Ova šibenska župa odlučila je sedam dana neprekidno moliti za nerođene, ne bi bilo loše kad biste im se pridružili

Pater Marko Glogović o Jerihonskom bdjenju

Jerihon je, kao što znamo, ime drevnoga grada, o kojemu čitamo i u ovom biblijskom izvještaju o Jošui (slika Ješue, odnosno Isusa) koji vodi Izabrani narod (Crkva je novi Izrael) u Obećanu zemlju (slika nebeskog kraljevstva i spasenja). Jerihon u prijevodu znači „grad mjeseca“, a mjesec je simbol grijeha, tame, poganstva. Jerihonske su zidine morale pasti, da bi područje poganstva i idolopoklonstva pripalo Gospodinu. „Ratnici“ to smo mi, vjernici, molitelji. Kao što čitamo, dogodilo se to nakon što je Izrael bio poslušan Božjoj riječi i sedam dana (sedam svetih sakramenata, sedam darova Duha Svetoga) obilazio grad. U našoj temi, „Jerihon“ je i skraćeni naziv molitve i bdjenja pred Presvetim oltarskim sakramentom, poglavito uz krunicu i čitanje Svetoga pisma, koje traje sedam dana i sedam noći – po uzoru na obilaženje grada; ovo je „ratovanje na koljenima“ pred i sa Gospodinom Isusom Kristom, koji ruši zidine naših grijeha i utvrde naših slabosti i rana. Ova je pobožnost i izraz naše zadovoljštine za grijehe: bogopsovke, abortusa, praznovjerja, obeščašćenja Presvetog sakramenta, skandala u Crkvi, itd. To je i djelo naše pokore i žrtve, bez kojih nema pravog posvećenja i svetosti na koju smo pozvani. „Jerihoni“ su i čin svjedočenja naše vjere i ljubavi prema Isusu – Euharistiji.

Idejni začetnik ovih bdjenja znanih i raširenih diljem svijeta bio je „apostol svete krunice“ Anatol Kaszczuk (Kaščuk, 1912. – 2005.) rodom Poljak, vjernik-laik, gorljivi štovatelj Majke Božje, koji je organizirao prvo „Jerihonsko bdjenje“ pri pavlinskom samostanu i marijanskom svetištu Jasna Gora, od 1. do 7. svibnja 1979. Mnoštvo sabrano u ovoj vrsti zajedničke molitve je izvojevalo svoju prvu pobjedu: pohod pape Ivana Pavla II. domovini, pohod koji je tada ozbiljno bio doveden u pitanje. Začetnik bdjenja, neobično velik molitelj i promicatelj pobožnosti krunice, umro je na glasu svetosti. Prvi svećenik koji je predvodio bdjenje, pokojni pater Ciprijan Kubik, redovnik pavlin kojega sam osobno poznavao, ovako je ukratko opisao ovu molitvu: „Jerihon je rat protiv paklenih sila, zapovjeđen od Majke Božje.“ Pavlini u Hrvatskoj već godinama organiziraju „Jerihonsko bdjenje“ pri svojim samostanima i župama. Pavlinski „Apostolat za život“ (udruga Betlehem) godišnje čini bdjenja za spas nerođene dječice, za blagoslov brakova i obitelji, za one koji žele začeti djecu… Iz učinjenih bdjenja diljem svijeta iznikle su razne druge lijepe duhovne inicijative! Zanimljivo je da je Majka Božja u Amsterdamu (autentičnost ukazanja potvrđena 2002.), vidjelici Idi Peerderman rekla: „Događat će se velike duhovne borbe… Događat će se Jerihoni.“ (2. siječnja 1946.)

Svako se Jerihonsko bdjenje dogovara sa župnikom (ili s poglavarom samostana) koji određuje koordinatora i vrijeme. Idealna su vremena adventa ili korizme, ili prije župnog proštenja; možemo bdjeti u molitvi i u nekim posebnim prigodama župe, molitvene zajednice, ili za neku određenu osobu/obitelj, papu… Ili za duhovna zvanja; za mlade i djecu; za mir u svijetu/domovini; za poštivanje života od začeća do prirodne smrti… Bdjenje traje sedam dana i sedam noći, iako je moguće bdjeti i skraćeno; ili da samo ostane dnevna molitva, prema prilikama u župi. Praktična uputstva: potrebno je napisati dežurstva, za svaki sat molitve. Uvijek se moli pred izloženim Isusom-Euharistijom. Molitva se prekida samo za vrijeme sv. mise. Prostor mora biti liturgijski pravilno i dolično uređen. Molitva se odvija u ritmu koji odgovara moliteljima, izmjenjuju se krunice, čitanje Biblije, tišina, pjesma, litanije, časoslov, spontane molitve, slavljenje i slično. Nebeski zaštitnik ove inicijative je sv. Ivan Pavao II.

Više možete pročitati OVDJE.

Bitno.net