„Napravit ću test za trudnoću!” doviknula sam mužu s druge strane stana. S tjeskobom sam ušla u kupaonicu kako bih otkrila jesu li to lažni simptomi trudnoće, ili stvarno u sebi nosim novi život.

Pripremila sam se na naizgled beskrajno čekanje od tri minute i nesigurnost slabo vidljive druge crtice, kada se za minutu pojavila veoma dobro vidljiva druga crtica. Pogledala sam u ogledalo kao da će moj odraz odgovoriti na moju nevjericu, a zatim sam opet pogledala test.

Na mojemu se licu pojavio maleni osmijeh, popraćen sve većim osjećajem nadolazeće promjene. 

Polako sam otvorila vrata kupaonice. Bez posebna sam uvoda mužu jednostavno rekla: „Ovaj… trudna sam.”

„Molim?! Čekaj, molim?”

Čudno je kako se radost može tako lako pomiješati s nevjericom. Oboje smo se bili pripremili za sve borbe što ih donosi neplodnost, jer je moj muž već prije nego što smo se uopće upoznali imao rak testisa, i izliječio se od njega. I tako smo nakon mjesec i pol dana braka oboje bili puni radosti, ali i posve šokirani tim blagoslovom.

Posljedica toga bila je ta da sam bila posve nepripremljena za potpunu promjenu identiteta koja se dogodi onoga trenutka kada otkrijete da ćete postati majkom. Često se kaže da je rođenje djeteta i rođenje majke, ali ja se ne slažem s time.

Mislim da je začeće svakoga djeteta rođenje majke, jer od tada više niste ista osoba, i ta se istina ukorijeni duboko u vama. Unutar jedne minute vaš život učini skok od vaših snova i planova u jednu veliku nepoznanicu.

To je nešto nevjerojatno, ali i zastrašujuće. Radovala sam se onome što je tek trebalo doći, ali i u isto vrijeme puštala od sebe život koji sam poznavala. Na veoma stvaran način, stvarnije nego na dan vjenčanja, shvatila sam da moj život više nije moj, i da više nikada neće biti samo moj. Svaku je odluku sada izmijenio novi osjećaj – odgovornost.

Uvijek sam znala da će me moj poziv posvetiti, ali teško je razumjeti točno kako će to biti prije nego što se zapravo i dogodi.

Kada sam doznala da sam trudna, suočila sam se sa svojom vlastitom sebičnošću i svojim lažnim osjećajem kontrole i moći, ali sve je bilo obojeno takvom slatkoćom, i to je nešto što mi se u mojemu duhovnome životu uvijek iznova pokazuje istinitim.

Majčinstvo, prije nego što se dijete uopće rodi, jest putovanje na kojemu idete putem odricanja od samih sebe, što je jedna vrsta smrti, smrti moje nezavisnosti i života koji sam nekada imala, ali to ne ostavlja osjećaj tuge, nego pokazuje prema novome životu. Začeće djeteta je rođenje majke – ali i bezbrojnih prigoda za posvećivanje.

Izvor: Catholic Link | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.