Jedan od najdražih filmova kao djetetu, pa čak i danas, bili su mi „Izbavitelji” (The Incredibles). Sjećam se kako sam, gledajući taj film prvi put, pomislila: „Ovo je moja obitelj.” Za one koji ga nisu gledali, radi se o obitelji superjunaka u svakodnevnim usponima i padovima obiteljskoga života, koja nastoji prihvatiti svoj identitet kao pojedinaca i kao obitelji sa supermoćima, uza sve to spašavajući svijet, i trudeći se ostati donekle normalnima.

Biti normalan ili biti izabran

Dok sam odrastala, uvijek sam se mogla poistovjetiti s kćeri Violet. Ona je u svojoj želji da bude normalna prigovarala: „Mama, mi glumimo da smo normalni! Ja želim biti normalna! Jedini normalna ovdje je Jack-Jack, koji čak i ne zna još sam ići na WC!”

U njoj postoji ta borba između želje da bude poput svijeta i da se prilagodi svjetovnoj normalnosti, ostavljajući iza sebe svoj pravi identitet, a to je nešto s čime sam se kao tinejdžerka mnogo borila. Strašno sam htjela svojim vršnjacima u školi izgledati dobro. Izgledati kao da sam cool. Ili sam možda mislila da moram biti dovoljno dobra za njih.

Moj najdraži dio filma je kada cijela obitelj udruži snage kako bi porazili zloga Sindroma. U jednome trenutku svaki član obitelji shvati da se nikada neće uklopiti s ostatkom svijeta. To što su superjunaci jedna je od stvari koje ih čine onime što oni jesu. To je dio njihova identiteta, i zbog tih moći, kada se oni udruže, mogu spasiti svijet od smrti i korupcije. Konačno su shvatili da u jednome smislu izabrani za misiju spašavanja svijeta oko sebe svojim jedinstvom kao obitelji! Zvuči li vam to poznato?

Jedinstvo

Obiteljska jedinica je skrivena vojna baza. To vam zvuči malo pretjerano? Dopustite da objasnim. Đavao ne bi ništa volio više od toga da uništi obitelj, jer ako može uništiti obitelji u društvu, onda će se sve drugo urušiti. Promislite o tome! Kada mama i tata nisu sretni u svojemu braku, i kada su braća i sestre stalno u sukobu, to stvara krug slomljenosti.

No kada pogledam obitelji koje su izabrale biti uključene jedni drugima u život, a što je još važnije, uključiti Boga u svoj život, tu je nešto posve drugačije. Tu postoji mir koji se ne može postići samo time da stvari nekako funkcioniraju.

Sjećam se da smo u mojoj obitelji dok sam odrastala gotovo svakoga dana molili krunicu (čak i kada sam se morala dovući da molim s ostalima). Nekako bih odatle otišla osjećajući da me je ta krunica učinila ne samo povezanijom s Bogom, nego i s mojom obitelji. Uistinu stojim pri tome da su nas te večeri zajedničke molitve ne samo održale zajedno kao obitelj, nego su me također učinile snažnijom u tome tko sam: u mojemu identitetu kao kćeri, i u mojoj obitelji, ali i u obitelji Božjoj. 

Borba je stvarna

Borba je prisjetiti se našega identiteta u obitelji Božjoj kada ne možemo vidjeti ni kako se naša vlastita obitelj uklapa u sliku. Obitelj je zapravo odraz Presvetoga Trojstva. Ljubav Oca i Sina, koji postaju drugim bićem u Duhu Svetome za cijelu vječnost veoma je nalik ljubavi muža i žene koji donose novi i neponovljivi život na svijet. Sudjelujući u pozivu braka postajemo sustvaratelji, zajedno sa samim Bogom! Kako prelijepo.

Bilo bi lako jednostavno stati tu, ali moliti zajedno kao obitelj vodi taj dar jedan korak dalje. To učvršćuje obiteljsku povezanost i omogućava Duhu Svetome da potpunije uđe, donoseći više života i milosti u srce svakoga pojedinca, i jačajući svakoga da ljubi požrtvovnom ljubavlju, Kristovom ljubavlju. A zar to nije najteža stvar u obitelji? Ljubiti jedni druge do točke davanja svojega života za druge? Ja samu sebe nekada jedva mogu natjerati da operem suđe, a kamoli da dadnem svoj život.

Uzevši sve to u obzir, nijedna obitelj nije savršena. Biti sam po sebi slomljena osoba dovoljno je teško, ali živjeti s još takvih ljudi? Lakše je reći negoli učiniti. No zamislite svijet obitelji koje su molitvu učinile središtem svojega obiteljskoga života. Kako bi to izgledalo? I za obitelj, ali i za širi kontekst? Znam da to zvuči pomalo pretjerano, ali znam pogledati u kakvome je stanju trenutno naš svijet i zapitati se: „Isuse, dolaziš li uskoro?” Jer imam osjećaj kao da se stvari veoma brzo raspadaju. Svatko je zbunjen u vezi s time tko je zapravo, i što ima ponuditi svijetu. Je li moguće da jedna obitelj koja dosljedno zajednički moli može pričiniti neku razliku?

Niste sami

Može. Ja stvarno vjerujem da može, jer sam sama vidjela kako je molitva s mojom obitelji donijela milost u neke od doista nemogućih situacija. Donijela je milost u naše slomljene odnose. Donijela je iscjeljenje drugim obiteljima koje su zamolile za našu molitvu onda kada smo mi odlučili da ćemo doista ispuniti svoje obećanje da ćemo moliti za njih. Okupila nas je kako bismo se prisjetili tko smo i koje poslanje imamo svi zajedno da u jednome smislu promijenimo svijet.

Mislim li da mi to možemo zbog svoje molitve? Ne. Mislim da se promjena događa jer imamo Boga koji je vjeran, koji nas sluša, i koji se susreće s nama ondje gdje smo okupljeni u Njegovo ime.

Znam da sve ovo djeluje pomalo preintenzivno, ali u ovoj borbi niste sami. Samo poduzmite prvi korak. Okupite obitelj da moli, bez obzira na uzdisanje i ljutnju. Bilo je mnogo krunica pri kojima su se moja braća i sestre plakali, glupirali se, i cijela je stvar izgledala veoma nepobožno, ali Gospodin će blagosloviti vašu vjernost usred te borbe – jer je On vjeran. On vas uistinu neopisivo voli, i želi biti dijelom vaše obitelji! Znam da to možete učiniti! Znajte da molim za vas.

Izvor: Ascension Press| Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.