POTICAJI KARDINALA KUHARIĆA

Franjo Kuharić: Obitelj – praškola vjere i ljudskoga odgoja

Roditeljski poziv sastoji se baš u tome da se djeca odgajaju u pravim vrijednostima života. Dijete nije samo tijelo kojem treba hrane i odijela; dijete ima i dušu s njezinim moćima koje treba usmjeravati mudro i ustrajno prema dobru. Stoga je vjerski odgoj u obitelji, prva zadaća i prvi uvjet istinskoga odgoja.

shutterstock_402777508, Franjo Kuharić o obitelji, vjerski odgoj u obitelji

Foto: Shutterstock.com

Sakrament ženidbe posvećuje supru­ge za suradnju sa Stvoriteljem u tajni postanka novoga ljudskoga bića, u darivanju života. Međutim, sakrament ženidbe milosno obo­gaćuje roditelje da budu mudri odgojitelji svoje djece. Vjernici, svojom vjerom i prihvaćanjem darova Božjih sakramentom ženidbe, dobivaju posebne darove Duha Svetoga da budu učitelji vjere i da svojoj djeci svjedoče i objavljuju Božju istinu i Božju ljubav.

Postoji razlika između obrazovanja i odgoja. Obrazovanje je stjecanje znanja intelektualnom sposobnošću; umnažaju se spoznaje i saznanja o bićima i stvarima koja nas okružuju; obrazovanje nam otvara uvide u svemir i njegove zakone i energije. Obrazovanjem stječemo uvide i u povijest i u prirodu. Sve je to na intelektualnoj razini.

Međutim, čovjek nije samo razumom obdaren nego i slobodom koja ga osposobljuje da bira, da se odlučuje za ili protiv. Obdaren je savješću kojom uočava razliku je li nešto u moralnom smislu dobro i što treba činiti, ili je nešto zlo što se ne smije činiti. Čovjek je emocionalno biće, biće osjećaja koji mogu biti pozitivni, ali i negativni. Kažemo, kada se radi o odnosima prema drugim ljudima da čovjek ima dobro srce ili zlo, tvrdo, okrutno srce.

Pod pojmom odgoja baš to razumijevamo: odgojiti čovjeka da se svojom slobodom odgo­vorno služi za dobro; da ima ispravnu savjest kao svjetlo njegovih izbora i odluka; da ima plemenito srce za odnose prema drugim ljudima čineći dobro, da bude pomoćnik, zaštitnik.

Jedan engleski psiholog kazao je da sustav suvremenoga obrazovanja u školama želi ospo­sobiti stručnjake za razna područja, ali time još ne odgaja ljude. On time misli: da bi čovjek bio uistinu čovjek u najčovječnijem smislu, mora biti odgojen za odgovornu slobodu, za ispravnu savjest, za plemenito srce. Čovjek može jako mnogo znati, može imati cijelu biblioteku u glavi, a da ne bude čovječan.

Roditeljski poziv sastoji se baš u tome da se djeca odgajaju u pravim vrijednostima života. Dijete nije samo tijelo kojem treba hrane i odijela; dijete ima i dušu s njezinim moćima koje treba usmjeravati mudro i ustrajno prema dobru. Stoga je vjerski odgoj u obitelji, prva zadaća i prvi uvjet istinskoga odgoja.

Drugi vatikanski sabor uči: “Odgojna uloga roditelja je od takve važnosti da se teško može nečim drugim zamijeniti. Na njima je da stvore takav obiteljski ambijent – prožet ljubavlju i odanošću prema Bogu i ljudima – koji će pogo­dovati punom osobnom i društvenom razvoju djece.” (GE 3)

Obitelj je prva škola vjere i ljudskoga odgoja. Što obitelj propusti, pogotovo u vjerskom odgoju, teško može nadoknaditi bilo koja druga institucija, pa i Crkva.

Iznosim poštovanom čitateljstvu neka svjedo­čanstva koja potvrđuju ono što smo o odgoju kazali.

Jedan narkoman, izliječen metodom rada i molitve u specijalnoj zajednici, svjedočio je zašto je pao u pakao droge. Kazao je: “Moji su roditelji bili bogati, davali su mi novaca, ali ništa mi nisu dali za dušu!” Čuo sam osobno to svjedočanstvo! Bez pravoga vjerskoga odgoja, u duši izraste šikara poroka.

Dva naša intelektuaca svjedoče, jedan o svom ocu, drugi o svojoj majci. Evo tih svjedočanstava:

“Od djetinjstva sam poučen u dobru, išao sam na vjeronauk, otac me učio vjeri i ulio mi duboko poštovanje prema Bogu. Umro je kad mi je bilo 11 godina, ali onih nekoliko godina što me uvodio u svijet kulture, misaonosti i vjere … za mene je izvor hrane za sav život … Sto u djetinjstvu pri­mimo, neprolazno je.” (Franjo Majetić, glumac)

Svjedočanstvo o majci: “Moja je majka bila žena tipa prvih kršćana, duboko religiozna, svom dušom odana Crkvi i to je svojoj djeci još od malena ucijepila u srce. Njoj imam sve da zahva­lim. Svoju brojnu djecu othranila je svojim trudom – jer smo rano ostali bez oca.” (dr. Ladislav Vlašić, stomatolog).

Koja su sredstva nužna za vjerski odgoj? Nagla­šavam: zajednička obiteljska molitva; dostojno primanje sakramenata; nedjeljna misa; Božja riječ u obitelji, na vjeronauku, u molitvenim zajed­nicama; izbjegavanje lošega društva i negativnih sadržaja koje nude mediji. A kakva pedagoška metoda? Svetoga Ivana Bosca upitao je jedan ministar, kakvom to metodom uspijeva uličare tako mijenjati i odgajati da budu čestiti ljudi? Svetac je odgovorio: “Ljubav! Samo ljubav! To je moja jedina metoda!”

Zaista, bez odgovorne ljubavi nema mudrosti za pravi odgoj. Završavam riječima Svetoga pisma iz Knjige Izreka: “Čvrsto se drži pouke, ne puštaj je, čuvaj je, jer ona ti je život.” (Izr 4,13) Amen!

kardinal Franjo Kuharić, 10. studenoga 1999.

Gornji tekst je ulomak iz knjige kardinala Franje Kuharića Božja remek-djela u izdanju Glasa Koncila. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal Bitno.net. Više o knjizi pročitajte NA LINKU!

Objavljeno: 22. rujna 2016.

Možda vam se svidi