi smatraju kako je glavni problem nedostatka zajedništva upravo činjenica da je Anglikanska zajednica, kao vrhovno tijelo koje okuplja sve anglikanske Crkve, zapravo labava organizacija bez pravih mehanizama sankcioniranja neposlušnih članova ili zajednica. Dapače, svaka Crkva ima svoja vlastita pravila po kojima djeluje te je praktično odgovorna sama sebi. Činjenica je kako konzervativci više ne žele biti u istoj organizaciji kao i oni za koje smatraju da su izdali Kristov nauk.

Vatikan i ostaci ostataka nekada slavnog Britanskog Carstva

Čini se kako Vatikan nije indiferentan prema nedavnim zbivanjima u Engleskoj. Edward Pentin za NC Register javlja kako je želja Vatikana i Katoličke Crkve da do šizme ne dođe, pri čemu je anglikancima uoči susreta prelata čak ustupljen križ pape Grgura Velikog, koji je u 6. stoljeću pomogao u uspostavljanju kršćanstva u Britaniji. Križ će biti izložen tijekom cijelog mjeseca u canterburyjskoj katedrali.

S druge strane, komentator Guardiana Andrew Brown naglašava kako je trenutačno zajedništvo samo “privid”, smatrajući kako je Anglikanska zajednica u sadašnjem obliku opstala isključivo zahvaljujući nekadašnjem Britanskom Carstvu.

“(Ovotjedni) sastanak predstavlja jedan od posljednjih trenutaka u rastakanju Carstva ili daljnji proces zaborava da je ono ikada nešto i značilo”, zaključio je Brown.

Liberalizacija nauka = samoubojstvo?

Ovaj tjedan bit će jedan od najburnijih u povijesti Anglikanske crkve koja se od Vatikana odijelila u 16. stoljeću za vladavine Henrika VII. Čak i u slučaju opstanka zajedništva, anglikanska budućnost ostaje pod upitnikom zbog velikog pada broja vjernika koji se poistovjećuju s tom Crkvom i sukoba među klerom koji se više neće moći gurati pod tepih.

Gledano iz tog kuta, izjava nadbiskupa Welbyja kako šizma ne predstavlja katastrofu, ima smisla. Odlazak konzervativnih nezadovoljnika mogao bi donijeti toliko željeni mir u anglikanski svijet. Međutim ostaje pitanje što će tada ostati od kršćanstva u Crkvama koje ostanu vjerne Canterburyju. Rastakanje nauka započelo je odavno, a neminovno starenje moglo bi samo dokrajčiti Crkvu u Engleskoj i njene saveznice ili ih barem učiniti potpuno irelevantnima.

Zaključno, važno je istaknuti kako su Crkva u Engleskoj i njene saveznice, osobito Episkopalna crkva u SAD-u pravi primjer kako liberalizacija nauka ne znači novu živost i mladost Crkve, što ljevičari često tvrde. Upravo suprotno, čini se kako to prije znači njenu smrt.

Tino Krvavica | Bitno.net