Uspjeh i sreća su uglavnom stvar očekivanja. Da posudim analogiju od C. S. Lewisa: ako imate dvije skupine ljudi u istoj zgradi, i jedna skupina misli da se radi o hotelu, a druga da se radi o zatvoru, i jedni i drugi će na kraju imati vrlo različita mišljenja o smještaju. 

Zato je jedna od najvećih i najpodmuklijih zamki romantičnih veza imati previsoka očekivanja. Dopustite da objasnim, jer vjerojatno ne mislimo na istu stvar.

Što očekujete da ćete dobiti od romantičnih veza?

Siguran sam da ste čuli rečenicu „Ti me činiš potpunim” iz filma Jerry Maguire, čak i ako, poput mene, uopće niste gledali film. To su romantične riječi, mogli bismo reći i da su poetične, ali pazite da ih ne shvatite doslovno, jer će osjećaj koji one izražavaju ubiti vašu vezu kao što bi vam rak ubio tijelo.

U svome djelu „Gozba” Platon opisuje ljubav poput jedne vrste manjka: mi osjećamo da u nama nešto nedostaje, i želimo da netko ili nešto to ispuni. Nije bio u pravu, ili, to nije ona vrsta ljubavi koja bi trebala postojati između ljudskih bića, barem ne kao njezin glavni element. Ljubav kao percepcija manjka i potrebitosti je vrsta ljubavi koja bi trebala čovjeka privući Bogu. To nije vrsta ljubavi koja bi trebala čovjeka privući ženi.

Očekivati da će vas druga osoba upotpuniti, očekivati da će ona ispuniti mjesta gdje ste prazni, da će vas poduprijeti ondje gdje ste slabi, ukratko – da će vas usrećiti, jest očekivati previše od ijedne osobe.

Ljudska bića ne mogu tako spašavati jedni druge. Nismo opremljeni za to.

Gruba istina je sljedeća: veza vas neće usrećiti, i nemate pravo očekivati da hoće.

Sreća znači živjeti dobro, ispunjavajući svoju svrhu ovdje na zemlji. Nije ni na kome drugome da to osigura za vas, da nadopuni vaše manjkavosti, ili da vas dovede do savršenosti.

No naravno da će te stvari biti dio svake zdrave veze: mi moramo i trebamo podupirati jedni druge, savjetovati jedni druge, nastojati jedno drugo poduprijeti kada nam treba pomoć. Ali to ne smije biti temelj ili žarište veze. Ne možete očekivati da će sreća doći iz druge osobe, jednostavno zato što ljudi nisu za to sposobni.

Da posudim analogiju od profesora Tolkiena: ne bismo trebali jedni druge gledati kao zvijezde vodilje, nego kao suputnike u brodolomu. To je vrlo dobra analogija, jer ljudi koji pokušavaju skupa prebroditi katastrofu ne očekuju jedno od drugoga da će riješiti problem, nego samo da će biti tu i drugome pomagati prebroditi situaciju.

Ljubav između dvoje ljudi znači prelijevanje sebe.

Dopustite da izložim nešto za što mislim da je ispravna alternativa Platonovoj ideji manjka koji treba biti nadopunjen – ljubav između ljudi je više kao prelijevanje sebe. Dva ja se sastanu, udruže i prelijevaju se jedno u drugo.

No zapamtite ovo: ni jedno ni drugo neće biti temeljno promijenjeni tim procesom. 

Oni ostaju onakvi kakvi su bili, sa svojim prazninama, manama i pukotinama, samo što rastu i šire se da bi uključili jedno drugo. Upotpunjavanje, usavršavanje sebe, a odatle i sreća, nešto su što mogu postići samo Bog i vaše ja, a ne vas bračni drug.

Ne smijete očekivati da će vas bračni drug učiniti sretnima. Trebate očekivati da budete sretni zajedno. Ali ako niste bili sposobni za sreću prije nego što ste tu osobu upoznali, i dalje ćete moći biti sretni kasnije.

Prava ljubav nije nadopunjavanje nego širenje.

Ne kažem da bi vaša supruga trebala biti nešto sporedno, ili da biste trebali razviti budistički stav distanciranosti od nje. Želim reći da je njezin udio u vašoj sreći udio koji nije postojao prije nje, a ne nešto što vas je progonilo godinama, a vi od nje očekujete da to popravi.

To je slično dvjema kućama, izgrađenima jedna do druge, i proširivanima dok ne formiraju jednu veliku kuću, a ne da se materijal od jedne kuće upotrijebi da se zakrpaju rupe na drugoj. Kad se to učini, naravno da se one ne mogu vratiti u izvorno stanje bez nasilja.

Dakle, ljubav nije upotpunjavanje nego širenje. Bilo bi bolje da je Tom Cruise rekao Renee Zellweger: „Činiš da sam više nego jesam.”

Brak sam po sebi vas neće učiniti sretnima, ali će povećati vašu sposobnost za sreću. 

To ne znači da trebate odgoditi traženje bračnoga druga sve dok ne budete dovoljno zadovoljni sobom da svoje ja proširite da uključi drugo.

To jednostavno znači da, što god trebali popraviti, ne smijete očekivati da će brak ili bračni drug to učiniti. Brak povećava vašu sposobnost za sreću – neće vas sam po sebi učiniti sretnima.

Teško je, zar ne? Čak i malo zastrašuje znati da nas tako veličanstvena stvar poput braka neće usrećiti. No ako ne shvatite prije nego što uđete u brak da se isti uvjeti za sreću primjenjuju u vezi i izvan nje, i da drugi ne mogu osigurati te uvjete, vaša će veza patiti zbog vaših nerealnih očekivanja.

No, pomalo je paradoksalno to što ćete, kada prestanete očekivati da vas vaša supruga usreći, otkriti da ste mnogo sretniji s njom. 

Ne očekujte da će ona biti vaš spasitelj ili vaš idol, i onda ćete više moći cijeniti to što ona jest: osoba koja također ima potrebe, manjke i mane koje treba ispuniti, koja također traži sreću i pokušava je pronaći put do sreće.

Zapravo, vaša suputnica ili suputnik su i sami u kaosu.

David Breitenbeck

Prijevod: Ana Naletilić

Članak je izvorno obavljen na stranici Catholic Match (Catholic Match Institute), internetskoj platformi za spajanje katoličkih samaca. Prenosimo ga s dopuštenjem.