SVJEDOČANSTVO O OBITELJI

Kako su moji roditelji odgojili četvero katolika koji (još uvijek) vole Isusa i Crkvu

S obzirom na stanje stvari među generacijom Y koji su odgojeni kao katolici, razumijem iznenađena lica ljudi kada im kažem da smo brat, sestre i ja (od 27 do 33 godine) iskreni vjernici, u smislu da pokušavamo voljeti Isusa, nasljedovati ga i biti vjerni katolici

Foto: Leah Muse

Upozorenje: Ovaj članak nije formula za odgoj katoličke djece; jednostavno je jedno obiteljsko iskustvo o tome kako je svjedočanstvo roditelja oblikovalo djecu koja su postala odrasli katolički vjernici. Brat, sestre i ja došli smo do trenutka u životu kada smo trebali odlučiti prigrliti svoju katoličku vjeru, i milošću Božjom, to smo i učinili. Mi smo, kao i sva ljudska bića, imali slobodu odlučiti odbaciti vjeru. Znam da katkada oni koje su odgojili vjerni katolički roditelji odluče učiniti upravo to. Nema garancije da će ako učiniš x, y ili z tvoja djeca i dalje ići na misu kao odrasli. Ali postoje stvari koje možeš napraviti kako bi oblikovao duše svoje djece tako da su više otvoreni djelovanju Gospodina u svojim životima.

S obzirom na stanje stvari među generacijom Y koji su odgojeni kao katolici, razumijem iznenađena lica ljudi kada im kažem da smo brat, sestre i ja (od 27 do 33 godine) iskreni vjernici, u smislu da pokušavamo voljeti Isusa, nasljedovati ga i biti vjerni katolici. Svi smo se vjenčali s prakticirajućim katolicima i svi smo predani u odgajanju naše djece tako da vole Krista i Crkvu. Da dodam još malo neobičnosti: moje dvije sestre i ja završile smo teologiju, moja sestra Elisa i ja imamo magisterij iz teologije, a brat nam je studirao filozofiju. 

Čak i drugim prakticirajućim katolicima to zvuči veoma neuobičajeno. Kako je moguće da smo svi završili ovako? Jesu li nam roditelji isprali mozak? Jesu li nas prisiljavali da idemo svaki dan na misu i potpuno nam branili svjetovne TV programe i glazbu? Jesmo li kao djeca provodili sve svoje slobodno vrijeme u čitanju Biblije i molitvi? Jesmo li pohađali super katoličke osnovne i srednje škole gdje smo kao mentore i prijatelje imali mnogo prakticirajućih katolika?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Odgovor na sva ova pitanja je nedvosmisleno ne. Da, ići na nedjeljnu svetu misu je bilo očekivano, ali ne sjećam se da sam bila prisiljena raditi bilo što vezano uz vjeru (u ovom slučaju ne mogu govoriti u ime svog brata i sestara… nisam bila buntovnica u obitelji). Da, naši su roditelji cenzurirali ono što smo gledali i slušali, ali su pokušavali držati pravila prikladna našoj dobi. I definitivno smo svi dovoljno gledali TV u višim razredima osnovne i u srednjoj školi. Išli smo u katoličke škole cijeli život, ali u pogledu katoličkog identiteta, kvalitete satova teologije i broja mentora koji su prakticirajući katolici, ove škole su u najboljem slučaju bile osrednje. Pa, kako su onda oni to učinili?

Moji bi roditelji rekli da je činjenica da svi volimo Isusa i Crkvu zbog 1) milosti, 2) milosti i 3) milosti. Ali čak i oni moraju priznati (kad ih se pritisne) da su igrali važnu ulogu u formaciji naše vjere: milost se, prije svega, gradi na naravi. Zahvaljujem redovito Bogu na daru roditelja ispunjenih vjerom koji su mi, svojim svjedočanstvom, dali sve što sam kao dijete trebala kako bih kao odrasla svoju vjeru učinila upravo svojom. I znam da bi moji brat i sestre rekli isto. Roditelji mi nisu bili savršeni i obitelj nam i dalje ima problema (koja obitelj nema?), ali jedina stvar o kojoj se ne svađamo, jedina stvar koja nikada nije bila izvor podjele među nama je Krist i njegova Crkva.

Prisjećajući se djetinjstva, mogu točno odrediti šest stvari koje su moji roditelji činili, a koje su nas formirale. Kao što sam rekla u upozorenju, ovo nisu magična rješenja, ali smatram da je način na koji su nas odgojili naši roditelji i njihovo svjedočenje ljepote katoličke vjere velik dio onoga zbog čega smo mi i dalje prakticirajući katolici.

  1. Izgovarajte Ime. Naši su roditelji govorili o svom odnosu s Gospodinom, onome što je On činio u njihovim životima i onome što su oni mogli vidjeti da On čini svakodnevno. Isusovo je ime često bilo spominjano u našem domu. I uvijek na pozitivan način. Nikad nisam osjećala da je Bog policajac na nebu koji čeka da nešto pogriješim. Znala sam da me voli više od mojih roditelja. Za nas je vjera bila ne samo stvar Crkve ili škole. Vjera i ljubav roditelja prema Isusu bio je zrak koji smo disali.
  2. Svaki dan se zajedno molite. Kao mnoge katoličke obitelji, molili smo tipično zahvalnu molitvu prije jela i spavanja. Suprotno mnogim katoličkim obiteljima, često smo se spontano okupljali na molitvu, obično poslije večere. Moji roditelji nisu toliko naglašavali napamet naučene molitve iznad srdačnih razgovora s Gospodinom. Od rane dobi smo naučili da je Gospodin brinuo za sve naše brige i da smo ih mogli izreći naglas, izravno Njemu. Moj otac kaže da nam ovakav tip molitve pomaže „istegnuti molitvene mišiće“ i u pravu je! Roditelji su bili dobri u tome da održavaju naše vrijeme molitve kratkim da ne postanemo nemirni. Ohrabrivali su nas (u prikladnoj dobi) da imamo svoje osobno vrijeme molitve svaki dan. Nisam to počela raditi sve do srednje škole, ali je sjeme definitivno posijano. Naše obiteljske molitve su utabale put mom budućem duhovnom rastu i intimnosti s Gospodinom.
  3. Čitajte Bibliju. Moji su se roditelji susreli zahvaljujući katoličkom karizmatskom pokretu, što je bio kontekst u kojem su se oboje prvi put susreli s Biblijom izvan mise. Ozbiljno su se odnosili prema biblijskoj pismenosti i željeli su da uronimo u Božju Riječ što prije. Slušali smo kazete s biblijskim stihovima u automobilu, koje smo uistinu voljeli, te čitali dječju Bibliju toliko često da smo zapamtili cijele priče. Kao što moj otac kaže: „Riječ Božja je kao kiša i snijeg koji silaze na zemlju i natapaju je čineći je plodonosnom. Trebaš vodu u svom duhovnom vrtu. Biblija je izvor te vode.“ U potpunosti se slažem.
  4. Molite se za duhovnu formaciju svoje djece. Moji su se roditelji za nas svakodnevno molili i mi smo to znali. Uzimali su za ozbiljno svoju odgovornost da nas odgoje u vjeri i educirali su se o Bibliji i Naučiteljstvu. Mogu iskreno reći da do fakulteta nisam imala učitelja teologije koji me je naučio nešto što oni nisu, a tada tek ponekog.
  5. Budite vjerodostojni svjedoci. Sjećam se da sam se budila za školu i vidjela majku kako čita Bibliju, piše dnevnik ili kleči, duboko u molitvi, prije no što bi došla u kuhinju nadgledati spremanje doručka. Otac je također imao dnevnu molitvenu rutinu koja je bila vidljiva svima nama. Znali smo koliko je ozbiljno uzimao u obzir svoj odnos s Kristom. Mislim da je ovo bio najvažniji dio u našoj vjerskoj formaciji: činjenica da smo vidjeli svoje roditelje, posebno oca, da žive ono što naučavaju (iako nesavršeno) iz dana u dan. Ne samo to, već sam mogla vidjeti da je za moje roditelje živjeti kršćanski život bila radost pa čak i kada je bilo teško. Nisam nikada povezivala Isusa i Crkvu s hrpom proizvoljnih pravila jer su moji roditelji uvijek oslikavali moralnost u kontekstu našeg odnosa s Kristom.
  6. Pristupajte sakramentima. Bila sam toliko uzbuđena primiti Prvu pričest. Znala sam da ću primiti Isusa i da je to mojoj majci najdraži dio tjedna. Željela sam iskusiti radost koju sam vidjela na njenom licu svake nedjelje nakon što bi primila Euharistiju. Iako kao obitelj nismo svakodnevno išli na misu dok nisam krenula na fakultet, radosni odnos mojih roditelja prema nedjeljnoj misi je bilo ono što me držalo zainteresiranom kad sam bila dijete, kad mi je bilo dosta propovijedi. Tek su mnogo poslije moji roditelji (i ja) počeli redovito ići na ispovijed, a danas je to postao ključni dio u životu moje obitelji.

Što moji roditelji nisu činili (barem ne ispočetka):

Možete vidjeti da nisam spomenula svece, marijansku pobožnost ili liturgijski kalendar na svojoj listi. Dijelom je to zato što moji roditelji nisu u potpunosti razumjeli važnost crkvenog učenja o pobožnim aspektima katoličanstva kad sam bila mala. Do trenutka kada sam krenula na fakultet, a moji mlađi brat i sestre u srednju školu, ponovno su otkrili (zahvaljujući Scottu Hahnu i ostalima) ljepotu i bogatstvo katoličkih pobožnosti. U isto vrijeme, išla sam u Notre Dame i susrela se s mnogim ostalim studentima, prakticirajućim katolicima koji su me upoznali s marijanskom pobožnosti, svecima, liturgijskom godinom itd.

Osjećam li da mi je nešto bilo uskraćeno? Ne zapravo. Ne kažem da ne planiram naučiti svoje malene ovim pobožnostima (planiram!), ali mislim da je naglašavanje mojih roditelja na stvaranju odnosa s Kristom, čitanju i poznavanju Biblije i mise bila predivna kombinacija usprkos svojim nedostacima. I napravili su to bez kurikuluma, materijala za printanje ili interneta!

Nadam se da je ova lista korisna vama koji trenutno odgajate djecu. Znam da je rijetkost ono što smo moj brat, sestre i ja primili, posebno u katoličkom svijetu, ali nadam se da će moja generacija to promijeniti. Nakon što sam predavala devet godina u srednjoj školi i nakon što sam vidjela dramatičnu razliku između tinejdžera koji imaju roditelje koji su iskreni vjernici i ostalih, još sam više strastvenija u tome da odgojim svoju djecu da upoznaju ljubav, radost i ljepotu koja dolazi iz poznavanja Krista. Hvala, hvala, hvala mama i tata! Volim vas i cijenim više nego što možete znati (na ovoj strani Neba).

Christina Dehan Jaloway | theevangelista.com

Prijevod: Marilena B. | Bitno.net


Objavljeno: 6. kolovoza 2019.

Možda vam se svidi