TEMELJ ISTINSKE BRAČNE LJUBAVI

Evo kako Duh Sveti može učvrstiti vaš brak i ojačati vašu ljubav

Zaklinjem vas… živite dostojno poziva kojim ste pozvani! Podnosite jedni druge u ljubavi; trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! (Ef 4,1-3).

Foto: www.stocksnap.io

U svakome braku dolazi do kriza i iskušenja. I svaki mladi bračni par treba biti svjestan da ove krize mogu učvrstiti savez ljubavi. Prava ljubav daje potrebnu snagu da se opstane u svakoj kušnji. Ona vodi djelima koja su utemeljena u poniznosti, za međusobnu pomoć i predanje. Prava ljubav izlazi iz Duha Svetoga.

Duh Sveti utire put prema sasvim novoj razini doživljaja

Kad dvoje ljudi ulazi u vezu, to se događa zbog njihove međusobne naklonosti, zajedničkih vrijednosti i osjećaja, zbog toga što se oni priklanjaju jedno drugomu. Ništa se od navedenoga ne može izostaviti ali treba priznati da Duh Sveti daje bračnim parovima sasvim novu dimenziju zajedničkih iskustava.

Naravno da bračna ljubav koja počiva na impulsima osjećaja može biti prekrasna, ali može postati nesretna i razdvajati. Na duge staze osjećaji su vrlo slab temelj. Samo ljubav koju vodi Duh Sveti može dati spoznaju i stalnost.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ako ljubav i jedinstvo promatramo na ljudskoj razini, ostajemo kao oblaci koje vjetrovi nose po nebu. Ali ako tražimo jedinstvo u Duhu Svetome, Bog može razviti u nama ljubav čija će vjernost trajati do konca. Duh Sveti sažiže sve nestalnosti. On će očistiti i našu ljubav. Prava ljubav ne nastaje u nama, nego je na nas izlivena.

Braku koji stoji pod zaštitom Duha Svetoga osigurana je vjernost. Gdje nema vjernosti, ne može rasti ni prava ljubav. Brak je u današnjem društvu izložen tolikim pritiscima kao nikada do sada. Ipak, ta bi činjenica mogla i trebala poslužiti prosvjetljenju i jačanju naše vjernosti. Vjernost izvire iz nutarnje svijesti o našem pozivu. Ako se podložimo božanskomu redu, ona dolazi sama od sebe.

Krstitelj Petar Ridmann (predstojnik huterske zajednice u 16. stoljeću) piše u svojem „Pravu“ iz 1545. da božanski red braka ima tri stupnja ili tri stube. Prva je i najviša savez Boga s njegovim narodom, Krista i njegove zajednice, Duha Svetoga i ljudi (Post 2,7; 1 Kor 6,17). Druga je stuba međusobno zajedništvo naroda Božjega – pravednost i ustrajnost u Duhu i duši. Treća je jedinstvo između muža i žene (Ef 5,31) „vidljivo i svakomu prepoznatljivo“.17

Zajednička je vjera najčvršći temelj braka

Apostol Pavao uspoređuje brak i duhovno jedinstvo tako da daje muževima uputu da žene ljube „kao što je Krist ljubio Crkvu (zajednicu) i za nju se predao“ (Ef 5,25). Za kršćane je brak odraz najsavršenijega jedinstva: jedinstva Boga i njegove zajednice. I zbog toga se razloga na poseban način u kršćanskome braku cijeni jedinstvo s Ocem, Kristom i Duhom Svetim. To je jedini i posljednji temelj na kojem brak može opstati.

Brak dvoje vjernika trebao bi dovesti još bliže Kristu i njegovu kraljevstvu. A to se može dogoditi samo ako se svatko pridruži Duhu božanskoga kraljevstva i ako služi zajednici koju vodi taj isti Duh. Najprije mora postojati jedinstvo vjere i Duha, a onda može nastati jedinstvo tijela i duše.

I stoga naša zajednica ne može odobriti sjedinjenje našega člana sa čovjekom koji nije naše vjere ili ne vjeruje u Boga – on ne može slijediti poziv niti živjeti s našom vjerskom zajednicom (2 Kor 6,14). (U Ezrinoj knjizi glava 9. i 10. čitamo kako je Ezra morao stupiti pred Boga i činiti pokoru jer su se Izraelci ženili s pogankama.) S jedne strane vjerujemo da netko tko se potpuno obukao duhom bratske ljubavi i pravednosti ne će biti izbačen, s druge strane smatramo nezamislivim brak našega člana s osobom koja se ne osjeća pozvanom da sa zajednicom teži za punim jedinstvom i traži ga. To bi se protivilo jedinstvu Duha u kojemu je brak najviša razina.

A ako bi tko vjenčan s nekim druge vjere htio stupiti u našu zajednicu, činit ćemo sve da bismo spasili njegov brak, ako uvjerenje supružnika koji drugačije vjeruje nije tomu zaprjeka.

Ako se dvoje ljudi postavlja pod vodstvo Duha Svetoga – ako služe božanskomu jedinstvu i pravdi – nema nikakvoga razloga da bi im se priječio brak. Ali ako nema ovoga duševnoga jedinstva, onda o vjenčanju nema govora. Ako zajednica doista želi biti tijelo, hram Duha Svetoga, onda joj mora biti na prvome mjestu jedinstvo njezinihčlanova pod vodstvom Duha Svetoga.

Ovdje treba naglasiti da ono što se traži od braka pod vodstvom Duha Svetoga ne može biti ispunjeno ni jednim ljudskim sustavom načela i pravila. To se može dogoditi samo u svjetlu jedinstva, a za to su sposobni samo oni ljudi koji su osobno primili i doživljavaju Duha jedinstva i u njegovu smislu počinju živjeti. Bog želi jedinstvo:

Ne molim samo za ove, nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno -ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio (Iv 17,20-23).

Duhovski događaj bio je izraz te volje. Srca ljudi bila su duboko taknuta izlijevanjem Duha Svetoga. Oni su činili pokoru, dali su se krstiti. Njihovo jedinstvo nije donosilo samo plodove samo na duhovnoj razini, nego i u praktičnim, materijalnim vidovovima života. Imanja su davali zajednici, prodavali ih i dobiveno stavljali pred apostole. Iz ljubavi svatko je želio sve svoje predati. Ipak, nitko nije trpio oskudicu, svatko je dobivao što je trebao. I Isus nije dao nikakve precizne upute. Rekao je: “Prodaj što imaš i daj siromasima“ (Mt 19,21). I dogodilo se nešto jednostavno: za Duhove je sišao Duh Sveti i ujedinio srca ljudi (Dj 2,42-47).

Duh Sveti oslobađa nas od sitničavosti i sjedinjuje naša srca

Pravo se jedinstvo ne može napraviti niti roditi, kao ni radost, ni ljubav. Samo nas Duh Sveti može osloboditi sitničavosti ili vlasti grijeha koji nas dijele od Boga i ljudi. Možemo se pokušavati osloboditi tih zlih sila, to nam čak donekle za neko vrijeme može i uspjeti. Ali trebamo biti svjesni da se tijelo može pobijediti samo Duhom ljubavi.

Ne smijemo nikada zaboraviti da nas Duh Sveti vodi i da smo o tome ovisni (Gal 5,25). A to je slučaj i u braku Ako jedinstvo supružnika počiva samo na međusobnoj privlačnosti ili zajedničkim vrijednostima, a ne počiva na Duhu Svetome, onda postoji opasnost da se podlegne vlasti požuda i osjećaja. Vlastitom snagom nismo u stanju uspostaviti pravo jedinstvo dvaju srdaca i duša. To se može dogoditi samo ako budemo preobraženi i zahvaćeni nečim višim od nas – Duhom Božjim.

Ako je brak utemeljen na Duhu Svetome, oba će bračna druga biti svjesna da njihova ljubav nije nikakav privatni posjed, nego plod darova ujedinjujuće ljubavi Božje. Oni se mogu boriti protiv sebičnosti, nejedinstva, površnosti i ostalih ljudskih slabosti, ali ako njihova srca ostaju otvorena i osjetljiva, Duh će Sveti njihove oči usmjeriti na Boga i njegovu pomoć.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Duh nas Sveti treba uvijek i ponovo blagoslivljati, bilo da smo vjenčani ili ne. On nam preobražava srce, daje nam snagu ljubavi. U prvoj poslanici Korinćanima Pavao piše: “ (Ljubav) sve trpi, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav ne prolazi nikada” (1 Kor 13,7-8). Ljubav izvire iz Duha Svetoga pa pravi brak može nastati i opstati samo u Duhu Svetome.

Preuzeto iz knjige Seks, Bog i brak / Johann Christoph


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 27. svibnja 2017.

Možda vam se svidi