Putem ispita savjesti raste i usavršava se moja ljubav prema Bogu, svojim bližnjima i meni samoj. Ona me potiče na promjenu osobnosti, na rast i hod u vjeri. Usavršava me u mojemu poniznom služenju, u mojoj upornosti oko dobra svoje obitelji, u društvu, u Crkvi. Ispit savjesti djeluje iscjeliteljski, vodi me prema svetosti na koju sam pozvana. Svaki dan razumijem sve više i upoznajem na koje mi sve načine progovara savjest – taj Božji glas u mojoj nutrini. Vidim ga u svojem unutarnjem nemiru i neskladu, katkad u suprugovoj šutnji, u dječjoj suzi i zbunjenosti… Svakodnevni susret sa svojom savješću pokazuje mi koje sam sve milosti primila, koliko ljubavi i dobrote putem svojih dragih i bližnjih, ali i jednako tako koliko sam ljubavi i dobrote uskratila jer ih nisam pružila, a mogla sam… Savjest živi u meni i uvodi me u svijest da sam odgovorna surađivati s Bogom, da mije povjeren život djeteta Božjega, da živim život u punini ljubavi i slobode u skladu lijepe misli sv. Augustina: “Ljubi i radi što hoćeš!”

U ispitu savjesti molim Duha Svetoga da me vodi i pomogne mi otkriti istinu o meni samoj kao ženi i majki. Stavljam svoj život, svoje postupke pred Božje lice, pred Božju riječ, da prepoznam i priznam svoje slabosti i grijehe, te prihvatim Božju ljubav i Božje milosrđe…

I. Bog i bližnji

Sv. Franjo je često molio: “Tko si ti, Gospodine, a tko sam ja, Gospodine, crvić…?” Isusova zapovijed ljubavi prema Bogu, bližnjemu i samomu sebi propituje me ono najvažnije:

  • Tko si ti za mene, Gospodine?
  • Prihvaćam li istinu vjere da si ti moj jedini spasitelj i otkupitelj?
  • Tražim li u nekim prolaznim i praznovjernim stavovima, društvenim trendovima, svoju sigurnost, sreću i uspjeh?
  • Ljubav je temelj svega života. Ljubim li te, Gospodine, jer si ti mene prvi ljubio?
  • Ljubim li te više od svega, znajući da ljubav prema Tebi nije “konkurencija”, da ona ne osiromašuje moju ljubav prema suprugu i djeci?
  • Imam li hrabrosti i snage svjedočiti svojim riječima, svojim djelima da vjerujem u Tebe, u “zgodno i nezgodno vrijeme”? Je li mi važnije što drugi misle o meni, a manje važno što ti misliš, Gospodine?
  • Priznajem li te svojim Bogom ili te zatajim zbog straha da mi se drugi ne rugaju, da me ne smatraju konzervativnom, nepoučenom…?
  • Znam li drugima posvjedočiti svoju vjeru i “obrazložiti razlog nade koja je u meni”?
  • Znam li biti Marta do tvojih nogu, slušati te, razgovarati s tobom u molitvi? Imam li vremena za susret s tobom kod euharistijskog stola svake nedjelje?
  • Ako imam djecu, idu li i ona redovito na svetu misu kako bi rasla “u mudrosti, dobi i milosti pred tobom i ljudima”?
  • Rekao si da “što god učinimo jednom od najmanjih, tebi učinismo…” Ima li u mojemu srcu milosrđa i konkretne ljubavi za ljude u potrebi i siromaštvu? Jesam li u tome primjer dobrote i darežljivosti svojoj obitelji i bližnjima?
  • Ohrabrujem li i podupirem li svojega supruga i članove obitelji u zajedništvu, te da rastemo i živimo u Božjoj ljubavi?

II. Moj brak

Sveti Pavao u Poslanici Rimljanima donosi odlike bračne i obiteljske ljubavi: “Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Nije nepristojna, ne traži svoje, ne razdražuje se, zaboravlja i prašta zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini. Sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje.”

  • Nastojim li iskreno da moja ljubav sve više raste i postaje sve sličnija ljubavi o kojoj govori sveti Pavao?
  • U kojim sam područjima još posebno slaba?
  • Mogu li danas, jednako kao i na dan svojega vjenčanja, izreći suprugu svoje da?
  • Poštujem li supruga, njegove stavove, različitost mišljenja?
  • Dogovaramo li se oko bitnih događaja i odluka za dobro našeg braka i obitelji? Donosimo li zajednički važne odluke?
  • Poštujem li rad i brigu supruga za obitelj? Jesu li prevelika moja očekivanja? Jesu li ona usmjerena na bitno za skladan i kršćanski život?
  • Planem li i naljutim li se brzo?
  • Mogu li priznati kad pogriješim i zamoliti supruga za oproštenje?
  • Prihvaćam li i poštujem članove suprugove obitelji, znajući da su oni vjenčanjem s njim postali i dio moje obitelji?
  • Ako u nekim situacijama dođe do poteškoća i nerazumijevanja u našem bračnom životu, jesam li spremna potražiti stručnu pomoć i truditi se pronaći rješenje, te vjerovati da “ljubav nikad ne prestaje”.

III. Moja djeca

Čudo Božje i bračne ljubavi jest novi život, blagoslov koji supružnici primaju otvarajući se daru života.

  • Jesam li s radošću i otvorenošću primila taj Božji dar – dijete, onako kako je to Bog htio?
  • Trudim li se odgajati djecu u skladu s kršćanskom vjerom, u istinskim vrednotama, bez opterećenja i kompleksa “prema modernim stavovima liberalnog mišljenja” koji se nameću?
  • Je li mi dobro moje djece na prvom mjestu, trudim li se biti dovoljno vremena u svakom danu sa svojom djecom za njihove potrebe?
  • Učim li svoju djecu odgovornostima i obvezama u obiteljskom i društvenom životu?
  • Odnosim li se prema svakom svojem djetetu pravedno, s ljubavlju i poštovanjem?
  • Jesam li katkad bila gruba, nepravedna prema njima? Izgovaram li katkad grube i uvredljive riječi? Naglašavam li i ismijavam li neke njihove mane i nedostatke?
  • Pokazujem li im ljubav i razumijevanje i kada pogriješe, te nastojim li im pomoći da krenu pravim putom, ili ih ostavljam da se “sami snalaze”?
  • Jesam li ih katkad fizički kažnjavala?
  • Brinem li se dovoljno za fizičko i emocionalno zdravlje svojega djeteta? Znam li poslušati savjet stručnih osoba? Poštujem li mišljenje i savjet učitelja, ako je mojem djetetu potrebna pomoć?
  • Ostavljam li dovoljno prostora i slobode djeci da, kada odrastu, krenu slobodno živjeti svoj život, njegujući mudru izreku “biti dovoljno blizu, a opet dovoljno daleko”?

IV. Zaštita života

Čovjeku je urođeno da ide ususret životu, da bude njegov “poslužitelj”. Žena je prenositeljica toga dara života po Božjem stvarateljskom planu. A svaki život ostvaruje svoj smisao i svoju svrhu ljubeći, ljubeći život – svoj, onih koji su mu darovani, svojih bližnjih. I u tome želim danas napredovati u milosti i prihvatiti Božje oproštenje.

  • Prihvaćam li samu sebe, onakvu kakva jesam u svojem fizičkom izgledu, svojim darovima i nedostatcima?
  • Želim li biti kao netko drugi i ugrožavam li time svoje zdravlje?
  • Trudim li se svojom blagošću, ali i odlučnim stavovima, zaštiti svakoga člana obitelji, posebice ako bi bio ugrožen od fizičkog i emocionalnog zlostavljanja?
  • Živim li spolnost u skladu s naukom Crkve?
  • Ako u braku nisam ostvarila majčinstvo, nastojim li u zajedničkom dogovoru sa suprugom pronaći način da naš bračni život ima puninu i na drugi način (posvojenjem djeteta, udomiteljskom ljubavlju i brigom, duhovnim majčinstvom…)?
  • Je li moj život oslonjen na sklad između rada, molitve i odmora?
  • Vodim li potrebnu brigu o svojem fizičkom, duševnom i duhovnom zdravlju?
  • Oslanjam li se na pomoć stručnih osoba kada se pojave poteškoće?
  • Dopuštam li da mi u životnim poteškoćama pomažu moji bližnji?

V. Dom i svijet

Sveti papa Ivan Pavao II. u Pismu ženama iz 1995. godine izrekao je višestruku zahvalu ženama u njihovim različitim ulogama, nadajući se novim i divnim očitovanjima ženskog “genija” u Crkvi i društvu u trećem tisućljeću. Dajući svoj vrijedan društveni doprinos u svijetu, žena i majka trudi se istodobno brinuti o skladu u svojem obiteljskom domu. Dom je posebno posvećeno mjesto obitelji, njemu se vraćamo srcem i mislima, bez obzira koliko on skroman bio. I što smo stariji, sve više razumijemo da su nam dani djetinjstva u obiteljskom domu bili odlučujući za odrastanje i kasniji život. Tim više uočavamo veliku odgovornost žene, majke za toplinu i nježnost obiteljskoga doma, za sklad i povjerenje, za trenutke radosti i zahvalnosti, nade i sigurnosti. I zato danas ispitujem svoju savjest:

  • Trudim li se da moj suprug s radošću dolazi kući i da se u mojoj nazočnosti dobro osjeća?
  • Trudim li se dovoljno da naš dom bude mjesto razgovora i povjerenja, molitve i slavlja, zajedničkih aktivnosti i igre, da bude otvoren za naše prijatelje i prijatelje naše djece?
  • Jesu li mi stvari katkad važnije od osoba, od članova obitelji?
  • Jesam li jamac sklada u svome domu i na svome radnom mjestu? Činim li svoj dom mjestom u kojem se svi članovi osjećaju sretno i ispunjeno?
  • Ugrožavam li sigurnost svoje obitelji prekomjernim i nerazboritim trošenjem, robujući modnim trendovima ili kultu zdravlja i ljepote?
  • Jesam li bila zavidna drugima na njihovu imetku, sposobnostima, dobrom izgledu, uspjehu, mužu ili čemu drugome? Je li mi moja karijera postala božanstvo?
  • Poštujem li tuđu imovinu? Jesam li ukrala ili ukradeno prihvatila? Jesam li prevarila druge? Vraćam li posuđeno?
  • Potičem li kulturu davanja u obitelji, podučavajući djecu da ne odvraćaju pogled od siromašnih i potrebitih?
  • Prihvaćam li uvijek iznova obveze za “opće dobro” ili pretjerujem u “konzumaciji” vjerskih i duhovnih sadržaja, zanemarujući i zakidajući time supruga i djecu?

VI. Ljubav i odgovornost

Odgovornost je sastavnica ljubavi. Svako iskrivljavanje pojma ljubavi, “navijanje” za slobodu i pravo na ljubav, ako to nije u skladu s Božjim zakonom koji je vječan i nepromjenjiv za sve i za sva vremena, oduzima ljubavi njezinu moć.

Već spomenuti Hvalospjev ili Himan ljubavi može se podijeliti na tri temeljna dijela: 1) Ljubav koja trpi, 2) Ljubav koja se raduje i 3) Ljubav koja štiti. Na tome tragu propitujem se:

  • Radujem li se svojem bračnom zajedništvu u darivanju ljubavi svojem suprugu?
  • Činim li to u skladu s naukom Katoličke Crkve?
  • Živim li ozbiljno i vjerno obećanje dano u sakramentu ženidbe “ljubit ću te i poštivati u sve dane života svoga”?
  • Razvijam li i njegujem svoju spolnost, svoju ženstvenost u skladu sa svojom savješću?
  • Jesam li srcem i životom, riječima i stavovima, vjerna supruga, žena i majka?
  • Pazim li na svoje riječi da njima ne omalovažavam ono najsvetije u drugima i sebi samoj?
  • Ako sam prisiljena živjeti odvojenim bračnim životom, prihvaćam li to kao ljubav u trpljenju?

VII. Iskrenost

Isus je rekao: “Ja sam Put, Istina i Život.” Nema čovjeka koji ne bi želio biti sretan, ostvariti svoj život u punini. S vremenom naučimo da je to nemoguće ostvariti na tuđoj nevolji ili nesreći. Najbolje je slijediti Isusove riječi. On je Put! On je Istina koja nas uvodi u sretan i blagoslovljen Život. Danas te, Isuse, molim da me povedeš tim putem.

  • Ja kao osoba, kao dragocjeno dijete Božje, ja kao žena, oslanjam li se na istinu u svagdašnjem životu?
  • Usuđujem li se u javnom životu stati na stranu istine, ili štitim samo svoje interese?
  • Na mojemu radnom mjestu ima li mjesta za evanđeosku istinu, ili se priklanjam masi bez obzira na savjest?
  • Znam li čuvati tajne koje su dio moje obitelji i koje su mi povjerene da ih čuvam i ne povrijedim nekoga prepričavajući ih?
  • Čuvam li se od ispraznog ogovaranja ili govora o drugima?
  • Tražim li uvijek način da u ljubavi iskažem istinu koja bi mogla nekoga povrijediti?
  • Nastojim li u dogovoru sa suprugom ne poticati djecu da se izvlače govorenjem neistine kada nešto nisu učinila ili su pogriješila?
  • Ako su u obitelji svađe i nategnuti odnosi, iskorištavam li djecu da budu na mojoj strani, nagovarajući ih na zlo i mržnju prema nekom članu obitelji?


OPROŠTENJE

Ove smjernice predstavljaju pomoć ženama i majkama da sve više postaju onakve kakve ih Bog poziva da budu, pripremajući ih za primanje izvanrednih milosti po sakramentu ispovijedi. Bez obzira na to koliko su brojne ljudske slabosti i grijesi, Isus svakoga strpljivo čeka, u osobi svećenika, spreman dati svoje oproštenje, ohrabrenje i osnaženje. Kako je divno čuti riječi: “Gospodin ti je otpustio grijehe. Idi u miru.”

Priređeno prema izvorniku Father’s Guide for Confession namijenjenog očevima u sklopu inicijative Fathers for Good Kolumbovih vitezova (Knights of Columbus) iz SAD-a

Susretobitelji.hr | Bitno.net

Ispit savjesti za očeve – Upitaj se, kakav si muž i otac