Djeca su osobiti Božji blagoslov roditeljima. No, jasno nam je da Bog ne blagoslivlja svaki par djecom. Neki mole i nadaju se da će im Gospodin umnožiti obitelj i milostivo odgovoriti na njihove prošnje. Drugi neprestano dolaze pred Božje prijestolje, mole, poste, čine pokoru i dobra djela, sve s nakanom da ih Bog blagoslovi djecom, ali kao da su suočeni sa zidom šutnje. Promatraju kako njihovi prijatelji i poznanici zahvaljuju Bogu za trudnoću i rođenje djece. Gledaju čak i ljude koji se ne pouzdaju u Boga, niti žive uzornim životom, a Bog ih blagoslivlje djecom. Tada i najnevinije pitanje poput onoga: “Koliko djece imate?”, postaje bolan podsjetnik na vlastitu nevolju. Kako se ohrabriti kad naručje ostaje prazno, kad žena i muž nemaju koga zagrliti, o kome se brinuti?

Evanđelist Luka može nam pomoći u promišljanju o ovoj bolnoj stvarnosti. U njegovu evanđelju neki uglednik dolazi Isusu da ga pita: “Što mi je činiti da baštinim život vječni?” (Lk 18,18). Isus ga tada podsjeća na provođenje Deset zapovijedi, a on mu odgovara da je sve to od mladosti činio (18, 20-21). Tada mu Isus odgovara: “Još ti jedno preostaje: sve što imaš prodaj i razdaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom” (19,22). Nije dakle dovoljno samo provoditi zapovijedi, potrebno je krenuti za Isusom na potpun, korjenit način. Spomenuti uglednik to nije mogao, “jer bijaše silno bogat” (18,23). Njegovo ga je bogatstvo sputavalo na putu nasljedovanja Isusa, odnosno na putu prema životu vječnome. Ne treba pri tom misliti samo na materijalno bogatstvo. Može se ovdje misliti na sve ono što čovjeku otežava nasljedovanje Gospodina.

Tko dopusti da neispunjene želje nadvladaju njegovu želju za životom vječnim, za nasljedovanjem Isusa, taj je poput ovoga bogataša. Ne dopušta Gospodinu da ga pozove prema većim ciljevima. Neke Bog poziva da, rađajući i odgajajući djecu, ostvare sebe i budu njegovi suradnici u stvaranju i održavanju ovoga svijeta. Druge poziva da na neki drugi način ostvaruju, pridonoseći njegovoj stvari u svijetu drugim darovima i sposobnostima koje su od njega primili. Ostaviti svoje ideje o tome kako ću se ostvariti i ispuniti svoje poslanje na ovome svijetu, a prihvatiti Božje, jedini je put nadilaženja ovih nevolja. Baš zbog toga Isus kaže: Zaista, kažem vam, nema ga tko bi ostavio kuću, ili ženu, ili braću, roditelje, ili djecu poradi kraljevstva Božjega, a da ne bi primio mnogostruko već u ovom vremenu, i u budućem vijeku život vječni” (Lk 18, 29-30). Parovi čije molitve za dar djece nisu uslišane na onaj način kako bi oni to htjeli, nadvladat će bol i tugu otvore li se ovoj perspektivi koju im Bog pruža.

U tome smislu oni su doista poput kakvih siromaha, jer lišeni su nekog bogatstva koje drugi imaju, koje je kod drugih parova nešto normalno. U vezi s tim oni mogu čitati i Lukin opis Isusova boravka u jeruzalemskom Hramu, kad je promatrao kako bogataši bacaju u riznicu svoje darove, dok je udovica ubacila dva novčića. Tada je rekao: “Uistinu, kažem vam: ova je sirota udovica ubacila više od sviju. Svi su oni zapravo među darove ubacili od svog suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sav žitak što ga imaše” (Lk 21, 1-4). Tko nije blagoslovljen djecom, ne može se naravno ostvariti kroz njihov odgoj i obrazovanje, pomaganjem njihovu rastu i sazrijevanju, no može se ostvariti i može pridonijeti rastu kraljevstva Božjega na druge načine, onim što ima. Takvi parovi katkad raspolažu s više novca nego što je slučaj s onima koji imaju djecu, jer oni ne troše na vrtić, školu, fakultet, na hranu, odjeću i ostale potrepštine za djecu. Novac koji bi inače bio namijenjen djeci, ovi bi parovi trebali znati upotrijebiti u druge svrhe, prije svega darujući ga onima kojima je potrebniji, potpomažući plemenita djela, ulažući u opće dobro. Tako će primiti mnogostruko već u ovome vremenu. Primit će zahvalnost brojnih osoba kojima će pomoći. Ne treba to biti samo novac. Parovi koji nemaju djece često imaju više slobodnog veremena nego što je to slučaj s onima koji djecu moraju čuvati, voditi u vrtić i školu, voziti na različite izvanškolske aktivnosti, biti uvijek uz njih. Stoga bi takvi parovi višak vremena trebali znati uložiti u različite aktivnosti koje bi donosile dobro drugima i društvu općenito. Na taj bi način, osobito ako to muž i žena čine zajednički, njihova ljubav i bez djece bila plodna.

Upravo to znači predati sama sebe Gospodinu, a onda i svima drugima, kako to kaže Pavao u Drugoj poslanici Korinćanima (2 Kor 8,5). Opet je u temelju takve darežljivosti Isus Krist: “Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite” (8,9). Kao što je Krist u svojoj darežljivosti išao do kraja, tako bi parovi bez djece u svojoj darežljivosti trebali ići do kraja, nalazeći u tom darivanju ispunjenja svoga poslanja, smisao svoga života i svoga zajadništva.

Ne smije se pritom zaboraviti ona osobita darežljivost i velikodušnost, u kojoj parovi odlučuju posvojiti dijete koje je zbog ovih ili onih razloga ostalo bez roditelja. Sigurno je da na putu posvajanja postoje mnoge i visoke preprjeke, od birokratskih zavrzlama do dugoga čekanja, no oni koji se upuste u ovu avanturu na kraju će zasigurno naći blagoslov. Bit će to blagoslov djetetu koje su obdarili mogućnošću da ima svoju obitelj, a onda i blagoslovom koji će prepoznati u sebi samima dok budu to dijete pratili kako raste i sazrijeva. Ovo je darivanje mnogo više od darivanja novca ili vremena. To je darivanje samih sebe. U tom darivanju ovi, novi roditelji otkrit će koliko bogatstvo zauzvrat primaju.

Još je jedna stvar na koju parovi bez djece, pa čak i oni koji su usvojili dijete ili djecu, ne smiju zaboraviti. To je nada, nada da će im Bog darovati i vlastito dijete. Stoga one molitve i prošnje s početka ovoga promišljanja ne smiju biti odmah prekinute. Kao primjer u tome mogu poslužiti toliki biblijski likovi koji su dugo bili bez djece, a tek u starosti donijeli su na svijet dijete koje će biti uvršteno među najvažnije biblijske likove. Takav je bio slučaj s Abrahamom i Sarom kojima se rodio Izak (Post 21), s Manoahom i njegovom ženom kojima se rodio Samson (Suci 13), s Elkanom i Anom kojima se rodio Samuel, ali i sa Zaharijom i Elizabetom kojima se u starosti rodio Ivan Krstitelj. U Lukinu evanđelju o ovom, posljednjem paru čitamo: “Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi” (Lk 1,5-7).

Besprijekoran život u skladu s Božjim zapovijedima može biti još jedno od poslanja parova bez djece. Oni mogu postati, svojim životom, pravi navjestitelji evanđelja, ne prestajući moliti za plodnost. To su činili i Zaharija i Elizabeta. Tako, kad je jednom Zaharija bio u hramu i obavljao svoju svećeničku službu, pristupio mu je anđeo i rekao: “Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina” (1,13). Svakom paru bez djece upućene su ove prve anđeoske riječi: “Ne bojte se!” Nemaju se doista čega bojati, jer i oni su na dlanu Božjem. I za njih je on pripremio predivne darove. I njima poručuje: “Uslišana vam je molitva!” Jedino što ne možemo predvidjeti, to je na koji je način molitva uslišana. U svakoj uskoj vezi s time valja čitati i riječi upućene Djevici Mariji. Nju anđeo Gabrijel šalje Elizabeti koja je već trudna i kaže joj: “I ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!” (1,36-37)

Bogu ništa nije nemoguće! To je ključna riječ! Bog može ovu našu sadašnju nevolju okrenuti na sreću i blagoslov. Često to čini onako kako mi to ne bismo očekivali, no on to čini na način koji je najbolji za nas, za naše bližnje, za svijet. Povjerenje u Boga temeljni je stav parova bez djece.

Bože, tebi je sve znano, sve naše nevolje i teškoće, sve naše žalosti i neuspjesi. Pogledaj parove koji ne mogu imati djece, pa ih utješi svojom milošću. Bože, tebi ništa nije nemoguće. Nema toga što ti ne bi mogao učiniti i to si već toliko puta pokazao tijekom povijesti spasenja. Pokazao si to i na velikim likovima u Svetome pismu. Pokaži, molimo te, svoju svemoć i na nama. Pokaži svoju svemoć osobito na parovima koji ne mogu imati djece, te ih blagoslovi plodnošću. Amen.

Gornji tekst je izvadak iz knjige fra Darka Teperta “Riječ o obitelji”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.