Čemu služi brak? Kada razmisliš o njemu, to je vrlo dubokoumno pitanje, o kome su oci Drugoga vatikanskog koncila dugo razmišljali. Koncil naučava: “U svojoj osnovi, institucija braka i bračna ljubav, posvećeni su stvaranju i odgoju djece i u tome je njihova kruna i vrhunac.” Dalje dodaje:

“… Muškarac i žena, koji su po zavjetu bračne ljubavi ‘ne više dva, već jedno tijelo’ (Matej 19,6), služe i pomažu jedno drugome kroz blisko zajedništvo svojih osobnosti i svojih radnji…” Također naučava da supružnici u braku, ispunjavajući svoje bračno i roditeljsko poslanje, “sve se više i više pojedinačno usavršavaju i uzajamno posvećuju, te tako zajedno slave Boga”. Izrecimo to jednostavnije. Brak je institucija u kojoj se par obvezuje da cijeli život jedno drugom služi u ljubavi, da bi rasli u svetosti i da bi odgajali svece za Boga.

Sakrament – obveza

Zašto je stopa rastave braka u Sjedinjenim Američkim Državama oko 50 posto, a za one koji su živjeli zajedno prije braka, blizu 75 posto? Možda je jedan od razloga taj što mnogi nisu svjesni koliko velik pothvat brak zapravo jest. Bračni zavjeti jesu velika odgovornost.

Jednom mi je došla žena koju je godinu dana ranije napustio muž. Sada joj se želio vratiti, ali ona je bila strašno povrijeđena time što ju je on bio napustio. Bio joj je rekao neke grozne riječi, a njezinim roditeljima još i gore. Željela je znati što bi se dalo napraviti oko poništenja braka. “Kako bih ga ikada mogla primiti natrag?” pitala je. Izvadio sam Bibliju i započeo čitati iz Knjige Postanka “… čovjek će ostaviti svoga oca i majku da prione uz svoju ženu, i njih dvoje bit će jedno tijelo” (Postanak 2,24).

“Učinila si zavjet, zar ne?” pitao sam je.

“Da.”

“Pred Bogom?”

“Da”, odgovorila je.

“Zar ne misliš da bi tada trebala učiniti sve što je u tvojoj moći da održiš taj zavjet?”

“Pa, valjda da. Ali, što je s mojim roditeljima? Kako mogu prihvatiti ono što je njima učinio?” pitala je.

“Čovjek će ostaviti oca i majku da prione uz svoga supružnika.” Odgovorio sam.

“Želite reći da moram biti odanija svom mužu nego svojim roditeljima?”

“U pravu si”, rekao sam. “Udana osoba nikada ne bi smjela dopustiti da osoba iz njezine obitelji, pa čak niti majka ili otac, budu između nje i njezina muža, osim možda ako je to da bi se spasilo nečiji život. Nitko nikada ne bi smio misliti da mora biti više vjeran roditeljima nego svom vlastitom bračnom drugu. Brak stvara posvećenu vezu koja daleko nadilazi sve rodbinske veze.” Primila ga je natrag. Prolazili su kroz teška razdoblja, ali još su uvijek zajedno. Čudi me kako često ljudi zaborave ono što su obećali na dan svog vjenčanja.

Toj bi ženi bilo jako drago da sam joj rekao da može dobiti poništenje. Možda bi ga i zatražila. Ali, Bog to nije namjeravao. Isus nam je o braku govorio da se to što je Bog učinio jednim više ne rastavlja (Matej 19,6). Opet je u Luki 16,18 vrlo strogo optužio za preljub one koji se rastaju pa opet žene i udaju.

Kako brzo zaboravljamo što bračni zavjet uistinu jest. To je obveza pred Bogom da ćemo do kraja života služiti jedno drugom u ljubavi, da bismo bili znak i sakrament prema svijetu, one zavjetne ljubavi koja je između Krista i njegove Crkve, između Boga i njegova naroda. Ali kada stvari postanu teške, kako brzo kršćani počnu zvučati poput ostatka svijeta.

Ima nešto što bismo trebali shvatiti o svakoj obvezi: to nije samo odricanje slobode već je također i izražavanje slobode. Ako se nikada ni na što ne obvežeš, tada će tvoja sloboda biti bezvrijedna. Francuzi će reći ‘Tout choix est un sacrifice’ (Svaki je izbor žrtva). Ali ako nikada ne učinimo izbor, čemu nam sloboda? Izabrati, vezati se i ostati vezan najplemenitije je vježbanje slobode.

Svaka obveza prema osobi, svako prijateljstvo i ljubav na neki nas način sputava. Ljubiti Boga znači činiti neke stvari koje radije ne bismo činili i izbjegavati neke stvari koje bismo željeli učinili. Ne možeš biti u odnosu s nekim a da to ne stvori neke ograde na tvoje postupke. Ali, biti u odnosu, s Bogom, sa supružnikom, s drugim ljudima, to je ono što nas ispunja kao osobe. Ne uspjeh, niti bogatstvo, niti slava, niti ugoda. Samo nas kvalitetni odnosi mogu učiniti sretnima.

Razmišljaj o ovim zavjetima koje ćete ti i tvoj supružnik učiniti kada se vjenčate. “Ja, Ivan, uzimam tebe, Mariju, da budeš moja žena. Obećajem ti da ću biti s tobom u dobru i u zlu, u bolesti i zdravlju. Voljet ću te i poštivati sve dane života svoga.”

Koje divno obećanje! Aktivno i dugo o njemu razmišljaj ako se namjeravaš vjenčati.

Bit ću ti odan u dobru i u zlu. To znači da ću biti tebi vjeran ili vjerna kada odnos među nama nije u najboljem redu. Bit ću ti vjerna kada ne bude novca, kada se kasno vratiš kući, kada smo oboje tako jadni i nesretni.

Bit ću ti vjeran kada dobiješ na težini, kada posijediš, kada oćelaviš i kada tvoja ljepota izblijedi. U braku nije riječ o maksimiziranju uživanja, već o tome da se slijedi Božji poziv da tu osobu nesebično volim i da zajedno odgajamo ljude koji će biti sveti. Nije riječ o tome da iz osjećaja ljubavi jedno za drugog dobijemo svu moguću radost i zadovoljstvo, već o tome da kroz dobrotu, ljubaznost i velikodušno sebedarje, pa čak i onda kada nas to ranjava, izgradimo ozbiljno, mirno i dugovječno prijateljstvo. Također, da sebe zajedno ulažemo u podizanje božanskog potomstva te time pomažemo jedno drugom rasti u svetosti.

Biti ću ti odan u bolesti i zdravlju. To znači da ću ti biti vjeran čak i ako oboliš od multiple skleroze ili od neke druge ozbiljne bolesti koja će te prikovati za krevet. Bit ću s tobom kada ostariš, kada budeš morao koristiti pomoć u hodanju, kada budeš u invalidskim kolicima. Bit ću tu, kraj tebe.

Voljet ću te i poštivati sve dane života svoga. Drugim riječima, činit ću što je za tvoje dobro, za tvoju sreću, svaki dan, bez obzira na to što se može dogoditi, bez obzira na to koliko si sinoć prema meni bio neljubazan, bez obzira na to koliko se osjećam povrijeđenom. Uvijek ću raditi na tvoje dobro. Ali, ne samo da ću te voljeti, ja ću te također poštivati. To znači da ću ti odavati priznanje i da ću priznavati tvoje dostojanstvo. Neću s tobom postupati olako ili kao s nekim tko mi je podložan. Uzdizat ću te kao onoga ili onu koja je posebna, koja je meni vrijedna. To ću činiti svakog dana svog života.

To je zavjet što ga daješ pred Bogom, pred njegovim oltarom. Drugim riječima, jedno je to obećati svome suprugu ili supruzi, ali zavjet za svjedoka poziva Boga. Tako ako ne održiš ovaj zavjet, to je mnogo teže nego kada samo ne bi poštivao obećanje ili ugovor. Svoje riječi mladenci daju pred Bogom.

Prije nego što se s time pomirite, dugo i naporno o tome razmišljajte. Jesi li zbilja spreman ili spremna na ovu vrstu predanja? Jesi li primio ili primila dovoljno milosti da bi održala ovu vrstu zavjeta? Imaš li dovoljno jak karakter? Razmišljaj o tome danima i mjesecima prije vjenčanja. Ako nisi spreman, odnosno spremna, iskoristiti svaki gram svoje moralne, psihološke i fizičke snage na ispunjavanje ovog zavjeta, tada ga nemoj učiniti. Možda nisi siguran ili sigurna da je to prava osoba za tebe, ali mora postojati apsolutna sigurnost da si voljan, odnosno voljna raditi na svom braku. To je doista velik korak s gledišta tvoje vjere. Nemoj ga uzeti olako.

Tvoj bračni zavjet ne tiče se samo tebe i tvog bračnog druga. To bi trebao biti znak svijetu, znak ljubavi između Krista i njegove Crkve (Efežanima 5,32). Bi li Krist ikada napustio svoju Crkvu? Nikada! Rekao je da će s nama biti zauvijek, sve do kraja svijeta (Matej 28,20), pa će tako i biti. Ti i tvoj supružnik svijetu ste simbol te zavjetne ljubavi. Jesi li spreman na to? Jesi li spremna na ovom odnosu raditi napornije nego što si radila na bilo čemu drugom ikada u svom životu? Jesi li spreman progutati svoj ponos tisuću puta godišnje da bi u domu izgradio mir? Jesi li spremna reći “volim te” nekome tko ti je izrekao grube i prijeteće riječi, pa čak i nekome tko se u posljednje vrijeme ponašao kao tvoj najgori neprijatelj? Jesi li na to spreman, jer si obećao, zavjetovao se, da ćeš je voljeti? Razmisli o neizmjernoj veličini ovoga zavjeta kada se odlučiš na vjenčanje nakon samo devet mjeseci udvaranja. Razmisli o nesagledivoj veličini ovoga zavjeta kada se odlučiš na brak u svojim ranim dvadesetima. Razmisli o ovom golemom zavjetu kada ti mnogi među tvojim prijateljima i u obitelji govore da je ta osoba problematična. Razmisli o veličini tog zavjeta kada želiš ući u brak s nekim tko nije vjernik, tko nema mjesta za Boga. Moli se za svoj brak. Moli se za milost da taj zavjet učiniš s dubokom svijesti što činiš i za milost da do smrti održiš taj zavjet. Moli također da onaj ili ona s kime ulaziš u brak učini isto, jer to je ono što znači ući u sakrament svete ženidbe.

Preuzeto iz knjige Thomasa G. Morrowa “Kršćansko udvaranje u svijetu naglašene spolnosti – vodič za katolike”