U Heaven’s Currency („Božja valuta”), trećoj knjizi u trilogiji koju nikada nisam očekivao da ću napisati [nakon knjiga Why All People Suffer („Zašto svi ljudi pate”) i Dying without Fear („Umiranje bez straha”)], objašnjavam što Crkva naučava o prirodi ljubavi i o tome kako se ona uklapa u Božji plan. Učiti voljeti potraga je za ljudskim savršenstvom – postati poput Boga kako bismo mogli živjeti s Njim u vječnoj radosti i ispunjenosti. Možemo učiti voljeti na mnogo načina, i to je dio Božjega plana da ljubav bude dostupna svima. Jedan je način kao temelj analize koristiti grčke termine, jer su Grci identificirali barem sedam vrsta ljubavnih odnosa, koje postoje od davnina.

Sedam tipova ljubavi

U Septuaginti, od Crkve prihvaćenome grčkome prijevodu Staroga zavjeta i Novoga zavjeta, napisanome većinom na grčkome jeziku, za opisivanje ljubavi koristile su se tri takve riječi. Papa Benedikt XVI. naveo ih je u svojoj enciklici „Bog je ljubav”, i rekao nam je da se termin Eros (romantična ljubav) u Starome zavjetu koristi dvaput, a u Novome zavjetu nikada. Philia (bratska ljubav) koristi se za opisivanje odnosa između Isusa i njegovih učenika, a Agape (milosrdna ili požrtvovna ljubav) koristi se kako bi se opisao naš odnos s Bogom Ocem i s našim bližnjima.

Od tih je najvažnija agape (lat. caritas), jer je ona najvažnija bogoštovna krepost. U nas je ulijeva Bog, i ona je izvor svih ostalih tipova ljubavi. Ona je jedino što nadživljava smrt. Eros je najpoznatiji oblik ljubavi, i izravno je zaslužan za poziv braka i rađanje djece, plodova braka. Philia je zapravo najraširenija od velikih ljubavnih odnosa, jer većina ljudi ima barem jednoga romantičnoga partnera u danome trenutku, ali može imati nekoliko bliskih prijatelja te braće i sestara.

Grci koriste još četiri druga termina kako bi opisali ljubav koja je široko poznata i zaslužuje da se o njoj progovori. Philautia (ispravna ljubav prema samome sebi), Ludus (zaigrana ljubav), storges  (ljubav između roditelja i djece), i pragma (stabilna ljubav u dugim vezama). Svih ovih sedam tipova ljubavi opisuje načine na koje se ljudi oduvijek povezuju, i koji su relevantni u svačijemu iskustvu. Čak i Philautia zahtijeva da ljudi budu sretni, a to pak zahtijeva ljubav Božju.

Raspoloženost za milosrdnu ljubav ili bilo koji drugi oblik ljubavi dolazi od Boga, ali ljubav i dalje ostaje činom volje. Nitko ne može učiniti da ga druga osoba voli – za to je potrebna  božanski ulivena „iskra”, bez koje ostajemo „samo” prijatelji i poznanici. Također, ljubav se može izgubiti, što će njezini akteri mnogo žaliti, ako se oni koji se vole nisu voljni žrtvovati se za dobro drugoga. To vrijedi za sve odnose u kojima ima ljubavi, i upravo ih to čini posebnima i ispunjujućima.

Prisjetite se odnosa s najviše ljubavi kojih ste bili dio. To je možda bilo kada ste bili dijete, a vaši su roditelji nesebično ustajali usred noći da vas umire kada ste plakali i da vam pomognu. To je možda bilo s vašim mužem ili ženom, koji su ustali s vašim djetetom jer su znali da ste umorni. Možda je to bilo s vašim bratom ili sestrom, ili najboljim prijateljem, koji su došli po vas u zračnu luku po najvećemu snijegu. To se može odnositi na bilo koju od sedam spomenutih odnosa. U svim tim slučajevima netko je postupao u vašemu najboljemu interesu, čak i kada je za njih to značilo patnju.

Ti odnosi puni ljubavi važni su jer nas uče ne samo onome što se od nas zahtijeva da bismo dospjeli u raj, nego i kako bi bilo provesti vječnost s onom vrstom ljudi koji su sposobni i voljni voljeti nas bez obzira na to što mi činili. Što je još važnije, Bog jest ljubav, i mi možemo računati na to da je svako Njegovo djelo upravo ono što je najbolje za nas. Čak i kada trpimo na zemlji, mi se možemo pouzdati da je upravo to ono što je najbolje za naše spasenje. Kako nam pokazuju sva naša zemaljska iskustva, ljubav zahtijeva žrtvu, ali pruža radost i sreću koje više nego nadoknađuju za svaku poteškoću. Znajući da nas Bog ljubi više od bilo kojega ljudskoga bića, možemo se pouzdati da, ako ustrajemo u vjeri i ljubimo Boga, nemamo se čega bojati u smrti, kada ćemo dijeliti božansku prisutnost s onima koje volimo i koji vole nas.

Izvor: Catholic link | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.