Naše se društvo trenutno suočava sa sve većim pritiskom da dekonstruira svoje tradicije koje ga čine stabilnim, i to zato da se u nj uključe sve manje i manje skupine ljudi koji se ne uklapaju, ili se ne žele uklopiti, u kategorije na kojima se temelji čak i naša percepcija. To nije dobro. Privatni problemi pojedinaca ne mogu se rješavati društvenom revolucijom zato što su revolucije destabilizirajuće i opasne.

Zanemarivanje i loš odnos – koji dolaze u paketu s loše strukturiranim ili čak nepostojećim odgojnim pristupima – mogu biti namjerni, tj. motivirani eksplicitnim, svjesnim (ako su pogrješni) roditeljskim motivima. Ipak, najčešće je slučaj da su suvremeni roditelji jednostavno paralizirani strahom da ih njihova djeca ne će simpatizirati, ili čak voljeti, ako ih oni zbog bilo kojega razloga izgrde. Iznad svega žele prijateljstvo svoje djece i spremni su žrtvovati poštovanje da ga dobiju. To nije dobro. Dijete će imati mnogo prijatelja, ali samo dva roditelja – ako i toliko – a roditelji su više od prijatelja, a ne manje.

Prema tome, svaki roditelj mora naučiti podnositi trenutnu ljutnju ili mržnju svojega djeteta nakon nužna korektivnoga postupka zato što je sposobnost djece da uvide dugoročne posljedice ili da se oko njih brinu vrlo ograničena.

Roditelji koji odbijaju preuzeti odgovornost za discipliciranje svoje djece misle da se mogu jednostavno isključiti iz sukoba koji su nužni za pravilan odgoj djece. Ukratko, izbjegavaju biti “loši tipovi”.

Gornji tekst izvadak je iz knjige Jordana Petersona “12 pravila za život”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.