Nisam svjesno odlučio upropastiti svoju djecu. Očinstvo je trebalo biti odlična stvar: pustolovine, zagrljaji, i pružanje boljega od onoga što sam ja sam dobio.

Nakon 27 godina braka, desetero djece, pola godine savjetovanja za parove i godine dana katoličke psihoterapije, u zoru dana kada će moja kći diplomirati, a ja sam u kaosu. Trčim i plačem, nadajući se da me nitko neće vidjeti. Pritišće me težina mojih neuspjeha kao oca, neuspjeha koje tek sada jasno vidim. Da, jasnoća ima svojih prednosti – mogu ubuduće postupati drugačije – ali najgore je kada se vraćate u prošlost, u trenutke kada sam zakazao, i kada sam nekoga povrijedio. Ne mogu se vratiti kroz vrijeme i zagrliti svoju malu Gabrielle kada su joj bile četiri godine. Ne mogu joj reći kako je lijepa iznutra i izvana. Zakasnio sam, i to 19 godina.

Što to vidim sada, a volio bih da sam vidio tada?

Tri najveće stvari u kojima sam zakazao kao otac katolik:

1. Nisam spoznao svoju vlastitu snagu da izgrađujem, ali i da rušim

Što želim reći? Bog je očevima dao ogromnu moć – moć da ostavljaju snažan dojam na svoju djecu, da ih oblikuju i potiču. Volio bih da sam znao koliko je snažan dojam koji ostavljam. 

Svaki trenutak se bilježio. Moja su djeca upijala svaku riječ, svaki pogled, svaki stav, i to je oblikovalo to kako oni razmišljaju o sebi samima i o svijetu. Željeli su odgovore na temeljna, najvažnija pitanja: „Može li se mene voljeti? Vrijedim li? Mogu li ja to?”

Sada znam da je sve što ja činim važno. Ako budem vidio nešto dobro u njima, i kažem im to, onda će i oni to vidjeti u sebi. Ako im budem pokazao njihovu ljepotu, i oni sami će je vidjeti. Ako ih budem jako volio, i oni će tako naučiti voljeti.

S druge strane, ako ih budem gledao kao smetnju ili gnjavažu, bit će izgubljeni. Ako meni ne bude stalo do njih, mislit će da su sigurno beskorisni. Kako bi preživjeli, nastojat će postati korisnima, a tako će ih sigurno u budućnosti iskorištavati. To će činiti da se donekle osjećaju vrijednima.

2. Nisam volio svoju djecu onako kako su to oni mogli primiti

Svrha života, njegov cilj jest vječna povezanost i zajedništvo s Bogom. Bog je zajedništvo osoba u vječnoj razmjeni ljubavi, a mi smo stvoreni kako bismo sudjelovali u toj razmjeni. Ta razmjena počinje upravo ovdje.

Baš kao što i ja sam želim da me drugi stvarno vide, da me poznaju, da me vole, tako to žele i moja djeca. Bog me je stavio u njihov život kako bih ih volio, primjećivao ih, razumio ih, ohrabrivao ih, i kako bih im pomogao otkriti njihove potencijale. Sve to znači da sam ih trebao voljeti onako kako je to njima trebalo, a ne na način kako sam im ja htio pružiti ljubav. Moj način ljubavi, način koji je za mene bio jednostavan i ugodan, nije bio dovoljno dobar. Trebam ih voljeti na način na koji njima to treba, uzevši u obzir njihove jače i slabije strane. Kada ih volim njihovim jezikom ljubavi, oni se stvarno i osjećaju voljenima.

3. Nisam slijedio put očinstva koji je Bog htio da slijedim

Osiguravanje hrane i krova nad glavom je važno. To jest oblik ljubavi. No hraniti srca svoje djece toplinom u vašem odnosu, stvarnom pozornošću, zajedničkim iskustvima – to je još bolje, no ni to nije dovoljno. To je kao tronožac bez treće noge. Dobar, ali nestabilan. Treća noga, ključni dio, koji naša tehnološki napredna, ali duhovno slijepa kultura često ignorira jest Božja mudrost. Zaključak je da ništa u životu nema smisla i ne znači ništa ako najprije ne tražim Božje kraljevstvo, Njegova pravila, Njegov put. „Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.” (Iv 15,5)

Problem je u tome što sam ja – u praksi – svoju djecu naučio da budu tjeskobni oko novca, da rade prekovremeno i da budu izvan sebe ako stvari ne idu kako su zamislili. Trudio sam se oko poslovnog uspjeha i razgovora koji su mi donosili zadovoljstvo. A Bog je sve to vrijeme htio da mu vjerujem, da ga ljubim svim svojim srcem, umom i dušom, i da svoje životne prioritete posložim ovako: On, moja supruga, moja djeca, a zatim i sve ostalo.

Moja muka, vaša nauka

Počeo sam snimati podcast Strong Catholic Dad („Snažni tata katolik”) kako bih s drugim očevima dijelio dobre stvari za koje bih volio da sam ih znao prije 30 godina. Ja sam tata koji je povrijedio svoju obitelj, napravio neke promjene i vidio velike rezultate. Volio bih da sam u onim trenucima kada nisam bio na pravome putu (a tako mi se tada nije činilo) znao to. Velika mi je želja potaknuti druge očeve da se uključe u najvažniju igru, a pobijediti u toj igri je zakon.

Michael O’Rourke | Catholic Link

Prijevod: Ana Naletilić