Nedjelja je. Sjedim na terasi, Paola se igra oko mene, troje starije djece je u bazenu, Emy čita na ležaljci, dok Marta spava u njihalici. Ovaj vikend bio je malo drugačiji: naime, u petak sam odlučila maknuti većinu stimulacije od strane mobitela i napraviti jedan mali digitalni detox.

Izbrisala sam Instagram na dva dana, ugasila sve notifikacije i stavila mobitel sa strane.

I znaš što sam primijetila? Da mi nedostaje! Svaki put kad bih uzela mobitel u ruke radi poziva, tražila sam Instagram aplikaciju po njemu. Uhvatila sam se čak u mislima poput: “Tko zna što se sada događa na Instagramu?”

Ali ima još jedna važnija stvar koja mi se dogodila: bila sam prisutnija. Dok sam s Paolom čitala slikovnicu, dok sam pričala s Larissom, dok sam komentirala neke stvari s mužem, osjećala sam se življa, kao da sam više tu. Nisam odgovarala na poruke ni “skrolala”, ali sam zato pročitala nekoliko stranica knjige, pisala dnevnik i natuknice za tjedan preda mnom.

Dan bez mobitela

Predložila sam djeci da si izaberemo jedan dan u tjednu – nedjelju – da bude dan bez mobitela. Na WhatsAppu sam napisala info u profilu da sam dostupna od ponedjeljka do subote te sam odlučila držati mobitel na polici jednog ormara.

Zašto sve ovo? Jer osjećam već duže – ne samo ja, već mnogi – da živim u jednom hiperstimuliranom okruženju. Osjećam da nešto ne štima s ovakvim načinom života i da našoj djeci prvo trebaju prisutni roditelji.

Znam da svako razdoblje nosi određene izazove – danas je to hiperstimulacija notifikacijama i društvenim mrežama – i znam da ćemo naći rješenje iz ove zavrzlame.

Kako izaći iz začaranog kruga?

Ključni dio izgradnje zdravog odnosa s ekranima počinje od nas samih:

  • Pogledaj koliko vremena provodiš na telefonu. Postoje mnoge aplikacije koje prate vrijeme provedeno na uređajima i blokiraju nam mobitel nakon predugo skrolanja;
  • Ako radiš na računalu, pobrini se da tvoje dijete zna da radiš. Neka sjedi pored tebe i gleda te kako radiš (Paola je tako često pokraj mene dok radim za Zapi, ponekad crta, ponekad slaže slagalice, ponekad je samo meni u krilu);
  • Zajedno s ostatkom obitelji odredi u koje vrijeme se telefoni ne mogu koristiti. Na primjer, kod nas je to tijekom jela i zajedničkih trenutaka.
  • Odaberi svjesno kako koristiš društvene mreže. Zapitaj se: “Tko sam ja na internetu i kako ga koristim?” Možeš prestati pasivno “skrolati” i aktivno pratiti samo nekoliko profila: na taj način gledanje sadržaja na društvenim mrežama postaje tvoj izbor.
  • Razmisli o načinu na koji se ponašaš i komuniciraš na internetu. Možeš odabrati prestati ogovarati (na primjer, ne dijeliti postove kako bi ih kritizirala) i ne reagirati na ono što ne razumiješ instinktivnim komentarom.
  • Odaberi ne pratiti ljude koji ne komuniciraju s poštovanjem i vodi računa o riječima koje koristiš javno i privatno.
  • Tretiraj internet kao realno mjesto. Možeš početi od jezika kako bi online svijet učinili “opipljivijim”: umjesto “Imam poziv s…”, možeš reći “Nalazim se s Carlom na Zoomu”; kao što smo se našli u parku, našli smo se i na Instagramu.
  • Pitaj djecu za dopuštenje prije objavljivanja bilo kakvih njihovih fotografija na internetu: a posebice, nemoj objavljivati ​​fotografije ili videozapise koji ih prikazuju u trenucima njihove ranjivosti.

Izvor: Zapi

Članak je objavljen uz dopuštenje autorice.