SAVJETI ZA RODITELJE

Sveti Pavao poručuje očevima da ne ogorčuju svoju djecu – evo kako taj savjet poslušati

Istinski poštovati djetetovu slobodu ne znači distancirati se od njega do te mjere da postanemo ravnodušni, već poučiti ga da živi dostojanstveno i slobodno.

Foto: Shutterstock

Nekim je roditeljima draža sigurnost od životnosti. Reklo bi se kako ne žele da im djeca prerastu djetinjstvo. Nastavljaju bdjeti nad njima kad su već poodavno trebali koračati sami svojim nogama. Doista, prihvatiti rizik dječje slobode jedan je od najtežih ispita u životu roditelja. Oni žele svoju djecu poštedjeti svake boli, svakog zla, no moraju uvidjeti da to nije moguće. Ako djecu zatvore pod stakleno zvono, čine im medvjeđu uslugu: možda sprječavaju suze, ali sprječavaju i smijeh i zadovoljstvo; onemogućuju djeci da upoznaju život, da steknu vlastita iskustva i rastu prema zrelosti.

„Očevi, ne ogorčujte svoje djece da ne klonu duhom“ (Kol 3,21). Tumačeći taj tekst, sveti Toma je rekao da osoba koju se tjera na pretjeranu poslušnost postaje sramežljiva i plaha.1 Onaj prema komu se cijelo vrijeme ponašaju kao prema djetetu gubi povjerenje u sebe ili u odgajatelja i postaje licemjeran ili tvrdoglav, ovisno o svom karakteru.

Međutim, to ne znači da roditelji trebaju popustiti svakom djetetovom hiru. Mogu i trebaju postaviti razumne granice, ovisno o djetetovoj dobi i specifičnim okolnostima. Istinski poštovati djetetovu slobodu ne znači distancirati se od njega do te mjere da postanemo ravnodušni, već poučiti ga da živi dostojanstveno i slobodno, da odlučuje i prihvati odgovornost za vlastite postupke.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U uspješno ostvarenom i zdravom obiteljskom životu vrlina prihvaćanja ide ruku pod ruku s vrlinom brižnosti. Dobri roditelji prihvaćaju svoju djecu onakvom kakva jesu i stoje uz njih u svemu, čak i u neuspjesima i pogreškama. Kad im se čini da su njihova djeca skrenula s ispravnog puta, roditelji se mogu ugledati u uskrslog Isusa koji je strpljivo hodao s učenicima u suprotnom smjeru sve do Emausa: ta su dva učenika bježala iz Jeruzalema poslije Kristove smrti, no nakon dugog razgovora sa Spasiteljem radosni su se vratili k Petru i drugim apostolima (usp. Lk 24,13–35).

Mi nikada nećemo moći drugima pružiti onoliku slobodu koliku Bog nama daje. On ima beskonačno više povjerenja u nas, nego što ga mi imamo prema svojim bližnjima.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Jutte Burggraf “Živjeti slobodu snagom vjere”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.

  1. Usp. Toma Akvinski, Comment. in Col, c. 3.

 


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

Objavljeno: 23. ožujka 2019.

Možda vam se svidi