OČEVI I 'OČE NAŠ'

Očevi, papa Franjo ima poruku za vas: Otac ponekad mora kazniti djecu, ali to čini na pravi način

“Dobar otac zna čekati i zna praštati, od svega srca. Dakako, zna i odlučno ispravljati: nije slab, popustljiv ni sentimentalan otac. Otac koji zna ispravljati tako da ne ponižava umije i štititi ne štedeći sebe”.

Foto: Shutterstock

Prvenstveno je potrebno upravo to: da otac bude prisutan u obitelji. Da bude blizu svoje supruge, da s njom dijeli sve, radosti i tuge, napore i nade. I da bude blizu djetetu u njihovu razvoju: kada se igraju i kada ispunjavaju svoje obveze, kada su bezbrižna i kada su tjeskobna, kada govore i kada šute, kada se odvaže na nešto i kada ih je strah, kada naprave pogrješan korak i kada ponovno nalaze put; otac koji je prisutan, uvijek. No biti prisutan ne znači kontrolirati! Jer očevi koji su previše skloni kontroli sputavaju djecu, ne dopuštaju im da rastu.

Evanđelje nam govori o uzornosti Oca koji je na nebesima – jedinoga, kako veli Isus, kojega se doista može nazvati „dobrim Ocem” (usp. Mk 10,18). Svima je poznata ona izvanredna prispodoba iz petnaestoga poglavlja Lukina Evanđelja, o „rasipnomu sinu”, ili, još bolje, o „milosrdnomu ocu” (usp. 15,11-32). Koliko je dostojanstva i koliko nježnosti u iščekivanju toga oca koji stoji na kućnim vratima čekajući da se sin vrati! Očevi trebaju biti strpljivi. Toliko puta nema se što drugo učiniti nego čekati; moliti i čekati strpljivo, blago, velikodušno i milosrdno.

Dobar otac zna čekati i zna praštati, od svega srca. Dakako, zna i odlučno ispravljati: nije slab, popustljiv ni sentimentalan otac. Otac koji zna ispravljati tako da ne ponižava umije i štititi ne štedeći sebe. Jednom sam na skupu bračnih drugova čuo jednoga tatu kako kaže: „Ponekad moram malo udariti svoju djecu… ali nikada po licu da ih ne poniznim”: kako je to lijepo! Ima osjećaj dostojanstva. Mora ih kazniti, ali to čini na pravi način i ide dalje.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ako, dakle, postoji netko tko može do kraja objasniti molitvu Očenaš, koju nas je Isus naučio, to je upravo onaj tko ima osobno iskustvo očinstva. Bez milosti koja dolazi od Oca koji je na nebesima očevi gube hrabrost i bježe. Međutim, djeca imaju potrebu naći oca koji ih čeka kada se vraćaju nakon doživljenih neuspjeha i promašaja. Ona će učiniti sve da to ne priznaju, da to ne pokažu, ali im je to potrebno; a ako to ne nađu, to u njima otvara nove rane koje teško zacjeljuju.

Crkva, naša majka, trudi se svim silama poduprijeti dobru i velikodušnu prisutnost očeva u obiteljima jer su oni za  nove naraštaje nezamjenjivi čuvari i posrednici  vjere u dobrotu, u pravednost i u Božju zaštitu, poput svetoga Josipa.

Gornji tekst je izvadak iz knjige pape Franje “Oče naš”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 2. svibnja 2018.

Možda vam se svidi