Hildegarda je s puno ljubavi za detalje opisala život riba i njihove životne i prehrambene navike. Prema mjestu boravka i prehrambenim navikama Hildegarda razlikuje tri skupine ribe po kvaliteti te ukazuje na riblju hranu o kojoj ovisi kvaliteta ribe. O ljekovitosti algi primjerice piše:

„Postoje ribe koje po naravi borave na dnu mora ili rijeka i tamo traže hranu te ruju po dnu kao svinje po zemlji. Meso tih riba pomalo je mekano i slabo i nije dobro za jelo.“

„Postoje i druge ribe koje uglavnom borave u sredini i čistoći mora i rijeka i tamo traže hranu i nalaze određene vrlo zdrave biljke (alge)… kojima se hrane. One u sebi imaju toliko zdravlja da kada bi ih čovjek mogao uloviti, iz sebe bi mogao izgnati sve bolesti. Te su ribe zdrave za jelo. Postoje nadalje i druge ribe koje se obično zadržavaju na površini mora i rijeka te tamo traže hranu u pjeni i velikoj površinskoj prljavštini… Zbog toga je njihovo meso slabo i mekano te one nisu dobre za jelo. Ribe su pravi umjetnici za post jer poznaju biljke i korijenje u vodama… zbog čije snage i naravi, kada ih pojedu, više ne moraju jesti pola godine ili (barem) četiri mjeseca. I kada bi čovjek poznavao i pojeo to bilje i korijenje, također bi mogao četiri ili pet mjeseci živjeti bez druge hrane.“

Na temelju njihove ljekovitosti Hildegarda razlikuje:

  • Ribe koje su dobre za zdrave i bolesne. Radi se pretežno o grabežljivim ribama koje se hrane drugim ribama, zdravim algama ili vodenim biljem: grgeč, bakalar, crveni i dubinski bodečnjak, bakalar, ozimica, štuka, smuđ, zlatovčica, som, lipljen i haringa.

„Štuka ima čvrsto zdravo meso koje je dobro za zdrave i bolesne. Ako se često jede njegova jetra, to će dovesti do dobre i lake probave.“

„Grgeč pliva oko grebena i kamenja i ponekad u špiljama, gdje traži dobro i ljekovito bilje. Zato je njegovo meso dobro za zdrave i bolesne.“

  • Kod riba koje su dobre samo za zdrave o kvaliteti njihova mesa ne odlučuje samo njihova prehrana već i ljekovitost: jesetra, potočna pastrva, gavčica, krupatica, peš, šaran, ozimica i losos:

„Pastrve bolesnima ne koriste mnogo, no zdravi ih mogu jesti.“

„Losos ima zdravije meso od riječnoga lososa i zdravima je dobar za jelo, no bolesne ponešto iscrpljuje.“

Uzgojene i tovljene pastrve i losose ne bi trebalo kupovati jer se u njihovu hranu često dodaju antibiotici i hormoni. Potpuno odbaciti treba goleme ribe uzgojene genetskim inženjeringom, čije je meso loše kvalitete.

Gornji tekst izvadak je iz knjige Wigharda Strehlowa “Sv. Hildegarda i hrana kao lijek”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.