Toliko se često događa oko nas da pomalo postajemo ravnodušni na sve učestaliju pojavu raspada braka i na posljedice te tragedije. S druge strane uočavamo sve snažnije širenje mentaliteta koje blagonaklono gleda na problem razvoda. Mentalitet koji zastupa razvod širi se zahvaljujući medijima koji nas neprestano bombardiraju konkretnim razvodima, promjenama partnera itd…. Najteža posljedica je omalovažavanje istine nerazrješivosti braka u svijesti katolika. Događa se da se čak i sami supružnici, vezani sakramentom ženidbe, dogovaraju, upravo »planiraju« razvod u slučaju neuspjeha u braku… Nažalost, nerijetko i katolički roditelji potiču svoju djecu na razvod u trenucima bračnih kriza!? Što se događa?

Tri i pol mjeseca prije svoje smrti, Ivan Pavao II. je rekao: »Nažalost, napadi na brak i obitelj postaju svakim danom sve snažniji, sve radikalniji, kako na ideološkoj razini tako i u sferi zakonodavstva.« (Predstavnicima Foruma obiteljskih zajednica, 18. prosinca 2004.) Taj veliki prorok s izuzetnom preciznošću uspijeva dijagnosticirati stvarnost koja nas okružuje. U riječima Svetog Oca jasno se prepoznaje upozorenje da se povećanje broja rastava braka i degradacija vrijednosti obitelji ne događaju slučajno. Nije to »efekt uobičajenih civilizacijsko-kulturnih promjena«, kako povremeno čujemo od suvremenih kreatora današnje stvarnosti koji tvrde da »obiteljska politika  treba biti predmetom javnih rasprava, pri čemu se trebaju uzeti u obzir promjene kojima je izložena suvremena obitelj, zauzimajući se i za najrazličitije oblike partnerskih veza.« (Iz programa konferencije Obiteljska politika u  Europi, Varšava, 27. rujna 2007.). Čini se, snažan porast broja razvoda u Europi nije slučajna pojava. Očito netko taj proces stalno ubrzava i potiče. Posljedice takvog djelovanja, iznimno su teške.

Kako se braniti?

Iz svega glasa treba braniti vrijednost nerazrješivosti ženidbe koju je ustanovio Bog: »Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja« (Mt 19, 6).

Ako ga se konkretno i otvoreno napada, potrebno ga je onda  snažno štititi i braniti. Ali prvenstveno osviješteno i osvjedočeno. Prisjetimo  se iznova najvažnijih izjava Svetog Oca Ivana Pavla II.:

1. »Temeljna obveza Crkve je dati snažnu potvrdu – kao što su to činili sinodski oci – nauka o  nerazrješivosti ženidbe. One, koji u našim vremenima smatraju preteškim ili nemogućim vezati se za čitav život s jednom osobom, i one koji imaju iskrivljene poglede na brak zahvaljujući kulturi koja odbacuje njegovu nerazrješivost, dapače, ismjehuje obvezu supružnika na vjernost, potrebno je ponovno prisjetiti na radosnu vijest o neizmjernoj snazi  bračne ljubavi koja u Isusu Kristu pronalazi svoj temelj i svoju snagu.« (Familiaris consortio, p. 20)

2. »Jedno tijelo! Teško je pojmiti svu snagu tog izraza! U biblijskom poimanju, riječ ‘tijelo’ ne označava samo fizičku prirodu čovjeka, već njegov duhovni i tjelesni identitet. Supružnici ne tvore samo tjelesno jedinstvo, već istinsko jedinstvo osoba. To jedinstvo toliko je duboko da oni postaju u prolaznoj stvarnosti na neki način odsjaj Božjeg ‘Mi’, triju osoba Presvetog Trojstva.« (Jubilej  obitelji, 15. listopada 2000.).

3. »Ženidba je nerazrješiva: ta dobra značajka izražava jednu od dimenzija njegovog objektivnog postojanja, a ne nešto čisto subjektivno. Posljedica ‘dobra nerazrješivosti’ je dobro samog braka; neshvaćanje značajke nerazrješivosti predstavlja nerazumijevanje suštine braka. Iz toga slijedi da ‘težina’ nerazrješivosti i ograničenja koje se s njom povezuju, s obzirom na ljudsku slobodu, nisu ništa drugo već druga strana medalje – da se tako izrazimo – u odnosu na dobro i mogućnosti koje nosi institucija braka kao takva. U toj perspektivi nema smisla govoriti o ‘ograničenju’ ljudske slobode, jer ona mora zrcaliti i braniti prirodne i Božje zakone, koji su istina koja oslobađa (usp. Iv 8, 32).«  (Govor Rimskoj Roti, 28. siječnja 2002., 4)

4. »Nedopustivo je prepustiti se utjecaju mentaliteta koji se zalaže za razvod: ne dopušta to pouzdanje u prirodne i natprirodne darove kojima Bog obdaruje čovjeka. Dušobrižničko djelovanje mora podupirati  i naviještati nerazrješivost braka. Potrebno je ukazivati na doktrinarne aspekte, objašnjavati ih i braniti.

Najvažnije je, pak, konkretno djelovanje koje proizlazi iz njih. Kada bračni par doživljava poteškoće, duhovni pastiri i drugi vjernici moraju pokazati svoje razumijevanje, ali i jasno i odlučno podsjećati da je put prema pozitivnom rješenju krize u bračnoj ljubavi. Upravo stoga što ih je Bog povezao neraskidivim vezom, muž i žena, u dobroj volji, koristeći se svim ljudskim sredstvima koja su im na raspolaganju, ali prije svega pouzdajući se u pomoć milosti Božje, mogu i trebaju pobijediti trenutke izgubljenosti, obnovljeni i osnaženi.« (Govor Rimskoj Roti, 28. siječnja 2002., 5)

Mnogi bračni drugovi sa strahom gledaju u budućnost. Raste broj razvoda nakon  dvadeset i više godina  zajedničkog života… No, što je uzrok tim razvodima? Sve je prisutniji ciničan izraz – zamjena za novi model,  kao da muž i žena nisu osobe, već konzumenti, a njihova vrijednost mjerljiva jedino brojem godina koje su  zajedno »izdržali«. Kao da se u toj »novoj kulturi« na čovjeka gleda kao na model automobila, televizora ili  sata?…

Za mnoge razvod proizlazi iz potrebe samodokazivanja u vrijeme krize srednjih godina ili poradi zaboravljanja na moralne vrijednosti za vrijeme kakvih zabava. Ogromne poteškoće koje su zahvatile brakove uslijed prijevara dovode do još većih bojazni i strahova: možemo li uopće izdržati u vjernosti? Može li moj supružnik ostati postojan, siguran od pomodnih trendova? A možda, upravo mi, koji želimo živjeti u vjernosti, nismo normalni?

Jedini i nepogrješiv recept za nadvladavanje tih strahova i postizanje ustrajnosti u vjernosti je Pročitaj i daruj drugima intenzivan život u milosti sakramenta ženidbe. Nije to teško. Dovoljna je svakodnevna zajednička molitva  supružnika, redovita ispovijed, zajedničko sudjelovanje u svetoj nedjeljnoj Misi, nošenje vjenčanog prstenja, slavljenje godišnjica braka i svjesno njegovanje bračne ljubavi.  Snaga sakramenta ženidbe ukorijenjena je u svemogućoj Kristovoj ljubavi koja pobjeđuje svako zlo. Potrebno je jedino vjerovati u njegovu ljubav i intenzivno iz nje crpsti snagu. Izvor snage sakramenta ženidbe je u prisutnosti Kristovoj u trenutku sklapanja ženidbe, kao i uvijek iznova po svakodnevnoj molitvi i u sakramentima pomirenja i Euharistije. »Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu.« (Lk 18, 7-8) Treba mu povjeriti sve bračne probleme i zajedno ih s njim rješavati, zajedno s Kristom trpjeti i nositi svakodnevni križ. Jedino tako bit će nadvladana svaka, pa i najteža bračna kriza. Ustrajnost u vjernosti i u nerazrješivosti braka nije jednostavna. Nesumnjivo je to najljepši i najvažniji zadatak supružnika, a u njegovom izvršenju sam Stvoritelj nam žarko želi pomoći. U konačnici, vjernost vodido potpune radosti koju je Bog namijenio onima koji ga ljube i koji idu njegovim putem. O toj neizmjernoj radosti svjedoče brojni bračni parovi koji su uspjeli nadvladati krize i koji su u Isusu našli snagu, a u Svetom Pismu putokaz kako graditi trajnu bračnu sreću. U današnje vrijeme, okruženi snažnom kampanjom zla koja je usmjerena protiv obitelji, ne smijemo ovu radost zadržati samo za sebe.

Kao supružnici moramo ispuniti obvezu naviještanja Radosne vijesti cijelom svijetu. Dozovimo još jednom u  pamet riječi Ivana Pavla II.:

1. »Dozva dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva (usp. Mk 6,7). I vas također Bog šalje udvoje – po tom velikom sakramentu koji vas sjedinjuje kao muža i ženu – čini vas i svjedocima Raspetoga i Uskrsloga.

(…) Trebate ispuniti to poslanje cijelim svojim životom. Na taj osobit način morate biti svjedoci. ‘Više će se cijeniti istinska bračna ljubav i oblikovati će se po njoj društveno mišljenje, ako kršćanski supružnici budu vođeni u ljubavi zakonima vjernosti i harmonije.’ (II. vatikanski sabor)« (Govor pokretu Fokolara, 3. svibnja 1981.).

2. »Kršćanski supružnici! U svom zajedništvu života i ljubavi, u svom uzajamnom predanju i velikodušnom prihvaćanju djece, budite u Kristu svjetlo svijeta! Gospodin vas moli da svakoga dana budete svjetiljka, ne da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. (Mt 5, 15) Budite prije svega ‘radosna vijest za treće tisućljeće’, i gorljivo živite svoje poslanje.« (4. svjetski dan obitelji, Manila, siječanj 2003.)

Mieczysław Guzewicz

Časopis Ljubite jedni druge 2010., str. 47-79