Tijekom svog nedavnog posjeta Libanonu, papa Lav XIV. izdvojio nam je dvoje libanonskih svetaca koji su svjetionici nade u svijetu, piše Aleteia. Naime, na susretu s mladima ispred Antiohijskog patrijarhata papa Lav XIV. je izjavio: „Razmotrite mnoge libanonske svece. Kakvu jedinstvenu ljepotu vidimo u životu sv. Rafke, koja je godinama podnosila patnje bolesti snagom i blagošću! Koliko je djela milosrđa učinio bl. Yakub El-Haddad dok je pomagao onima koje su svi napustili i zaboravili!”

Ovo dvoje svetaca dobro su poznati u Libanonu, ali nisu u zapadnom svijetu. Vrijeme je da ih upoznamo.

Sveta Rafka

Sveta Rafka (Rafka Pietra Choboq Ar-Rayès), poznata i kao sv. Rafka od Libanona, bila je libanonska redovnica Maronitske crkve, rođena je 29. lipnja 1832. u malom selu Himlaya. Nakon teškog djetinjstva obilježenog gubitkom majke i obiteljskih poteškoća, osjetila je snažan poziv na posvećeni život. Rafku su njezini rođaci poticali da se uda u dobi od 14 godina, ali je odbila sve ponude. Naposlijetku je s u 21. godini ušla u red maronitskih bazilijanki, a kasnije postala redovnica u libanonskom maronitskom redu sv. Antuna.

U molitvi je zatražila od Boga da sudjeluje u Kristovoj patnji, te je ubrzo nakon toga počela trpjeti teške bolesti: progresivno oštećenje vida, paralizu i kronične bolove. Unatoč neprestanoj patnji, ostala je vedra, strpljiva i duboko predana molitvi. Njezina blagost, poniznost i ljubav prema Bogu snažno su nadahnule sve koji su je poznavali.

Sveta Rafka preminula je 1914. godine u samostanu u Jrayjeu. Svetom je proglašena 2001. godine. Danas je univerzalni simbol strpljenja u trpljenju, žrtve iz ljubavi prema Bogu i nepokolebljive nade.

Blaženi Yakub El-Haddad

Bl. Yakub El-Haddad bio je franjevac kapucin i karitativni apostol rođen 1875. u malom selu Ghazir u Libanonu. S 19 godina pridružio se kapucinskom redu, gdje je započeo svoj put poniznosti, služenja i duboke vjere.

Kao svećenik, cijeli je svoj život posvetio siromašnima, bolesnima i napuštenima. Osnivao je škole, sirotišta, bolnice i centre za pomoć obiteljima. Osobito se isticao neumornim radom na širenju karitativnih djela i brizi za one koje je društvo zaboravilo. Utemeljio je i žensku redovničku zajednicu, Kongregaciju franjevki Svetog Križa, kako bi njegova misija ljubavi prema najugroženijima mogla trajno živjeti.

Kao putujući propovjednik od 1903. do 1914. hodao je cijelim Libanonom naviještajući Božju riječ te je dobio naziv „Apostol Libanona“. Godine 1919. kupio je komad zemlje na brdu Jall-Eddib, sjeverno od Bejruta, gdje je izgradio kapelu posvećenu Gospi od Mora.

Bl. Yakub bio je poznat po jednostavnosti, vedrini i dubokom povjerenju u Božju providnost. Preminuo je 1954. godine u Bejrutu, ostavivši iza sebe snažan trag ljubavi i milosrđa. Papa Benedikt XVI. proglasio ga je blaženim 2008. godine.