Dok su djeca mala dajemo im upute i zapovijedamo im, ali ako nastavimo tako komunicirati u pubertetu, tinejdžer će reći nešto poput: „Ponašate se prema meni kao prema djetetu.“ I bit će u pravu. Prema svojemu djetetu moramo se naučiti ponašati kao prema tinejdžeru, uvijek imajući u vidu njegovu neovisnost koja se budi te potičući razvoj njegova identiteta.

To znači da moramo dopustiti tinejdžeru da misli svojom glavom, da osjeća vlastite osjećaje, da ima vlastite snove te da podijeli sve to s nama bez da od nas dobije mišljenje koje nije tražio. Moramo naučiti pomoći tinejdžerima da vrednuju svoje ideje, razumiju svoje osjećaje te da poduzmu realne korake za ostvarenje svojih snova. I moramo naučiti činiti to u prijateljskoj, ohrabrujućoj atmosferi dijaloga, umjesto da ih obasipamo svojim monolozima punim kategoričnih izjava. Ovo je većini roditelja jedan od najvećih izazova u odgoju tinejdžera. Mnogi su roditelji u procesu učenja postali ogorčeni.

Kako voditi kvalitetan razgovor

Evo osam smjernica za bolje slušanje i pravi dijalog. Prvih pet uče kako aktivno slušati tinejdžera. Dobro slušanje mora prethoditi smjernicama 6, 7 i 8. Ove su smjernice pomogle mnogima da nauče kvalitetno razgovarati sa svojom djecom. Vježbajte ih i primijetit ćete poboljšanje u razgovorima s vašim tinejdžerom.

1. Dok vam tinejdžer nešto govori, gledajte ga u oči. To će pomoći da vam misli ne odlutaju i tako ćete tinejdžeru poručiti da ima vašu potpunu pozornost. Suzdržite se od kolutanja očima u znak gađenja, sklapanja očiju kad vam zadaju nizak udarac, zurenja u prazno preko njihove glave ili buljenja u cipele dok vam se obraćaju.

2. Dok vam tinejdžer nešto govori, nemojte ništa drugo raditi. Zapamtite, kvalitetno vrijeme znači pružiti nekome potpunu pozornost. Ako gledate, čitate ili činite nešto drugo što vas silno zanima i ne možete se u taj tren odvojiti od toga, recite to svojem tinejdžeru, iskreno. Dobar bi pristup mogao biti ovakav: „Znam da mi nešto pokušavaš reći i zanima me to. Ali želim ti posvetiti potpunu pozornost. Ne mogu to napraviti ovoga trena, ali ako mi daš deset minuta da ovo dovršim, sjest ću i saslušati te.“ Većina će tinejdžera poštovati takav zahtjev.

3. Pokušajte razaznati tinejdžerove osjećaje. Zapitajte se: „Kroz koje osjećaje prolazi moj tinejdžer?“ Kad pomislite da ste došli do odgovora, provjerite. Na primjer: „Čini mi se da si razočaran/razočarana zato što sam zaboravio…“ Time pružate tinejdžeru priliku da razjasni svoje osjećaje. Također mu poručujete da pažljivo slušate što vam govori.

4. Promatrajte govor tijela. Kad vidite stisnute šake, drhtave ruke, suze, uzdignute obrve i nemirno zvjeranje pogledom mogli biste naslutiti što tinejdžer osjeća. Ponekad govor tijela prenosi jednu poruku, dok riječi govore nešto drugo. Tražite da vam pojasne kako biste bili sigurni da znate što doista misle i osjećaju.

5. Ne prekidajte. Istraživanje je pokazalo da ljudi u prosjeku slušaju samo sedamnaest sekundi prije nego mentalno prekinu sugovornika i ubace vlastite ideje – roditelji tinejdžera možda slušaju i kraće od toga! Takva prekidanja često zaustave razgovor prije nego što on i započne. U ovoj ranoj fazi razgovora, vaš cilj nije obraniti sebe niti ispravljati tinejdžera, vaš cilj je razumjeti što tinejdžer misli, osjeća i želi.

6. Provjerite jeste li dobro razumjeli. Kad pomislite da razumijete što vam tinejdžer govori, provjerite to tako što ćete ponoviti ono što je tinejdžer upravo rekao (onako kako ste vi to razumjeli) u obliku pitanja: „Ti želiš reći da… Je li to točno?“ Ili: „Govoriš li ti da…?“ Tako ćete razjasniti nesporazume i ispraviti svoje shvaćanje onoga što tinejdžer govori. Ne zaboravite, vi pokušavate doći do odgovora na ova pitanja: „O čemu razmišlja moj tinejdžer? Što osjeća moj tinejdžer? Što moj tinejdžer želi od mene?“ Sve dok nemate jasan odgovor na ova pitanja nemojte iznositi svoje mišljenje.

7. Dajte do znanja da ste razumjeli. Tinejdžeru je potrebno znati da ste ga čuli i razumjeli. Pretpostavimo da kao roditelj postavite pitanje provjere: „Hoćeš reći da želiš ići na more s troje prijatelja, da ti želiš voziti zato što oni nemaju vozačku dozvolu i od mene tražiš da vam platim gorivo i smještaj zato što nitko od vas nema dovoljno novca? Je li to to?“ Ako tinejdžer odgovori: „Da“, tada možete izraziti razumijevanje njihova zahtjeva: „Jasno mi je da bi to htio. Siguran sam da biste se dobro proveli na moru.“ Kad izražavate razumijevanje potvrđujete tinejdžerov osjećaj vrijednosti i odnosite se prema njemu kao prema osobi koja ima vlastite želje. Sad ste spremni za osmi korak.

8. Zatražite dopuštenje da izrazite svoje mišljenje. „Želiš li čuti što ja mislim o tome?“ Ako tinejdžer kaže: „Da“, iznesite mu svoje stavove, prijedloge i osjećaje. Ako tinejdžer kaže: „Baš i ne“, onda je razgovor gotov i putovanje na more ostaje bez financija. Ako ste izrazili razumijevanje za njegove misli, osjećaje i želje, tinejdžer će vrlo vjerojatno biti otvoren da sasluša vaš stav. Možda se i neće složiti s vama – ali saslušat će vas.

Gornji tekst izvadak je iz knjige Garyja Chapmana “Pet jezika ljubavi tinejdžera”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.