U brak često bježimo da bismo izbjegli ili bolje riješili neke svoje probleme iz roditeljske kuće. Brak nam služi kao sredstvo ispravljanja naše prošlosti. Zbog toga pokušavamo u bračnom partneru pronaći sličnosti s jednim od roditelja, ili mu na neki način sugeriramo da se ponaša kao jedan od njih. Ponavljamo raniju situaciju iz roditeljskog doma u nadi da ćemo je sada bolje riješiti.

Ne jednom sam čuo: “Ona je ista kao moja majka. S majkom se nisam slagao pa se ne mogu niti s njom. Ima isti ton glasa i iste pokrete. Toliko me podsjeća na nju da me to sve više smeta.” Ili: “Stalno joj tumačim, da ne zna kuhati. Zašto je moja majka to tako dobro radila, a ona ne zna i ne zna. Već sam joj savjetovao da ode mojoj mami i nauči od nje…”

U jednom i u drugom slučaju suprug želi da mu se žena ponaša kao majka. Razlika je jedino u tome, što ga jednom to nervira, a drugi put mu to odgovara. Ženi nameće ponašanje svoje majke. Želi ponoviti odnos s majkom u odnosu sa ženom. Bez obzira na to je li bio s tim odnosom zadovoljan ili ne, on ga želi ponavljati kako bi ga sada promijenio ili učvrstio.

To je dublja pozadina mnogih bračnih problema. Nismo u stanju osloboditi se roditelja u sebi pa ga stalno pokušavamo reproducirati u ponašanju bračnoga partnera. To se inače naziva transfer ili prijenos odnosa s nekim iz naše prošlosti u odnos s nekim u sadašnjosti. Intimni bračni odnos je idealno mjesto za takvo prenošenje ili transfer.

Mnogi se muževi i žene tuže kako ih bračni partneri pokušavaju pretvoriti u svoje roditelje te ih stalno s njima uspoređuju i pronalaze im iste mane ili neke druge značajke. I to je jedan od oblika nametanja određenog ponašanja bračnom partneru, a cilj je rješavanje ranijih problema jednoga od njih.

Koliko je naš brak opterećen neriješenim konfliktnim problemima iz naše prošlosti? Tražimo li i mi u ponašanju bračnoga partnera reprizu određenih epizoda iz naše prošlosti, kako bismo ih sada konačno doveli do kraja i razriješili? Jesmo li u stanju prepoznati zloupotrebu bračnoga partnera za nešto što nema veze sa stvarnim događanjem u našem braku?

Moramo živjeti u bračnoj sadašnjosti, a ne pretvarati brak u liječenje naše prošlosti! Bračni partner nije naš psihoterapeut, nego ravnopravni suradnik u kreiranju naše bračne stvarnosti i planiranju zajedničke budućnosti. Ne smijemo ga pretvarati u “žrtvenog jarca” i opteretiti ga onim što smo donijeli u brak iz vlastite predbračne prošlosti! Brak mora biti “početak novog zajedničkog života”, a ne ponavljanje i ispravljanje nedovršene prošlosti bračnih partnera.

dr. Pavao Brajša

Gornji tekst izvadak je iz knjige “Brak naš svagdašnji”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.