Nedavno je moj petogodišnji sin izjavio kako želi drugačiju frizuru. Minimalistička i funkcionalna kratka frizura kakvu mu je majka radila više nije bila dovoljna. Umjesto nje želio je dužu, bolje oblikovanu frizuru kako bi nalikovala mojoj.

U otprilike isto vrijeme moj je četverogodišnji sin obznanio kako se nada da bi mogao ubrzo imati bradu kakvu imam ja. Jedva pokušavajući prikriti svoj smijeh nastojao sam ga uvjeriti kako je nemoguće da četverogodišnjak ima bradu, no ostavio sam mu nadu da će jednoga dana i on moći imati bradu.

Privlačnost oca

Uvijek me kao oca iznenadi količina snage koju posjedujem nad životima dvojice svojih sinova. Nije toliko riječ o snazi zapovijedanja ili kontrole koliko o snazi privlačnosti.

Nikada mi nije palo na pamet da bi moja frizura ili brada mogle zanimati malog dječaka ili da itko od moje djece obraća pozornost na moje navike dotjerivanja. No oni žele biti kao ja. Ja sam primjer koji prate, model koji imitiraju. Oni pažljivo promatraju sve što ja kažem ili radim; što nosim, kako se odnosim prema drugima, gdje provodim vrijeme, kako molim i kako se odnosim prema svojoj ženi.

Nema koristi govoriti im da budu dobri i suosjećajni ako sam ja okrutan i bezosjećajan. Nema koristi govoriti im da dijele i budu velikodušni ako sam ja sebičan i pohlepan. Nema koristi govoriti im da ljube i služe Bogu ako ja jedva obraćam pozornost na Njega. Ono što ja radim radit će i oni bez obzira na to što ih ja naučim ili što čuju od drugih.

Najbolja kateheza

Kada govorimo o katehezi, obično mislimo na vjeronauk ili na programe u župi. Iako ove dvije stvari imaju svoje mjesto i vrijednost, djeca uče mnogo više slušajući i gledajući svakodnevne odabire i životne obrasce nego uz pomoć formalnog prenošenja znanja.

Navike i ponašanja roditelja sačinjavaju svojevrsnu katehezu i sve što mi kažemo ili napravimo u velikoj mjeri oblikuje ono što će naša djeca postati.

Ako kažemo da je naša vjera važna, a preskačemo svetu misu radi nogometne utakmice, to šalje važnu poruku našoj djeci o tome što je stvarno važno u životu. Ako kažemo svojoj djeci da trebaju biti čista i čedna, a provodimo svoje slobodno vrijeme gledajući zabavne programe ispunjene nemoralom, to uči našu djecu o onome što je moralno prihvatljivo. Ako ih učimo da trebaju voljeti druge, no istovremeno smo više zainteresirani za svoj mobitel ili seriju na TV-u nego za njih, oni će učiti iz toga.

Kao očevi moramo odrediti svoje prioritete. Kako trošimo svoje vrijeme, novac i energiju? U što ulažemo? Čemu kažemo “da” ili “ne” u našim životima?

Sa svakim izborom koji napravimo mi katehiziramo svoju djecu o onome što je važno. Možemo reći sve prave stvari i učiti ih katekizam, zapovijedi i crkvene propise, no to neće imati važnosti ako mi sami ne živimo te istine. Moramo ih živjeti. Najveće nasljedstvo koje otac može ostaviti svojoj djeci je dobro proživljen život.

Živite dobro

Očevi, naš je primjer kateheza koja će trajati cijeli život – u dobru i u zlu. Shvatite da vas vaša djeca vole. Oni se ugledaju na vas. Oni žele, na jedan opipljiv način, biti kao vi. Vi ste njihov uzor. Vi ste njihov voditelj. Vi ste njihov glavni odgojitelj. Što ćete napraviti s ovom velikom snagom?

Sam Guzman | Catholicgentleman.net

Prijevod: N.P. | Bitno.net