Postavljanje pravila i granica s tehnologijom priličan je izazov čak i kad ste jedina osoba za koju ste odgovorni vi sami. No što ako ste roditelj, osobito roditelj tinejdžera? Kao ocu dviju kćerki tinejdžerske dobi smuči mi se pri samoj pomisli na taj problem. Sjetim se svoje srednje škole te u koliko bismo nevolja zapali moji prijatelji i ja da smo uvijek imali neograničen pristup jedni drugima, kao i mogućnost da bilo kome u bilo koje vrijeme možemo poslati što god nam padne na pamet. Komunikacijska tehnologija predstavlja samo novi kanal opasnu tinejdžerskom ponašanju. No taj je pas već pušten s lanca i neće se vratiti. Digitalni život tinejdžera došao je do točke do koje je došao i to se neće promijeniti. Pa što u vezi s tim možemo poduzeti?

Trebate li postaviti stroge granice oko korištenja digitalne tehnologije ili trebate zajamčiti više slobode? Mišljenja su različita, no jedno u čemu se svi stručnjaci za roditeljstvo slažu jest: morate poznavati svoju djecu. Poznavati ih znači biti im blizak, poznavati njihove prijatelje i održavati s njima čvrstu povezanost. To vam je najbolje oruđe za nadzor koje možete imati na raspolaganju. Pristup digitalnoj tehnologiji toliko je sveprisutan da je jednostavno nemoguće imati neprestan nadzor. No nije nemoguće imati čvrst odnos s vašim tinejdžerom, baš kao što nije nemoguće biti stalno na oprezu i u kontaktu s njima.

U kontekstu govora o snažnu odnosu, kod nametanja granica s tehnologijom svojem tinejdžeru možete slijediti dva ključna principa: povjerenje i stav prema privatnosti kao privilegiju.

Prvi korak: zadobiti i opravdati povjerenje

S tinejdžerima je povjerenje ključ svega. Oni reagiraju na povjerenje, no istodobno moraju moći dokazati da ga sami zaslužuju. Najbolji pristup za razvoj ovakva povjerenja isti je onaj o kojem ste već imali prilike čitati u ovoj knjizi, a to je zakon sjetve i žetve, u ljubavi. Evo kako sam taj pristup uveo u odnos s vlastitom djecom. Kad su moje kćeri ušle u tinejdžersko doba, imali smo razgovor koji je tekao otprilike ovako:

Dobro, djevojke. Postajete tinejdžerice. Prvo vam želim reći koliko sam ponosan na djevojke kakvima ste postale, koliko sam uzbuđen zbog novog razdoblja vašeg života kao i zbog mog života s vama. Bit će to jedno od najzabavnijih i najuzbudljivijih razdoblja. A evo kako će funkcionirati.

Vaše tinejdžerske godine vrijeme su kad ćete htjeti, i dobivati, sve veću slobodu. Moći ćete izlaziti bez roditeljske pratnje, raditi ono što nikad prije niste radile, donositi sve više vlastitih odluka. I znate što? Želim da imate više slobode no što ste je ikad imale. U jednom ćete trenutku čak biti toliko slobodne da ćete moći sjesti za upravljač automobila i odvesti se kamo god želite. Ja želim da imate mnogo slobode. Molim vas da shvatite: posljednje što želim jest kontrolirati vas. Štoviše, želim da vi preuzmete kontrolu nad sobom. Ne želim vam neprestano gledati preko ramena i nadgledati i kontrolirati vaše ponašanje. No netko to mora činiti pa želim da jedine osobe koje doista kontroliraju vaše ponašanje budete vi same. Tako nećete morati strahovati da ću biti psihotičan roditelj koji će vas previše kontrolirati. Unaprijed se radujem vašoj slobodi.

Ali… evo kako funkcionira sloboda. Dobivate onoliko slobode za koliko možete preuzeti odgovornost, u mjeri u kojoj se možete njome dobro služiti. Dat ću vam formulu koja će vam pomoći da to shvatite:

Sloboda = Odgovornost = Ljubav.

Između to troje uvijek mora biti znak jednakosti. Uvijek ćete dobivati onoliko slobode koliko ste u stanju odgovorno koristiti, a odgovornost se uvijek izražava ljubavlju. Drugim riječima, to znači da slobodu smijete koristiti samo tako da njome ne povrjeđujete ni sebe ni druge.

Ako vam je na nekom području dana sloboda, a vi se tom slobodom služite na odgovoran način, nastavit ćete imati tu slobodu, čak ćete je još više dobiti. Jednako tako, ako vam se udijeli sloboda, a vi se njome ne služite odgovorno, nego činite nešto destruktivno prema sebi ili nekom drugom, vaša će se sloboda reducirati. To je logika i tako će sve funkcionirati. Vjerovat ću vam i dati vam onoliko slobode koliko možete podnijeti. Sve dok poštujete moje povjerenje i ne zlorabite danu vam slobodu, dobivat ćete je sve više i više.

Ima li dodatnih pitanja?

Ista formula povjerenja primjenjuje se i na digitalni život. Kad god se udijeli neki privilegij – korištenje mobitela, tableta, videoigre, društvenih mreža i tako dalje – prema njemu se treba odnositi odgovorno. Bez odgovornosti gubi se privilegij. To je zakon sjetve i žetve o kojem smo već govorili u knjizi. To nam govori i Sveto pismo: „Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati“ (Lk 12,48).

Odnosite se prema privatnosti kao prema privilegiju

Promislite. Biste li kao tinejdžer htjeli da vam roditelji prisluškuju svaki vaš telefonski razgovor s prijateljima? Da čitaju vaš dnevnik? Da s vama sjede u sobi kad god vam prijatelji dođu u posjet? Naravno da ne biste. I vaši se tinejdžeri vjerojatno osjećaju isto što se tiče vašeg nadzora nad njihovom upotrebom tehnologije i društvenih mreža. Potreba da se odvoje od roditelja i osamostale temeljna je razvojna zadaća u toj dobi pa je vama kao roditelju zadaća da to razdoblje iskoristite za pripremu tinejdžera za odraslo doba. Kad te godine prođu, oni će morati biti neovisni o vama i vi želite da ta tranzicija prođe u najboljem redu.

No čak i kad smo odrasli, postoje okolnosti u kojima gubimo privilegij privatnosti. Primjerice, ako policija ima osnovanu sumnju, može zaći u našu privatnost, pretražiti nas ili naš posjed. Ili, sudac može izdati nalog s kojim policija u svrhu provođenja zakona može pretražiti naš dom, pa čak nam i konfiscirati računalo i privatne dokumente. To su česte mjere koje su korisne i imaju zaštitnu ulogu. No te se mjere uvijek provode s razlogom. Netko je vlastima potaknuo sumnju i dao razlog – naznakom kriminalnih aktivnosti ili terorizma – da nas pretraže i zaplijene. Kad im netko ukaže na sumnju, vlasti moraju provjeriti.

Kad djeca stupe u tinejdžerske godine, polako postaju odrasle osobe i treba im dopustiti onoliko slobode s koliko mogu izaći na kraj. No ako s pravom sumnjate da je nešto možda pošlo po zlu, ne zazirite od zalaženja u njihovu privatnost i provođenja autoriteta. Ako primijetite da komuniciraju s neznancima, ako pale internet uvijek u isto vrijeme ili u čudno vrijeme, ako su tajnoviti oko korištenja interneta, ako su na njima vidljive promjene raspoloženja (pozitivne i negativne) povezane s korištenjem interneta, sve su to razlozi da se zapitate. Ako je njihovo ponašanje na neki način sumnjivo ili promjenjivo, ako se izoliraju ili ako vi imate razloga sumnjati u opasne aktivnosti, pokrenite „suca“ u sebi i izdajte nalog za pretres. Ako trebate pomoć da bolje prepoznate i shvatite znakove upozorenja, idite na stručne radionice ili istražite ponašanje tinejdžera na internetu. Budite informirani.

I ne zaboravite formulu: Sloboda = Odgovornost = Ljubav. Ako ste od početka povjerenje temeljili na toj formuli, zalaženje u privatnost vašeg tinejdžera proći će mnogo bezbolnije nego ako niste. No istodobno se i obuzdajte. Ako se dijete prema povjerenoj slobodi odnosi odgovorno i s ljubavlju, ničim opravdan pretres i zapljena mogu samo uništiti povjerenje i potaknuti pobunu.

Gornji tekst izvadak je iz knjige Henryja Clouda i Johna Townsenda “Granice”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.