Doista, postoji otrov u poljupcima bludnice, otrov skriven i nevidljiv. Zašto onda jurcaš za zabranjenim nasladama koje rađaju propast i zadaju neizlječive rane umjesto da živiš razborito i ne podneseš ništa loše?

Od svoje žene možeš dobiti i užitak i sigurnost i opuštanje i poštivanje i pohvalu, imajući čistu savjest, a bludnica ti donosi gorčinu, silnu štetu i vječnu osudu. Ako te i ne vidi netko od ljudi, savjest te nikada neće prestati optuživati; kamo god pošao, svugdje će te pratiti optužbe i strašni krici toga neumoljivog tužitelja.

Ako netko traži užitak, neka posvema izbjegava blizinu bludnica. Ne postoji ništa tako gorko kao ta navada, ništa sramotnije od takvih odnosa; nema odvratnijega društva od njih. “Neka je blagoslovljen izvor tvoj i raduj se sa ženom svoje mladosti: neka ti je kao mila košuta i ljupka gazela; pij vodu iz svoje nakapnice i onu što teče iz tvoga studenca.”( Izr 5,18-19)

Ako posjeduješ izvor čiste vode, zašto hitaš do jame pune mulja koja smrdi na pakao i neizrecivu kaznu? Koja ti je isprika? Koje ti je opravdanje? Ako bivaju kažnjeni i ispaštaju i oni koji prije braka padahu u bludništvo, poput čovjeka koji je na sebe ponovno odjenuo zaprljanu odjeću, još veća kazna slijedi onima koji to čine u braku. U tomu slučaju krivnja je dvostruko ili trostruko veća jer su, hoteći se nauživati takve utjehe, zapali u tu nečistoću i taj se grijeh više ne računa samo kao bludništvo nego kao preljub, a to je najodvratniji među grijesima.

Nemojmo stoga nikada prestati ponavljati i sebi samima i svojim ženama ove zapovijedi; zato ću i ja sam završiti upravo tim riječima: “Zbog bludnosti neka svaki ima svoju ženu i svaka neka ima svoga muža. Muž neka vrši dužnost prema ženi, a tako i žena prema mužu. Žena nije gospodar svoga tijela, nego muž, a tako ni muž nije gospodar svoga tijela, nego žena.” (1 Kor 7,2-4) Čuvajući pomno te riječi, na ulici i u kući, po danu i po noći, za stolom i u postelji i bilo gdje drugdje, potrudimo se i mi sami te naviknimo i svoje žene da ponavljaju te riječi nama i mi njima da, proživjevši ovaj život u čistoći, pristignemo u kraljevstvo nebesko, po milosti i čovjekoljublju Gospodina našega Isusa Krista, po kojemu i s kojim Ocu, zajedno s Duhom Svetim, slava u vijeke vjekova. Amen.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Brak” Ivana Zlatoustog. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.