Pornografija je privlačna. Ta se stvarnost ne bi trebala zanijekati niti odbaciti. Umjesto toga bismo se trebali pitati zašto. Zašto je tako privlačna? Kako to uspijeva dosegnuti i ščepati naše duše tako da nam se čini kao da nas neodoljivom silom uvlači unutra?

Govorim iz muške perspektive, naravno. Vizualna je pornografija pretežno muška stvar. Ona se daleko više koristi načinom na koji se muškarci love u zamku nego onime na koji se hvataju žene. Iz toga razloga časopis Playgirl znatno češće kupuju muškarci istospolne privlačnosti nego že­ne. Većinu žena jednostavno ne uzbuđuje gledanje slika nagih muškaraca.1

Zašto je pornografija toliki problem? Opet, ako smo samo zaglibili u našemu palomu stajalištu i našim palim željama – ništa. To je posve “normalno”. To je “prirodno”. No prepoznamo li u našim srcima čak i najtiši odjek Božjega izvornoga plana za spolnost, vidimo da pornografija oprimjeruje koliko smo se udaljili od njega.

Ako ćemo ikada otkriti istinsku ljubav, istinsku radost, istinsku sreću, moramo iznova otkriti “ženidbeno značenje tijela” i živjeti u skladu s njime (usp. 1. poglavlje). Moramo umrijeti svojim požudama i iskusiti otkupljenje naših tijela, naše spolnosti u Kristu. To je jedini put prema istinskomu ljudskomu ispunjenju.

Iskustvo ovoga otkupljenja nije nekakva manje važna točka u poruci evanđelja, nije tek neki dodatak poruci evanđelja, to jest poruka evanđelja. Kao što Ivan Pavao II. kaže, ponovno otkriće bračnoga značenja tijela uvijek znači ponovno otkriće značenja sveukupnoga postojanja, značenja života.2 To je zapravo gledište čitavoga evanđelja, čitavoga učenja; zapravo, čitavoga Kristova poslanja.”3

Zašto je pornografija toliki problem? Ona nas lišava samoga značenja života. Ona je anti-evanđeoska poruka, jer nastoji poticati upravo one izopačenosti naših spolnih želja protiv kojih se moramo boriti da bismo otkrili istinsku ljubav.

Zašto je pornografija toliki problem? Ako je požuda vatra koju moramo predati Kristu kako bi ju ugasio, pornografija je raspirivač plamena. Nikakva količina racionalnoga objašnjavanja, nijedan broj izgovora kako “je to normalno” ili kako “će muškarci uvijek biti muškarci”, ne mogu promijeniti ono što pornografija jest i kako ona utječe na mišljenje muškaraca o ženama (i žena samima sebi).4 Ako muškarci žele biti muškarci, moraju naučiti kako voljeti žene. Moraju naučiti kako ih promatrati ne kao stvari za svoja spolna zadovoljenja, nego kao osobe stvorene na sliku Božju.

Zašto je pornografija toliki problem? Ona ne čini ništa drugo osim što u muškarcu potiče njegovu palu sklonost da se odnosi prema ženama kao stvarima za svoje vlastito spolno zadovoljenje. Muškarac koji se koristi pornografijom, sve dok ostaje u njezinim pandžama, bit će nesposoban ispravno ljubiti ženu.

Sve dok je u njezinim pandžama, ne može se nadati da će imati zdrav, čist odnos sa ženom. Ne može se nadati da će ući u brak časno, plodno i vjerno. Muškarci koji se koriste pornografijom, kastriraju sami sebe.

Nije riječ o tome da je nago tijelo loše. Niti je loše, samo po sebi, poželjeti pogledati slike nagoga tijela. Ono što je loše jest požuda u ljudskomu srcu i želja za poticanjem požuda. Ono što je loše jest prikazivanje nagoga tijela na takav način da ono namjerno pobuđuje požudu i svodi ljudsko biće na predmet za udovoljavanje požudi.

Kao protuotrov toj požudi, možemo se dobro osjećati razgledavajući nage likove koje je u Sikstinskoj kapeli naslikao Michelangelo. Zapravo, u okviru dijela projekta obnavljanja Sikstinske kapele, papa Ivan Pavao II. zatražio je da se ukloni naknadno naneseni sloj boje preko bokova nekoliko likova naslikan po nalogu lažno stidljivih svećenika. Zašto? Ivan Pavao II. vjeruje da umjetnik, koji razumije bračno značenje tijela, može naslikati nago tijelo tako da nam ono pomogne vidjeti tu istinsku ljepotu naših bića stvorenih na sliku Božju kao muško i žensko.

Jasno je da tako vrjednovanje našega dostojanstva, što je bila Michelangelova jasna namjera, nije namjera Hugha Hefnera i Larryja Flinta. Stoga, iz perspektive Ivana Pavla, problem s pornografijom nije u tomu što ona neku osobi razotkriva previše, nego u tomu što otkriva premalo.

Postoji duboka, nezasitna čežnja ljudske duše da upozna i shvati značenje ženstvenosti i muževnosti. Tragično, vrlo malo ljudi odrasta s primjerenim i krjeposnim načinima izražavanja i udovoljavanja toj Bogom danoj potrebi. Bez istine, previše je lako podleći lažima, nastojati udovoljiti zakonitim potrebama i znatiželjama na strašno iskrivljene načine.

Stoga je pornografija tako privlačna. Stoga u Sjedinjenim Američkim Državama ima više trgovina tvrde pornografije nego restorana McDonald’s. Stoga je najveći dio internetskih stranica pornografske prirode. Stoga pornografska industrija samo u Sjedinjenim Državama zarađuje više milijarda dolara godišnje.

Protuotrov za pornografiju jest ispuniti istinom tu duboku nutarnju potrebu za otkrivanjem značenja spolnosti. Kada shvatimo istinu spolnosti, duboki misterij Božjega plana objavljenoga preko naših tijela, nalazimo ono za čime tragamo čitav život. Kada pronađemo istinu, laži nas više ne privlače jer ih prepoznajemo kao prazne krivotvorine, što uistinu i jesu.

Hvala Bogu! Istinska ljepota stvarnoga muškarca i stvarne žene daleko je ugodnija i uzvišenija negoli računalno dotjerani pornografski časopisi tiskani na sjajnomu papiru. Trebamo moliti Gospodina da nam otvori oči kako bismo to uvidjeli. Moramo moliti za vrlinu čistoće koju Ivan Pavao II. opisuje kao slavu Božju objavljenu putem tijela.5 “Blaženi koji su čista srca! Oni će Boga gledati” – u tijelu (usp. Mt 5,8).

Ako ste se navukli na pornografiju, ako ste ikada u životu bili izloženi pornografiji te nastojite poništiti njezine učinke, ako ste žena, djevojka ili zaručnica muškarca koji upotrebljava pornografijom, ne očajavajte. Potražite pomoć. Otkrit ćete da ima nade i da možete biti iscijeljeni.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Christophera Westa Otvoreno o seksualnosti i braku. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Knjigu možete prelistati na linku ovdje.

Sve tekstove ovog autora pročitajte ovdje.

1  Ipak, postoji nešto kao ženska nadopuna pornografiji – “sentimentalni” ljubavni romani. Činjenica da oni privlače žene puno više nego pornografija govori vrlo jasno o ženskoj psihi. Većina žena ignorira same fotografije. One trebaju priču, očaravajuću romansu, razvoj emocija i dramu. Unatoč činjenici da su takvi romani društveno prihvatljiviji od pornografije, oni ništa manje ne iskrivljuju odnos između muškarca i žene. Oboje se obraćaju našemu palom impulsu za spolnim zadovoljenjem, samo na različite načine. Pornografija povlađuje paloj muškoj želji za fizičkom i vizualnom stimulacijom, dok “sentimentalni” ljubavni romani povlađuju paloj ženskoj želji za emocionalnom i romantičnom stimulacijom. Nijedna nije zdrava. Nijedna nas ne izgrađuje u istini. Zapravo, obje nas izgrađuju u laži.
2 Usp. TT 46,6
3 TT 49,3
4  Budući je većina muškaraca postala tako uvjetovana pornografijom i općenito slikom žena u medijima, žene su stavljene pod golemi teret da moraju dorasti tome zahtjevu da budu privlačne. Većina fotografskoga prikaza žena nije čak ni stvarna. Fotografije se dotjeruju računalnim programima kako bi uklonili svaki trag “nedostatka” (u biti, svaki trag normalne ljudskosti).  Dakle, žene su primorane dosegnuti standard “ljepote” koji je doslovce nemoguće dosegnuti. Povećanje različitih poremećaja u prehrani među ženama, pa čak i sasvim mladim djevojkama tek je jedan izdvojeni primjer kakav utjecaj pornografska medijska kultura ima na žensku psihu. Sasvim jednostavno, pornografija žene strašno degradira.  Jednom je sastav Tears and Fears napisao pjesmu “Woman in Chains” (Žena u lancima) koja je izvanredno dobro pogodila način kako požuda muškaraca djeluje na žene. Ukoliko možete nabaviti primjerak, vrijedno je razmisliti o stihovima: “Duboko u tvome srcu postoje rane koje vrijeme ne može iscijeliti,…, svijet je pošašavio i drži ženu u lancima.”
5 Usp. TT 57,3