Što je ljubav?

Ljubav je definitivno tajna i za nju nema sveobuhvatne definicije. Ali sv. Toma Akvinski nudi nam najbolju radnu definiciju kada, ponavljajući Isusove riječi, ističe: “Ljubiti znači htjeti dobro drugomu.” Ova definicija uključuje dvije važne točke koje treba razjasniti. Prva od njih jest da se ljubav ne odnosi toliko mnogo na emocije ili spolnu želju koliko na volju.

Volja, nadahnuta razumom, jest ta koja odabire ljubiti ili ne. Iskrena ljubav između muškarca i žene ne isključuje ni ono tjelesno ni ono emocionalno, ali podređuje ove sposobnosti ljudskoj prosudbi i volji. Samo će nam jasno razumijevanje činjenice da je ljubav stvar volje pomoći da izbjegnemo tragediju koja proizlazi iz uvjerenja kako je ljubav jedino stvar emocija ili spolne želje. U stvari, kako vrijeme prolazi, spolna će i emocionalna privlačnost jačati i postajat će sve dublje ukoliko postoji prava ljubav.

Suvremeni nered na području spolnosti, braka i obiteljskog života te osobna nesreća milijuna ljudi na ovom svijetu posljedice su davanja pogrešnog odgovora na pitanje što je ljubav. Naime, široko je rasprostranjeno uvjerenje kako je ljubav želja za spolnim sjedinjenjem s drugom osobom. Ljubav i spolna strast nisu jedno, a spolni je odnos samo jedan od načina iskazivanja ljubavi. Nastojati utemeljiti ljubav samo na spolnoj želji isto je kao i nastojati zasaditi biljku na površini pobješnjelog mora.

Ljubav predstavlja puno više od želje ili uzbuđenja

Ako ljubav ovisi o spolnoj želji, ona je osuđena na propast kada ta želja izblijedi – a bolest ili nesreća mogu u trenu izbrisati samu srž te želje. Osim toga, nedvojbeno je da se i najsnažnija od svih strasnih želja smanjuje kada se željena osoba jednom osvoji i kada je svakog dana sve bolje upoznajemo – osim ukoliko ne postoji ljubav.

Je li odveć pojednostavljeno reći da su sudovi za razvod braka prepuni ljudi koji su stupili u brak uvjereni kako je spolna uzbuđenost koju su osjećali prema drugoj osobi bila ljubav i koji su, nakon što je poslije nekoliko godina braka ta spolna strast splasnula, uvjerili sebe kako je njihova ljubav mrtva? Jedna je žena nakon svoga četrnaestog razvoda izjavila da još uvijek traži “pravog muškarca”. Ne može ga naći jer nijedno ljudsko biće ne može zadržati spolnu strast živom i u isto je vrijeme zadovoljavati.

Osim ovog brkanja ljubavi s tjelesnom željom, postoji još raširenije mišljenje da je ljubav neodoljiva emocionalna sila kojoj ljudsko biće ne može odoljeti. Kako pojednostavljeno tvrdi suvremena masovna kultura, posebice literatura i zabavni mediji, ljubav je sposobna pogoditi nas u bilo kojem trenutku poput teške bolesti – pod uvjetom da postoji virus prave osobe. Ti ljubavnici s ekrana, koji jadikuju: “Ah, to je jače od mene” ili: “Ništa ja tu ne mogu”, i, nažalost, oni koji su pod njihovim utjecajem čine od ljubavi svojevrsnu bolest.

Reći, međutim, da je ovo emocionalno stanje ljubav, značilo bi identificirati ljubav s nečim u našoj prirodi što je još nepredvidljivije od spolne želje. Naša emocionalna stanja variraju iz dana u dan; iz sata u sat mijenja se naše raspoloženje – naša radost danas može sutra ustupiti mjesto tuzi. Nitko se ne smije po cijeli dan, a isto tako nitko ne bi mogao dugo izdržati taj uzvišeni emocionalni zanos za koji neki kažu da predstavlja ljubav.

Kao čin volje, ljubav zahtijeva slobodu

Sva ova pogrešna tumačenja ljubavi – da je ljubav spolna želja ili emocionalno stanje ili kombinacija ovih dviju stvari – čine istu pogrešku jer u objašnjavanju ljubavi polaze od načina na koji ona djeluje na pojedinca koji tu emociju osjeća ili poznaje tu strast; ova su tumačenja usmjerena prema unutra, prema osobi koja ljubi, a ne prema van, prema osobi koju se ljubi. Osim toga, po njima je ljubav izvan kontrole osobe koja ljubi, i na taj joj se način otima najdragocjeniji atribut. Pravi razlog zbog kojeg je ljubav neprocjenjiva jest taj što je slobodna.

Ljubav koja se ne daje slobodno uopće nije ljubav. Ništa nas ne može prisiliti da nekoga ljubimo. Bog nas ne prisiljava da ga ljubimo. Ljubav je potpuno pod našom kontrolom. Da nije, Isus nam ne bi mogao zapovjediti da ljubimo, jer bi nam tako zapovjedio da učinimo nešto izvan naše moći.

Ali Isus nam jest zapovjedio da ljubimo, i to na određen način: “Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.” Kada slobodan izbor svoje volje da združimo život s drugom osobom iskažemo zavjetom na vjernost do smrti i nastavimo ga štititi svakodnevnim primjerima odanosti samom Bogu, taj slobodan izbor u stanju je odolijevati svim olujama vremena i okolnosti. Takva ljubav može odoljeti čak i emocionalnoj ili spolnoj privlačnosti druge osobe za koju nam se može činiti da bi na našu ljubav možda pružila više zauzvrat. Čak i ako smo trenutno nesretni i ako nam se čini da promjena bračnog druga nudi brojne prednosti, moramo se okrenuti Isusu koji je umro mučeničkom smrću na križu kako bi nas naučio što ljubav može iziskivati.

Ljubav ne traži uzvraćanje

“Htjeti dobro drugomu.” U ovome nema nikakve naznake o bilo kakvom uzvraćanju onomu koji ljubi. Upravo na to mislimo kada kažemo da ljubav ushićuje – da je sve usmjereno prema drugoj osobi. Istina je, međutim, da mi često tražimo uzvraćanje ljubavi, često tražimo nagradu; ali u onoj mjeri u kojoj je to tako, čistoća je ljubavi oslabljena; i ako naša ljubav ikada žudi samo za posjedovanjem voljene osobe, znači da je popustila požudi.

Ako želimo dobro drugoj osobi samo zato što će se to dobro vratiti nama samima, naša je ljubav postala gramziva. Oba ova pogrešna tumačenja ljubavi rezultiraju depersonalizacijom voljene osobe. Mi voljenoj osobi oduzimamo njezinu subjektivnost; mi je više ne gledamo kao osobu, nego jednostavno kao neki objekt koji se tiče samo nas samih. Mi je počinjemo smatrati važnom samo zbog tog odnosa prema nama, zbog mogućnosti da je iskoristimo, a ne zbog toga što je dragocjena i jedinstvena i što bi je trebalo ljubiti zbog onoga što ona jest.

Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje. (1Kor 13,4-8)

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Glava obitelji”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.