Žena pedesetih godina koja je radila u ljekarni na mojem fakultetu jednom me je uzbuđeno dočekala sa sljedećom pričom: „Majka me je jučer nazvala i rekla da je u Bostonu, dok se vozila tramvajem, neki mladić ustao sa sjedala i prepustio joj mjesto!”

Danas se u određenim ženskim krugovima razmjenjuju anegdote o kavalirskome ponašanju kao da je riječ o viđenjima izvanzemaljaca ili pomrčinama Sunca. No razmjenjuju se priče o osujećenu kavalirskom ponašanju, koje su ponekad još bolje. Umirovljeni liječnik Ed (71) kaže: „Prije bih ustajao kada bi žena ušla u prostoriju zato što bi mi bilo neugodno ostati sjediti, jer je to tako nepristojno, ali ako to danas učinim, žene mi se smiju i upućuju poglede koji govore: ‘Ja sam ionako snažnija od tebe, starče, komu ti to ustaješ?’ Sad ustajem samo starijim ženama. Ali u prošlim bismo vremenima ustajali svima, i starijim i mlađim ženama.”

Tony, 55-godišnji poslovni čovjek, ima sljedeću priču: „Izišao sam sa svojom suprugom i još jednom ženom. Kada sam uzeo njezin kaput i pokušao joj pomoći da ga obuče, gotovo mi ga je istrgnula iz ruku i rekla: ‘T0 nikada nitko za mene neće raditi!’ Bijesno je odmarširala i čekala nas kraj vrata.”

Odvjetnik Peter (36) objašnjava: „Ponekad, kada u autobusu ne želim pustiti mjesto nekoj ženi i peče me savjest zbog toga, pomislim: Pa ipak su ovo devedesete; ona ionako ne bi htjela da joj prepustim sjedalo. Čudno je što mi takva misao prođe glavom jer znam da ne ustajem zato što to ne želim i zato što sam lijen, no svejedno tako pronalazim izgovor.”

Naposljetku, čini se da jedino muškarci mogu druge muškarce naučiti kako se trebaju ponašati prema ženama, ali ove muškarce najprije moraju nadahnuti te iste žene, i to dovoljno snažno da pomisle kako su one vrijedne uglađenoga ponašanja. Možda je ovo razlog zbog kojega su zakoni o seksualnome ponašanju najvećim dijelom promašeni: oni uglavnom ženama služe da poruče muškarcima kako bi se trebali ponašati. No žene ne mogu muškarcima govoriti kako da se ponašaju – one ih ili nadahnjuju ili ne.

Danas ih nadahnjujemo tako što dobiju po prstima kada nam pokušaju otvoriti vrata i tako što ih odgurnemo kada nam pomažu oko kaputa, a onda kad nauče lekciju i počnu se ponašati neotesano i ravnodušno, mi se predomislimo i zakonski pokušavamo nametnuti poštovanje koje je nekoć bilo stvar običaja. Ali kruto pravo teško može regulirati nešto što je toliko delikatno, pogotovo ako ti zakoni nisu utemeljeni na nekoj ideji koja se smatra dragocjenom, nego bi tek trebali posredovati i poravnavati razine “moći”.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Wendy Shalit “Povratak čednosti”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.