Kada se govori o spontanom pobačaju naglasak se najčešće stavlja na majke koje najteže podnose traumatičnu bol gubitka djeteta. Međutim, u toj teškoj situaciji ne bismo smjeli zanemariti očeve koji također imaju pravo na žalovanje. Novinar Aleteie, koji se susreo s četvoricom očeva, kaže kako su mu na početku razgovora skromno poručili da se njima ne bi trebalo pripisivati previše pažnje jer je „njihovim suprugama bilo znatno teže“.

Gubitak djeteta u spontanom pobačaju pogađa oba roditelja. „Mi smo prošle godine izgubili dvije bebe. Osjećao sam se bespomoćnim. Bezuspješno sam pokušao zaštititi svoju suprugu, ali nisam mogao pronaći riječi utjehe. Doslovno nisam mogao ništa učiniti“, započinje Jeremy.

Stephen se prisjeća dana kada je stajao ispred vrata kupaonice u kojoj je njegova supruga izgubila bebu. „Sebe sam uvijek doživljavao kao vojnika. Mislio sam kako se mogu nositi sa strahom, panikom ili bilo kojim osjećajem koji može zamagliti um. U tom trenutku sam znao da je moja supruga loše i kako joj je potrebna moja pomoć, ali joj nikako nisam mogao pomoći“, priznaje.

Treći otac, Josh, također se slaže kako ga je slomio osjećaj bespomoćnosti dok je promatrao svoju suprugu u patnji. „Jednostavno nisam znao kako da joj olakšam bol“, kaže. Sva četvorica muškaraca potvrđuju kako spontani pobačaj sa sobom donosi zagušljiv osjećaj nemoći, posebice zbog toga što kao muškarac ne možete zaštititi svoje dijete i suprugu.

Chris je nakon gubitka djeteta utjehu pronašao u svojoj župnoj zajednici. „U početku su svi usmjereni na majčinu bol, ali ja sam primio podršku od brojnih muškaraca koje je zanimalo kako sam. Većinom su mi prilazili očevi koji su također izgubili bebu u spontanom pobačaju“, kaže Chris. Prisjeća se trenutka kada je jednom pokleknuo i pred župljanima gorko zaplakao. „Tada sam osjetio snažnu podršku našeg župnika, ali i još jednog svećenika koji je služio misu za našu nerođenu bebu“, svjedoči.

Većina muškaraca u svojoj boli nikada neće od okoline tražiti pažnju i govoriti: „A što je sa mnom? Zar vas ne zanima kako se ja osjećam?“ Oni će najčešće šutjeti i strpljivo pomagati svojim suprugama. Steven tvrdi kako je on najprije pokušao zatomiti svoju bol i pomoći svojoj supruzi. „Smatrao sam kako ona ipak zaslužuje pravo na bol jer je njezin gubitak bio intimniji. Međutim, ubrzo sam shvatio koliko griješim. Moja supruga nije od mene očekivala da budem snažan, nego upravo suprotno, htjela je sa mnom podijeliti svoju bol. Htjela je osjetiti kako je razumijem“, završava.

Rašeljka Zemunović | Bitno.net