Promicatelji kontracepcije 20. stoljeća uspjeli su u najvećoj prijevari u povijesti

Dok naša kultura uči da je uporaba kontracepcije stvar odgovornosti, da pridonosi boljitku brakova i boljitku društva, Katolička Crkva stoji kao usamljen glas koji govori da je uvijek pogrešna i strašno razarajuća za brak i društvo. Ili je popularna kultura “izgubila glavu” ili katolička. Ako je Crkva tako ćaknuta, tko bi uopće htio biti katolik? S druge strane, ako je Crkva u pravu, promicatelji kontracepcije 20. stoljeća uspjeli su u najvećoj prijevari u povijesti. Zašto dakle kontracepcija nije u redu? Iz nekoliko razloga:

Sloboda. U početku vam se ova istina može učiniti čudnom, no dajte joj malo vremena kako bi vam se slegnula: kontracepcija nije izumljena zbog sprječavanja trudnoće. Već je postojao savršeno siguran, nepogrješivo pouzdan način za to. Naziva se apstinencija. Nakon dubljega promišljanja postaje jasno da je kontracepcija izumljena za udovoljavanje spolnomu nagonu. Kao što uzrečica kazuje, potreba je majka izuma. Potreba koja je porodila kontracepciju bila je naša seksualna “potreba”.

U popularnomu smislu “seksualna sloboda” označava dopusnicu za spolne odnose bez ikakve potrebe da kažete “ne” (upravo to kontracepcija pruža). Ali samo oni koji mogu spolnomu odnosu reći “ne” (samo oni koji mogu apstinirati) pokazuju potpunu slobodu kada govore “da”. Kontracepcija, popularizirana u ime “seksualne revolucije”, zapravo potiče dobrovoljno ropstvo. Stvara kulturu ljudi koji svojim hormonima nisu sposobni reći “ne”.

Potpunost. U onoj mjeri u kojoj svjesno i namjerno tijekom spolnoga čina pridržavamo bilo koji dio sebe od našega supružnika, ne možemo govoriti o potpunomu sebedarju. Ovo uključuje i našu plodnost. Spolni čin uz primjenu kontracepcije proturječi “jeziku ljubavi” govoreći: “Ja ti dajem cijeloga/cijelu sebe, osim svoje plodnosti. Primam sve što jesi, osim tvoje plodnosti.”

Odabir da se zapriječi plodnost supružnika tijekom spolnoga odnosa, ili da je supružnik odbije primiti kao dar, proturječi najdubljoj biti bračne ljubavi upravo u trenutku kad bi ona trebala doživjeti svoj najiskreniji izraz. Upravo se u bračnomu “trenutku istine” istina zamjenjuje s laži.

Vjernost. Biti vjeran svojemu supružniku ne znači samo suzdržati se od preljuba (činom ili maštanjem). To znači živjeti u dobru i zlu ono što ste obećali na oltaru bez obzira koliko teško bilo, bez obzira koliko izazovno bilo, bez obzira koliko žrtvovanja zahtijevalo. Parovi koji se podlože obesplođenju svojih spolnih odnosa, odlučili su svjesno ili nesvjesno da je vjernost njihovim privolama prezahtjevna. Svjesno ili nesvjesno, oni odabiru biti nevjerni obećanjima koja su dali na oltaru.

Ženidbena obećanja su izrazi Božje ljubavi na zemlji. Kada supružnici jezikom svojih tijela proturječje svojim obećanjima, oni proturječe samomu smislu života – našemu pozivu da nasljedujemo Boga ljubeći kako on ljubi. Dakle, zašto kontracepcija nije u redu? Upravo u Božjemu imenu, u njegovoj naravi životvornoga Zajedništva Osoba (Trojstva), pronalazimo najdublji odgovor.

Duh Sveti – kao sama ljubav koju dijele Otac i Sin – ukazuje, na neki način na plodnost bračnoga spolnoga čina. Jednom me je tijekom predavanja neka žena upitala: “Što ako želim spolni odnos sa svojim mužem, ali ne želim da Duh Sveti bude prisutan?” Ostao sam preneražen. Crkva poučava da je kontracepcija upravo stoga pogrješna što bračni par sprječavajući začeće govori upravo ovo: “Mi ne želimo da Duh Sveti bude ovdje.”

Tko je Duh Sveti? Gospodin i Životvorac koji proizlazi od Oca i Sina. On je sama ljubav i Božji život!

Kada shvatimo proročko značenje spolnoga sjedinjenja kao sakramentalnoga znaka, ozbiljna kontradikcija kontracepcije postaje jasna. Spolnost je stvorena da naviješta svijetu da je Bog životvorna ljubav. Namjerno obesplođen spolni čin obznanjuje suprotno: Bog nije životvorna ljubav. Kontracepcija pretvara seksualno sjedinjenje iz proročkoga čina u čin bogohuljenja.

Nadalje, ako suprug treba biti istinski simbol Krista u sjedinjenju “u jedno tijelo”, onda on mora govoriti Kristovim jezikom: “Ovo je moje tijelo koje se predaje za vas” (Lk, 22,19). Ali, spolni čin uz uporabu kontracepcije objavljuje: “Ovo je moje tijelo koje se za vas ne predaje.” U tomu smislu, obespolođeni muž (muž koji rabi kontracepcijska sredstva) ne djeluje kao Krist, nego kao anti-Krist.

A ako supruga treba biti istinski simbol Krista u sjedinjenju “u jedno tijelo”, onda ona mora govoriti jezikom Crkve (po uzoru na Mariju): “Neka mi bude po tvojoj riječi” (Lk 1,38). Ali obesplođeni spolni čin objavljuje: “Neka mi ne bude po riječi tvojoj.” U tomu smislu obesplođena žena (žena koja rabi kontracepcijska sredstva) ne djeluje kao Crkva, nego kao anti-Crkva.

Znači, namjerno obesplođen spolni čin, umjesto da bude djelotvoran znak sjedinjenja Kristova tijela s Crkvom, djelotvoran je protuznak toga sjedinjenja (anti-sakrament). Kontracepcija pretvara spolno sjedinjenje iz sakramenta u svetogrđe.

To je u pitanju, i ništa manje od toga. Iz toga je razloga kontracepcija pogrešna, i ne samo pogrešna, nego strašno pogrešna.

Gospodine, molim te pomozi mi da otvorim svoje srce potpunoj istini tvojega plana za spolnost i brak. Ne želim biti zaslijepljen/a svojim ponosom. Ne želim da me prevare vlastite želje. Želim živjeti istinu. Samo istinu. Molim te, Gospodine, ako je istina da se kontracepcija protivi tvojoj volji, podaj mi milost da je slijedim bez obzira na posljedice u mojemu vlastitomu životu. Pouzdajem se u tebe. Amen. 

Gornji tekst je izvadak iz knjige Christophera Westa “Otvoreno o seksualnosti i braku”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.