Tvoje ti potrebe mogu pomoći da se istreniraš u ljubavi i vjernosti. Krjepošću se možeš izdići iznad potreba vlastitih hormona, ponuda na internetu, izrugivanja svojih vršnjaka, pritiska svoje djevojke ili mamljenja na preljub ako si u braku. Uz krjepost, ništa od ovih stvari nema kontrolu nad tobom i ti si slobodan za ljubav. Kako stoji u Katekizmu Katoličke Crkve:

“Alternativa je jasna: ili čovjek zapovijeda svojim strastima i postiže mir, ili pušta da ga zarobe i postaje nesretan.”17

Naš seksualni poriv ima moć kako života, tako i destrukcije, pa svaki dječak koji želi postati muškarcem mora naučiti koristiti svoju nutarnju snagu. Ne učini li to, mogao bi iza sebe ostavljati trag uništenih i odbačenih žena.

Odupremo li se napasti, zadobit ćemo i zasluge na nebu. Biblija nas uvjerava da će Bog “uzvratiti svakom po djelima: onima koji postojanošću u dobrim djelima ištu slavu, čast i neraspadljivost – život vječni” (Rim 2,5−7). Mada se napasti mogu učiniti preprjekama koje ne možemo nadvladati, sveti nas Pavao uvjerava:

“Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: ne će pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati” (1 Kor 10,13).

Napast nam pruža i priliku da molimo. Zamisli koliko bi se više molio da se u svakoj napasti okreneš Bogu! Napast nam također dopušta da rastemo u poniznosti spoznajući koliko smo slabi. Kada dijete predosjeti opasnost, ono se čvršće privije uz roditelje. Na isti bi nas način naše napasti trebale podsjetiti koliko nam je potrebno da budemo sjedinjeni s Bogom kako bismo mogli živjeti čistim životom.

Naposljetku, kušnje i napasti nam pružaju priliku da dokažemo svoju ljubav prema Bogu. Zapravo, riječ napast (engl. temptation, prim. prev.) dolazi od latinskoga glagola tentare, što znači “testirati”.

Kušnja je test ljubavi. Dobro se boreći, dokazujemo svoju odanost i dajemo slavu Bogu. Nakon napasti, bit ćeš ili bliži Bogu ili udaljeniji od njega. Izbor leži na tebi. Odabereš li dobro, tvoja nagrada ne će biti ništa manja nego Bog sâm. Kao što je rekao sv. Franjo Asiški: “Nadvladana napast na neki je način poput prstena kojim Gospodin sebi zaručuje dušu svoga sluge.”18

“Ne bih li trebao biti slobodan raditi što hoću?”

Koji je od ove dvojice muškaraca slobodan? Prvi čovjek živi sam i nije u vezi jer ne želi biti vezan dužnostima i obvezama. Često cijelu noć provede vani, uživajući u činjenici da ne mora nikome odgovarati kada se vrati kući. Nekim drugim noćima provodi sate gledajući pornofilmove. Zapravo, već godinama nije prošao nijedan tjedan a da nije pogledao pornofilm. Povremeno posjećuje striptiz klub sa svojim prijateljima i tamo pije koliko ga je volja. Ima jedno dijete iz prošle veze, ali drago mu je što je majka dobila skrbništvo nad njim jer neplanirano dijete smatra teretom.

Drugi je muškarac oženjen i ima troje djece. Dolazi kući poslije posla kako bi pomogao svojoj ženi okupati djecu i pripremiti ih za krevet. Ima mnogo prijatelja, ali nema vremena s njima provoditi onoliko vremena koliko je mogao dok je bio neoženjen. Što se tiče pornofilmova ili drugih žena koje mu se pojavljuju u životu, ne zanimaju ga jer on drži pogled na svojoj supruzi.

Svijet će ti reći da je neženja slobodan, a muž zarobljen. Ali, pogledaj malo bolje. Ako prvi muškarac ne promijeni svoj život, jednoga će dana ležati na samrtničkoj postelji shvaćajući da je protratio čitav svoj život na sebe. Stvoren je da se daruje, ali on je potrošio čitav svoj život pokušavajući samo sebi ugoditi. Njegova ga je sebičnost toliko zaslijepila da ne uspijeva vidjeti kako postoji nešto za čim čeznemo više nego za slobodom, a to je ljubav. Mi smo stvoreni za ljubav. Međutim, ta ljubav stavlja zahtjeve pred nas i zadobiva se po visokoj cijeni: košta nas nâs samih. Zato se mnogi mladići povlače. Riječima jednoga čovjeka: “Želio sam izgledati kao vitez, ali nisam bio spreman krvariti kao on.”19

Moramo napustiti pogrješno stajalište da sloboda znači činiti što god želimo. Papa Ivan Pavao II. podsjeća nas:

“Ako se sloboda ne koristi, ako je ljubav ne iskoristi, sloboda postaje nešto negativno i daje čovjeku osjećaj praznine i neispunjenosti.”20

Gore spomenuti neženja nije slobodan. On je zarobljen vlastitom požudom i sebičnošću. Muž, za kojeg se čini da je vezan, predstavlja sliku Krista, koji je za svoj život rekao: “Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem” (Iv 10,18). Muž zna da te odricanje “slobode” u korist ljubavi spašava od tebe samoga. Oslobađa te jer te čini slobodnim da možeš ljubiti. Bez obzira je li to tvoja žena, djeca ili tvoj Bog, ti predaješ svoju slobodu kao dar za druge.

Slobodni smo odbaciti izazove ljubavi, ali pravu ćemo slobodu pronaći samo prihvaćanjem tih izazova. To je veliki paradoks kršćanstva – ako se ne isprazniš, osjećat ćeš se prazno; ako ne predaš svoju slobodu, ne ćeš je pronaći. Kada je riječ o čistoći, moraš gledati mimo početnoga straha da ćeš nešto propustiti, jer iza male žrtve stoji velika nagrada. Jednom kada shvatiš da te samokontrola oslobađa kako bi mogao ljubiti, više ne ćeš na čistoću gledati kao na gubitak. Ne boj se biti pravi gospodin, jer kako nas sv. Josemaría Escrivá uvjerava: “Kad čvrsto odlučiš voditi čist život, krjepost ti više ne će biti teret: postat će pobjednička kruna.”21

Gornji tekst je izvadak iz knjige Jasona Everta Istinska muževnost. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.

Više tekstova na ovu temu pročitajte ovdje.

1     KKC 2339

2     Toma Čelanski, Život svetoga Franje, Drugi životopis, 118.

3     Eldredge, Wild at Heart, str. 184.

4     Karol  Wojtyla,  Ljubav  i  odgovornost,  Verbum,  Split, 2009., str. 133.

5     Sv. Josemaría Escrivá, Put, br. 40.