Evo nekoliko stvari koje morate sami: svi obroci, svi računi, pranje rublja, domaće zadaće, izvanškolske aktivnosti, kupanje, uspavljivanje. A to su lakše stvari! Uz to dolazi i odgovornost da odgojite osobu koja će voljeti Krista i biti produktivan član društva. Može se činiti neizvedivim.

Kad sam bila samohrani roditelj, nastojala sam sve obaviti sama, i na kraju bih bila duhovno prazna i na rubu živaca. Djeca i ja svakodnevno smo imali mini-raspade sistema. Bili smo u kaosu, i morala sam se promijeniti. Shvatila sam da je nemoguće preživjeti bez Isusova nadnaravnog mira i snage. Zadubila sam se u Riječ Božju i počela je primjenjivati na svoj svakodnevni život. To nije značilo da nam je život savršen – značilo je samo da nismo sami. Ti su mi citati pomogli na mom putu samohranog roditelja.

Prihvaćanje: Kad sam bila djevojčica, nisam sanjala da ću biti samohrana majka. No neke se stvari u životu jednostavno dogode, i ne možemo uvijek sami određivati kojim ćemo putem ići. Umjesto da se borim protiv svojih okolnosti (a to je borba u kojoj se ne može pobijediti), morala sam naučiti kako ih prihvatiti. Nisam mogla promijeniti činjenicu da sam samohrana majka, ali mogla sam kontrolirati kako na to reagiram. Naučila sam pronalaziti radost uz Krista usred teških situacija.

„Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati. Sve mogu u Onome koji me jača!” (Fil 4,12-13)

Vodstvo: Da bismo bili dobri roditelji, moramo voditi i paziti na srca svoje djece. Ta odgovornost teška je za roditelje u braku, ali kad ste samohrani roditelj, to vam se može činiti gotovo nemogućim. Svake bih noći u glavi vrtjela sve razgovore i interakcije što sam ih toga dana imala sa svojom djecom. Jesam li dobro postupila u onoj stvari sa svojom kćeri? Jesam li bila dovoljno nježna prema svome sinu? Jesam li im nanijela štetu za cijeli život? Sve to u jednome danu! Morala sam shvatiti da me je Gospodin s razlogom izabrao da budem roditelj svome djetetu, i da me On vodi na svakom koraku moga puta.

„I uši će tvoje čuti riječ gdje iza tebe govori: ‘To je put, njime idite’, bilo da vam je krenuti nadesno ili nalijevo.” (Iz 30,21)

Govorite s ljubavlju: Biti samohrani roditelj može i najstrpljiviju osobu dovesti na rub živaca. Kad nas dan vuče u milijun smjerova, a naša prehlađena djevojčica upravo je popila iz naše šalice, možemo reći stvari koje ne mislimo iz čiste iscrpljenosti. Naše riječi imaju ogroman utjecaj na to kako naša djeca vide sebe i kako se odnose prema ostatku svijeta. Znam da svi radimo greške, ali nastojmo svojoj djeci svojim riječima jačati duh, a ne ranjavati ga.

„Blaga je besjeda drvo života, a pakosna je rana duhu.” (Izr 15,4)

Zaštita: Postati samohrani roditelj nije bilo lako putovanje. Djeca i ja putem smo emocionalno izranjeni, toliko da sam se navikla na kaos. Nakon što se prašina slegla, i imali smo taj novi „život”, uvijek sam čekala da se dogodi još neka traumatična stvar što će nas izbaciti iz tračnica. Svaki telefonski poziv uzrokovao je tjeskobu jer nisam znala kakve će vijesti donijeti. No živjeti život u neprestanoj tjeskobi za mene nije funkcioniralo. Znala sam da Gospodin ima stvari pod kontrolom, ali morala sam se početi pouzdati u Njegovu zaštitu.

„Ti si ipak štit moj, Jahve;
slavo moja, ti mi glavu podižeš.
Iza sveg glasa Jahvi zavapih,
i on me usliša sa svete gore svoje.

Sad mogu leć’ i usnuti,
i onda ustat’ jer me Jahve drži.” (Ps 3,4-6)

Snaga: Svima nam za roditeljstvo treba snaga. No čini se da samohranim roditeljima treba nadnaravna snaga. Trebamo tjelesnu snagu za svakodnevne potrebe. No trebamo snagu i za emocionalnu pozornost za duge razgovore prije spavanja s kćeri tinejdžerkom, zagrljaj pun ljubavi što može izliječiti oderano koljeno, i za snagu volje da slušate malo dijete kako vam priča nešto što je zanimljivo samo njemu, a možete misliti samo o tome kako vam se jede čokolada. Pronalaženje snage u budućnosti ulaganje je našu djecu koje će nam u budućnosti mnogo toga lijepoga vratiti.

„Isus upre u njih pogled i reče: Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!” (Mk 10,27)

Vjera: Moja djeca bila su odgajana u razrušenoj obitelji. Vidjela su i osjetila stvari koje nijedno dijete ne bi trebalo. No, samo zato što je život bio težak ne znači da Bog nije dobar. Da, išli smo u crkvu i na vjeronauk, ali kršćanski život je mnogo više od toga. Osjećala sam snažnu želju i odgovornost da svoju djecu vodim k Isusu u svakodnevnim situacijama. Znate, ne mogu ih natjerati da odaberu postati vjernici, ali nadam se da ću svojom osobnom vjerom s njima podijeliti Njegovu ljubav koja nikad ne zakaže.

„Poučite u njima svoje sinove; izgovarajte ih kad sjedite u svojoj kući i kad idete putem; kad liježete i kad ustajete.” (Pnz 11,19)

Financije: Stalno sam se brinula zbog novca. Jedva smo spajali kraj s krajem kad bi mjesec bio dobar, ali kad bi se netko razbolio, ili kad bi trebalo platiti nešto u školi… kućni bi se proračun raspao. Shvatila sam da se pouzdam u novac, a ne u Gospodina, i to me je uznemirilo. Gospodin je uvijek proviđao za sve naše potrebe – zašto bi sada prestao? Moja zabrinutost nije mi donijela ništa osim nekoliko novih bora i mnogo sijedih.

„Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela? Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat?” (Mt 6,25-27)

Shannon DeGarmo | Crosswalk

Prevela: Ana Naletilić | Bitno.net