TEOLOGIJA TIJELA

Ženino tijelo otkriva duboke istine o tome tko je ona kao osoba, ali i istinu o Bogu

Ženino tijelo otkriva duboke istine o tome tko je ona kao osoba. Budući da je žena stvorena na sliku i priliku Božju, ovo znači i da ona otkriva određene istine o Bogu.

Foto: Freepik

Jeste li ikada postavili nekome teško pitanje o religiji, a ta vam osoba, budući da vam nije znala primjereno odgovoriti, rekla: “Ne znam. To je misterij.” Vjerojatno ste bili nezadovoljni tim odgovorom kao da bi pojam “misterij” trebao objasniti sve što nema smisla. Premda je istina da ljudski um ne može sve potpuno razumjeti, ovakvo korištenje riječi “misterij – otajstvo” stavlja taj pojam u krive okvire. Riječ “otajstvo” ne podrazumijeva da ne možemo spoznati ništa o dotičnoj stvari, nego radije da o njoj ne možemo spoznati sve.

Otajstvo bismo mogli odrediti kao nešto djelomično skriveno zbog svoje velike dubine. Zbog njegove ga veličine nije lako razotkriti, ali ono svakako zaslužuje da težimo tome. Ova se definicija otajstva može primijeniti na Boga. On je skriven našim osjetilima, ali zbog svoje veličine zaslužuje da mu težimo i da tragamo za njim. Ova definicija otajstva vrijedi i za žene.

Vi posjedujete otajstvo po samoj svojoj naravi. Ova se odlika ženstvenosti otkriva ne samo u ženinoj osobnosti, nego i u njezinu tijelu. Dr. Alice Von Hildebrand u svojoj knjizi The Privilege of Being a Woman ističe: “Prije svega, njezini intimni organi skriveni su od pogleda: oni su unutar njezina tijela. Ono što je skriveno obično upućuje na nešto duboko i otajstveno: skrivamo tajne; skrivamo ono što je osobno i intimno.”

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ženino tijelo otkriva duboke istine o tome tko je ona kao osoba. Budući da je žena stvorena na sliku i priliku Božju, ovo znači i da ona otkriva određene istine o Bogu.

Otajstvo je skriveno i odvojeno

Čak je i u Bibliji – u kojoj nam Bog otkriva sama sebe – Božja prisutnost često zaogrnuta otajstvom.

Savršen primjer ovoga je Svetinja nad svetinjama u Starome zavjetu. To je za Izraelce bilo najsvetije mjesto. Bio je to dio njihova svetoga Hrama koji je bio skriven iza zavjese kako bi se naglasila njegova svetost i samo je posvećeni svećenik smio ući u ovo svetište jednom godišnje. Unutar Svetinje nad svetinjama nalazio se Kovčeg saveza koji je sadržavao deset zapovijedi, Aronov štap i manu s neba. Zbog njegovih svetih sadržina i njegove povezanosti s Božjom prisutnosti kovčeg je iznutra i izvana bio optočen suhim zlatom. Zbog silne vjerske važnosti Svetinje nad svetinjama i Kovčega saveza oni su odvojeni i skriveni od naroda osim od velikoga svećenika.

Iako bi ovo moglo zvučati čudno, Bog se nije prekrio kako bi se skrio od nas, naprotiv, kako bi nam otkrio duboke istine o sebi: to jest, o svojoj svetosti, svojoj posvećenosti. Slično tome, kada žena skromnim odijevanjem zastire svoje tijelo, ona se ne skriva od muškaraca. Naprotiv, ona im otkriva svoje dostojanstvo. Na isti način, kada je Bog zastro svoju slavu od Izraelaca, poučio nas je dubokoj istini o sebi. On je svet. Zapravo, pojam svet doslovno znači “odvojen”.

Pjesma nad pjesmama

Isto kao što je Božja prisutnost u Svetinji nad svetinjama bila skrivena i odvojena od ostaloga, Biblija s jednakim divljenjem govori o ženinu tijelu. U biblijskoj ljubavnoj priči, Pjesmi nad pjesmama, autor govori o ženinu tijelu kao o zatvorenu vrtu:

“Srce si mi ranila, sestro moja, nevjesto, srce si mi ranila jednim pogledom svojim, jednim samim biserom kolajne svoje. Kako je slatka ljubav tvoja, sestro moja, nevjesto! Slađa je ljubav tvoja od vina… Ti si vrt zatvoren, sestro moja, nevjesto, vrt zatvoren i zdenac zapečaćen” (Pj 4,9–10.12).

Jezik koji se koristi u ovome poglavlju vrlo je bogat značenjem. Na primjer, ženino se tijelo naziva zatvorenim vrtom. Razlog zbog kojega je on zatvoren, po bibličarima, jest da “podalje drži one kojima u njemu nije mjesto”. A što se tiče zapečaćena zdenca, pitka je voda smatrana blagom među antičkim civilizacijama pa se zdence često zapečaćivalo kako bi se spriječilo ljude da zatruju vodu. Jedan je bibličar zabilježio: “Izvore vode se ponekad zatvaralo zidom sa zaključanim ulazom kako bi bili nedostupni uljezima. Metafora je očita.”  Poput Svetinje nad svetinjama prizor zaključana vrta i izvora vode otkriva da ženino tijelo nije nedostupno. Naprotiv, ono se otvara, ali samo onome koji zavrjeđuje ući.

Govoreći o prvoj bračnoj noći, jedna je žena rekla da bi zaručnica trebala moći kazati svojemu mužu: “Sada kada je Bog primio naša obećanja da ćemo živjeti bračni život pred njegovim očima, dopušteno mi je dati ti ključeve ovoga vrta i ja vjerujem da ćeš mu pristupiti sa ‘strahom i drhtanjem’… Zaručnika treba podsjetiti da mu je potrebno Božje dopuštenje kako bi ušao u ovaj sveti ograđeni vrt te da to treba učiniti i s poštovanjem i sa zahvalnošću.”

Takav bi se slikovit spolni govor pojedincima mogao učiniti neprikladnim, nečednim, pa čak i sablažnjivim. No moramo se prisjetiti da je Bog autor Svetoga pisma. On je onaj koji je udahnuo erotsku ljubavnu poeziju u srce Biblije (Pjesma nad pjesmama). Učinio je to zato što zna da naša spolnost nije nešto prljavo što se ne smije spominjati. Naprotiv, ona bi trebala biti odraz samoga Božjeg nauma za ljudski rod – da budemo vječno sjedinjeni s njime u ljubavi.

Papa Benedikt XVI. je u svojoj prvoj papinskoj poslanici napisao da se u Pjesmi nad pjesmama “izražava bit biblijske vjere: da, čovjek doista može postati jedno s Bogom … ali, to jedinstvo nije neko puko stapanje, neko utonuće u bezimeni božanski ocean; to je jedinstvo koje stvara ljubav, u kojem obje strane – Bog i čovjek – ostaju to što jesu a ipak postaju potpuno jedno”.  Spolna je metafora očita. Kada muž i žena izražavaju ljubav sjedinjujući se, u potpunosti ostaju ono što jesu, a opet postaju potpuno jedno. Iako naša kultura nasilno razdvaja spolno od svetoga, Bog stvari vidi drukčije.

Neki bi se mogli opirati ovoj “bračnoj analogiji” koja ljubav muškarca i žene uspoređuje s Božjom ljubavi prema nama. Neki bi mogli prigovoriti da tako drzak, pa čak i erotičan jezik ide predaleko. Istina je zapravo suprotno. Iako su sve ljudske usporedbe kojima se opisuje ljubav između Boga i čovjeka neprikladne, papa Ivan Pavao II. je ustvrdio da je bračna analogija najmanje neprikladna. Drugim riječima, to je najbolja analogija koju imamo na zemlji da bismo opisali blaženstvo vječnoga sjedinjenja s Bogom.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Jasona Everta “Teologija tijela za njega”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Knjigu možete prelistati na linku ovdje.


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 2. rujna 2019.

Možda vam se svidi