KAKO BITI SRETAN

Bog nikad ne uskraćuje svoju sreću! Znamo li ju primiti?

Suočeni s brojnim životnim poteškoćama i istinskim patnjama koje susrećemo ili s kojima živimo, u napasti smo da kažemo: »Pa gdje je taj Bog koji hoće našu sreću?«

Foto: Shutterstock.com

Foto: Shutterstock.com

Kako biti sretan? Kako usrećiti svoju djecu? Traganje za srećom upisano je u srce svakog čovjeka. Čovjek traži u najrazličitijim smjerovima i kao da − istražujući jedan po jedan različite putove (ili stranputice) prema sreći − svaki put udara u zid neke nove slijepe ulice. Suočeni s brojnim životnim poteškoćama i istinskim patnjama koje susrećemo ili s kojima živimo, u napasti smo da kažemo: »Pa gdje je taj Bog koji hoće našu sreću?«

Sveci nas podsjećaju da je »onaj koji vjeruje i koji se uzda u Boga sposoban preobraziti čak i patnju u razlog za radost. (…) Evanđeoska blaženstva ključ su koji je svece vodio tijekom cijeloga njihova života, u najrazličitijim okolnostima. (…) Svi oni i svatko od njih, muškarci i žene, mladi i stari, svećenici i laici, redovnici i redovnice, u klauzuri ili usred svijeta, ozbiljno su shvaćali program koji je navijestio Krist Gospodin«2. Začudan je taj program Blaženstava koji dovodi u pitanje sve ono čega se držimo, koji nas poziva da nađemo sreću tamo gdje ju nismo tražili.

Blaženstva nisu poziv na izbjegavanje današnjih poteškoća bježanjem u snove o nekoj sutrašnjoj, više ili manje neutjelovljenoj sreći. Prvo blaženstvo, koje na neki način najavljuje i sažima sva ostala, jasno kaže: »Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko« a ne: »njihovo će biti kraljevstvo nebesko«. Blaženstva nam nude sreću već sada, jer naša sreća je Bog, a Bog se daje velikodušno. On nam nikad ne uskraćuje svoju sreću, samo što mi ne znamo (ili ne želimo) tu sreću primiti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

− Blago siromasima duhom. »Nema ničeg privlačnog u siromaštvu, svi siromasi to znaju. Ono što jest privlačno, to je posjedovati kraljevstvo nebesko, a to mogu samo siromasi.«3 Nemojmo miješati siromaštvo i bijedu (jer bijeda je rak-rana protiv koje se treba boriti), nemojmo se ni okrivljavati što uživamo određenu materijalnu ugodnost, nego dobro pazimo na bogatstva koja su nam dana. Čovjek ne mora biti milijarder da bi se osjećao bogatim. Netko se može osjećati bogatim uz stvari koje nemaju neku materijalnu vrijednost (igračke, na primjer), netko može biti bogat planovima, uvjerenjima, navikama, uspomenama, netko se čak može osjećati bogat svojim grijesima. Sretan može biti samo onaj koji sve očekuje od Boga.

− Blago krotkima, onima koji su se svojevoljno razoružali, onima koji žive praznih ruku. O ovome blaženstvu treba razmišljati u danima kad sve ide naopako, kad smo nezadovoljni sobom i drugima, u danima kad smo u grču, agresivni, nervozni, napeti. »Moj jaram je sladak«, kaže Isus, zašto izmišljati dodatne terete?! Nemojte biti napeti, pustite da vas nosim. Naučiti dijete da bude blago i krotko znači najprije ga naučiti da bude takvo prema sebi samom.

− Blago čistima srcem. Kad s djecom, posebno s adolescentima, govorimo o čistoći, nemojmo je svoditi na tjelesnost. Čistoća se tiče svih područja našeg života, ne samo seksualnosti. Čistoća se ne sastoji od odricanja od stvari ili čina koji se smatraju nečistima, od »prljavih stvari«, kako se zna reći. Ona je vezana uz jednostavnost: čisto srce ima jednu jedinu želju, ide ravno prema cilju, ne poznaje prenemaganje ni izbjegavanje. Takvo je srce djeteta. Čisto srce pročišćeno je ljubavlju Božjom, poput zlata koje mora proći kroz vatru da bi bilo oslobođeno od svih primjesa. Čistoća ne znači nikada ne sagriješiti (jer bi u tom slučaju jedino Djevica Marija bila čista), nego »vratiti se Bogu svim srcem«. »Svim« srcem, ne samo djelomično. Čistoća je poput britkog mača: tjera nas na izbor. Da ili ne. Da, Gospodine, ti si meni sve, ja sam potpuno tvoj.

− Blago onima koji plaču kako je Isus plakao, blago onima koji gladuju i žeđaju za Božjom pravdom, blago milosrdnima koji srcem osjećaju bijedu svijeta, blago miroljubivima koji braću svoju gledaju blagonaklono, blago onima koji sve svoje bogatstvo i sve svoje nade polažu u Boga: oni se ne će razočarati. Blaženstva nisu poziv na povlačenje iz zemaljske borbe, ona nisu prostor utjehe, kao: »Ako ste i nesretni danas, bit će bolje sutra«. Blaženstva su životni program, poziv na radikalnu opciju za Kraljevstvo. Nismo pozvani živjeti blaženstva sutra ili prekosutra, nego danas i ovdje.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Christine Ponsard Vjera u obitelji. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 17. lipnja 2013.

Možda vam se svidi